Jedan od projekata nominiranih za nagradu “Drago Galić”, koju UHA dodjeljuje najuspješnijem ostvarenju na području stambene arhitekture (link), jest kuća Kadmo. Projekt s autorskim potpisom arhitekata Vesne Milutin i Mirka Buvinića osmišljen je s posebnim senzibilitetom za postojeću okolinu i njezinu planiranu budućnost kako bi se spriječila segregacija novoga i staroga pri transformaciji zagrebačkog predgrađa u novu stambenu zonu grada.
U posljednjoj većoj zelenoj oazi između Ljubljanske avenije i Save, 2 km zapadno od Jarunskog jezera nalazi se Savska Opatovina. Stotinjak obiteljskih kuća poredano je oko jedne slijepe ulice pružene u obliku slova L. Kuće okružuju plastenici, vrtovi i oranice sve do šume na jugu uz savski nasip. Sa sjeverne strane, preko “zagrebačkog autoputa”, naziru se građevinske dizalice kao flankeri novih stambenih blokova u Španskom. Ovaj se ruralni ambijent polako, ali neminovno, transformira potaknut snažnom energijom gradskih područja u neposrednoj blizini. Nova izgradnja pospješena je povoljnom cijenom građevinskog zemljišta, blizinom trgovačke i gospodarske zone Jankomir, dobrom prometnom povezanošću i krajobraznim vrijednostima koje pružaju mogućnost života u prirodi.
Uz Ljubljansku aveniju, sjeverozapadno od tramvajskog okretišta Prečko, planira se izgradnja višestambenog naselja sa školom i parkovnim potezima. Ta se lokacija često spominje kao jedna od točaka gdje Zagreb treba utažiti glad za novim stanovima. Površina nove stambene zone, koju će definirati Urbanistički plan uređenja Savska Opatovina, jednaka je ukupnoj površini postojećeg naselja, a planirani stanovi, odnosno novi stanovnici višekratno će povećati dosadašnje brojeve.
Nova izgradnja unutar starog dijela Savske Opatovine predstavlja osjetljivi korak u transformaciji prostora jer se mora simultano voditi računa o onome čega još nema i o onome što ubrzano nestaje. Bavljenje dvjema nepoznanicama predstavlja osnovni izazov koji determinira i funkcionalno prostornu dispoziciju i oblikovanje.
Stanovanje je u težištu interesa kad je riječ o novoj gradnji zbog velike potražnje koja neposredno povećava cijenu stambenih kvadrata. Ovo naselje nije po tome zagrebačka iznimka, ali nova stambena izgradnja drugačije tipologije mijenja selo i način života starosjedioca.
Život u gradu, jednako kao i život na selu, zahtijeva uključenost u ritmove svakodnevice generirane ponajprije lokacijom stanovanja. Savska Opatovina nije stambeno predgrađe koje se jednostavno transformira i osuvremenjuje. Intencija spekulativnog kapitala koji vlada žutim zonama unutar gradskog prostornog plana je da naselje nestane u obliku kojem danas postoji, odnosno da se preoblikuje u gradsku spavaonicu koja će novim stanovnicima na toj lokaciji osigurati samo krov nad glavom. Za nove stanovnike Savske Opatovine koji nisu naslijedili gospodarske aktivnosti tipične za ruralnu sredinu, ideal 15-minutnog grada je vrlo teško ostvariv. Oni trebaju žrtvovati niz elemenata koje urbani život u gradu čini kompletnim, u korist povoljnih zadovoljenja samo dijela potreba.
“Život u gradu na selu” sintagma je koja najrealnije opisuje trenutačnu sliku lokalnog habitata. Arhitektonski projekti kojima se transformira ovaj prostor trebaju s povećanom pažnjom sagledati obje krajnosti – i onu “ruralnu” i onu “gradsku”. Novoprojektirane građevine, osim zadovoljenja važećih prostorno-planskih uvjeta, trebale bi katalizirati energiju mjesta u cilju izbjegavanja socijalnih, oblikovnih, estetskih i ekonomskih sukoba između zatečenog i budućeg. Složenost zatečene situacije čini ovaj prostor posebno osjetljivim u odnosu na novu gradnju. Ona ne može pratiti postojeću usitnjenu tipologiju obiteljskih kuća koja su žarišta malih gospodarstava s nizom sekundarnih funkcija koje oblikuju izgled i organizaciju parcele.
Pažljivim strukturiranjem vanjskog prostora čitave parcele u samom početku projektiranja, dobiva se pomno promišljen prostor koji će svakodnevno aktivno sudjelovati u različitim scenarijima i biti lako prilagodljiv budućim promjenama, a ne samo “ostatak” od izgrađenog. Gospodarska funkcija malih poljoprivrednih zajednica – koja se očituje prisutnošću vrtova, povrtnjaka, plastenika, voćnjaka, pušnica, ambara, garaža, spremišta, radionica, pomoćnih prostora za prateće djelatnosti i usluge… – mora naći svoje mjesto i na novoprojektiranim parcelama.
Druga karakteristika lokalne gradnje, koju treba akceptirati u novoj, jest mjerilo i distribucija volumena na pojedinačnim parcelama. Postojeće kuće u gabaritima građevina namijenjenih životu jedne obitelji, ostavljaju dovoljno mjesta za smještaj ostalih funkcija i sadržaja na parceli. Gotovo uvijek se proširuju volumenima servisnih i gospodarskih sadržaja, garažama i prostorima za smještaj strojeva i drugih alata. Izgrađena površina prizemlja, obično dvostruko veća od površine ostalih etaža, formira bazu usko povezana s vanjskim prostorom.
Treća karakteristika lokalnog u prostoru koja je odabrana kao katalizator procesa implementacije i integracije novih struktura unutar starog tkiva jest uređenje dijelova parcele u prostor za odmor i opuštanje. Stanovnici susjedstva na tim prostorima izražavaju vlastitu osobnost i kreativnost koja polazi od odabira vrste živice, cvjetnih grmova i visokog zelenila do ribnjaka, plitkog bazena, fontane, terase za sunčanje s vanjskim tušem, sjenice, pergole, roštilja, ljuljačke, trampolina… To su prostori koji nemaju gospodarsku ni stambenu funkciju, ali su mjesta koja stanovnici često koriste, brinu se o njima i uređuju, mijenjaju i nadopunjuju i ostvaruju vezu s prirodom na intenzivniji način od onog kako to čine stanovnici grada na svojim okućnicama.
Kuća boje suhe i pečene zemlje
Kuća Kadmo* je primjer nove gradnje unutar prethodno opisanih lokalnih uvjeta Savske Opatovine gdje se težilo izbjeći segregaciju postojećeg i novog. Smještena na kraju slijepe ulice, u ruralnom okružju, predgrađu usitnjene tipologije obiteljskih kuća, plastenika i vrtova, koja će kao sjevernog susjeda umjesto polja i šikare u budućnosti dobiti uređeno višestambeno naselje.
Na parceli površine 900m2 izgrađena je obiteljska kuća na tri etaže, ukupne građevinske bruto površine od 400m2, upola manje od one dozvoljene prostornim planom. Površina prizemlja zauzima 260m2 dok su katovi po 70m2, čime se nastojalo pratiti mjerilo susjedstva, usitnjenu matricu okolne izgradnje uz prošireno prizemlje.
Oblikovanje volumena kuće, propusnost predvorja i zajedničkog stubišta, odnos izmicanja i zauzimanja vanjskog prostora, povezani su s dinamikom i karakteristikama susjedstva. Razvedeni tlocrt prizemlja izmaknutim krilima formira dvije odvojene vanjske zone na tlu, dok treću gradi na svom prohodnom ravnom krovu, tri okućnice različitog karaktera.
Jedna je vezana uz pristupnu prometnicu, u funkciji gospodarskih djelatnosti koje se mogu odvijati u prizemlju. Druga je svojevrsni tampon prema susjednoj izgradnji zamišljen kao ozelenjeni poligon individualne kreacije. Treća okućnica površine 220m2 s krovnim vrtovima u kojima se uzgaja povrće, sadi ukrasno bilje i formira gusto ozelenjena oaza na suncu, vrtna je terasa koja postaje mjesto na kojem se radi, odmara i druži, a svojom je centralnom pozicijom u odnosu na stambene jedinice fokusna točka socijalnog života i ritma svakodnevice na otvorenom.
Tri okućnice zauzimaju prostor jednak 90 % površine parcele i predstavljaju projektantsku nakanu da građevina bude oblikovana simultano s oblikovanjem vanjskih prostora, koji postaju snažni element integracije nove strukture unutar zatečene matrice predgrađa.
Rast kuće oko vanjskih prostora i otvorenog stubišta omogućuje njenu višestranu orijentaciju i prozračivanje, prirodnu svjetlost i osunčanje kroz sve dijelove dana, nesmetane, otvorene vizure prema okolini i kroz kuću, čime naglašava karakter prostora neposredno povezanog s prirodom.
Projekt artikulira potrebe korisnika kroz tri različita stambena prostora koji omogućuju brojne scenarije kroz (izvjesne) promjene životnih okolnosti: život oca i dva sina, muzički studio, kancelarije, tihi obrt, uslužne djelatnosti, podstanari, stanovanje nepoznatog korisnika…. Trenutno vlasnik u jednom stanu radi, u drugom svira gitaru, a treći još čeka.
Tri stana, svaki na svojoj etaži, svaki sa svojim vanjskim prostorom, svaki s pogledom koji puca ili na grad ili u vrt.
Stanovi i krovna terasa međusobno su povezani otvorenim stubištem koje je planirano kao vanjski prostor i proširenje svake stambene jedinice, pritom ambivalentno u odluci je li riječ o obiteljskoj kući ili iskustvu kolektivnog stanovanja manjeg mjerila.
Kuća je izgrađena od armiranog betona, obložena žbukom boje suhe zemlje s nutrinom u crvenoj dvostruko pečenoj punoj klinker opeci koja oblači stubište i izlijeva se na krovnu terasu, parapete krovnih vrtova, vanjsku kuhinju i penje uz atiku. Velikoformatni prozori, svi jednaki, otvaraju interijer okolini. Žaluzine na prozorima i metalna rešetka stubišta filtriraju pogled i prirodno svjetlo, podešavajući odnos između okoline i zaštićenog privatnog prostora. Bravarija je u boji pročelja.
*Kadmo / naziv investitorove tvrtke koja se bavi prodajom sjemenja;
*Kadmo / antički junak; sin sidonskog kralja Agenora; brat Feniksa i Europe; muž Harmonije; osnivač Tebe; ubio je svetog zmaja i njegove zube posijao u zemlju iz koje su iznikli naoružani ratnici.
Kuća Kadmo
Lokacija: Savska Opatovina, Zagreb, Hrvatska
Investitor: Kadmo
Vrijeme projektiranja: 2019 – 2022
Vrijeme gradnje: 2022 – 2025
Površina: 400 m2 BR
Tip projekta: stanovanje
Arhitekti: Vesna Milutin, Mirko Buvinić
Projektni tim: konstrukcija Ivan Dolovčak, hidroinstalacije Mihajlo Šprem, strojarstvo Krešimir Vučinić, elektrotehnika Alen Farago, fizika zgrade Željka Veseljak, nosiva potkonstrukcija fasadnie obloge Vladimira Mascarell, metalne konstrukcije Tomislav Pekez
Fotografije: Bosnić+Dorotić
