Iako je, kao i ostale institucije, trenutno primoran na stopiranje svojih programa, riječki Muzej moderne i suvremene umjetnosti ne miruje! Nedavno je, naime, u izdanju MMSU-a objavljeno nekoliko kataloga izložbi i publikacija, a dio njih je (ili će uskoro biti) dostupan i putem online platformi. Informacije potražite u nastavku teksta!
Riskiraj promjenu: Između kontrole kretanja i društvenih promjena
Knjiga-čitanka Between mobility control and social transformation (Između kontrole kretanja i društvenih promjena) predstavlja epilog četverogodišnjeg umjetničko-interdisciplinarnog međunarodnog projekta Riskiraj promjenu, čiji je fokus na migracijama.
Na 336 stranica i u desetak tekstova pisanih na engleskom jeziku, iz područja antropologije, socijalne psihologije te umjetničkih i kustoskih praksi, knjiga-čitanka donosi teme o pokretljivosti u 21. stoljeću. Podijeljena je u tri poglavlja znakovitih naslova: Stranac, izbjeglica, građanin, turist – Europa kao prostor negostoljubivosti, zatim Stranputicama multikulturalizma do prostornog odvajanja – klaustrofobija suvremenih gradova te Pripada li Balkan Europi? – pitanje političke i socijalne integracije na rubovima Europe. Okuplja teoretičare i praktičare različitih profila, mahom sudionike izložbi i simpozija održanih u sklopu projekta.
Tekstovi Željka Senkovića, Ksenije Orelj i Sabine Salamon, C. J. Stephens, Marijane Hameršak i Ive Pleše, objedinjeni prvim poglavljem, osvrću se na razdiobu “ja – drugi”, analizirajući zaoštrene odnose spram drugog koji se manifestiraju kroz pojačane sustave kontrole, isključivanja i odbacivanja. Bave se figurom stranca, izbjeglice – (ne)građanina – u razdoblju obilježenom desnim pomakom i obratom europskih liberalnih ideala prema bezobzirnom pragmatizmu.
Drugo poglavlje započinje istraživanjem (Rijeka kao multikulturalni grad) Barbare Matejčić i Drage Župarića – Iljića, a donosi i tekstove Irene Bekić i Duge Mavrinac te Igora Petričevića. Kroz istraživačke studije i analizu suvremenih umjetničkih praksi, tekstovi u ovom poglavlju opisuju svakodnevne zamke u priznavanju drugog, zakrabuljene u administrativnu-pravnu, socijalnu, kulturalnu i psihološku frazeologiju.
U zaključnom poglavlju tekstovi Dragana Markovine, Manuele Bojadžijev i Sabine Salamon odražavaju pogranična iskustva balkanskog i mediteranskog svijeta označenog širim nacionalističkim podjelama čija je ekonomska pozadina često prikrivena. U kontekstu poraza ideje stvaranja nadnacionalne zajednice, tekstovi istražuju alternative rastućoj ksenofobiji i socijalnoj diskriminaciji te zamišljaju ujedinjeni front koji bi umjesto kulturalnih afirmirao univerzalna građanska prava, uz bok socijalnim i ekonomskim pravima. Upravo tako operira i projekt Riskiraj promjenu, objedinjujući i afirmirajući umjetničke prakse koje se odmiču od službenih registara povijesti i umjesto “objektivnih” istina favoriziraju suosjećanje i solidarne akcije kao mjerodavne katalizatore promjene i bijega iz klaustrofobije današnje društvenosti.
Čitanka se nadovezuje i na tematske koncepcije izložbi koje su u sklopu projekta Riskiraj promjenu održane u MMSU-u, a čije su teme sezale od anatomije privremenih migracija (Između tamo i tamo: Anatomija privremenih migracija, 2017.), preko problema prisilnih migracija i nesnalaženja u vremenu poremećene sigurnosti (Crne krabulje, 2017.-2018.), bijega kao pokušaja opstruiranja kontrole kretanja (Bijeg, 2018.-2019.), do pitanja o oblikovanju predodžbi o strancu i drugom (Mi nismo kao oni, 2019.). Ovaj je dio knjige popraćen bogatom fotodokumentacijom; slikovnim prilozima umjetničkih radova i kulturno-povijesnog materijal.
Čitanka je u cjelosti dostupna za čitanje na issuu.com.
Vlado Martek: Ova knjiga bolja je od idealne
Nedavno objavljen katalog Ova knjiga bolja je od idealne zajedničko je izdanje Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka i Mestne galerije Ljubljana / Muzeja in galerije Mesta Ljubljane, naslovljen prema jednom od radova-izjava Vlade Marteka. Publikacija predstavlja širok izbor medija, koncepata i tema čija je zajednička osobina autorovo eksperimentiranje s jezikom. Fokus je na Martekovom dvostrukom položaju umjetnika i pjesnika, koji se opsesivno upušta u analizu jezika i uloge umjetnosti.
Katalog u dizajnu Ajdina Bašića prati recentene, komplementarne izložbe u Rijeci i Ljubljani. Uz fotodokumentaciju oba postava i zbir fotografija ključnih te manje znanih radova, nastalih od sedamdesetih godina nadalje, okuplja osam tekstova. Priloge su pisali domaći i stani autori, dugogodišnji pratitelji Martekovog rada, kao i novi “poklonici”. Uz intervju s Darkom Šimičićem povodom riječke izložbe, okupljeni su i novi tekstovi Alenke Gregorič (o Martekovoj izravnoj komunikaciji), Huberta Besaciera (o umjetnikovom inoviranju jezičnih formi), Nikice Klobučara (o odnosu zena i Martekove prakse), Ksenije Orelj (umjetnikova kartografija) Leva Krefta (o predpoeziji i predpolitici), Daniela Grúňa (o performativnosti tekstualnih radova) i Nadežde Elezović (o Duchampovom Velikom staklu i Martekovim fragmentima zrcala).
U pokušaju interdisciplinarnog čitanja Martekovog rada, katalog se bavi temom granica javnog prostora, mogućnostima inoviranja jezika, ljubavi prema pisanoj riječi, romantično-anarhističnim stavovima i poigravanjem političkim ideologemima, prožet umjetnikovim razmišljanjima i anegdotama. Čitajte Marteka!
Katalog će uskoro biti dostupan na platformi issuu.com.
Ana Mušćet: Zastave
Katalog izložbe Zastave Ane Mušćet, održane lani u MMSU-u, okuplja vizualni i tekstualni materijal posvećen jedinstvenoj, vizualno dojmljivoj i tehnički složenoj prostornoj instalaciji inspiriranoj istoimenim petotomnim Krležinim romanom. Nastala prepisivanjem ovog kapitalnog djela hrvatske književnosti na tankim flizelinskim trakama, koje su potom na tkalačkom stanu istkane u svojevrsne skulture (zastave), sama instalacija navodi na iščitavanje čitavog niza mogućih simboličkih značenja i (izvan)historijskih paralela.
Uz izjave autorice i bogat fotografski sadržaj koji dokumentira radni proces i samu instalaciju (autorice fotografija su Ana Mušćet i Roza Zanini Mozara), kao i fotografije riječkog izložbenog postava koje je zabilježio Damir Žižić, u katalogu su publicirani i tekstovi kustosice izložbe Vilme Bartolić i Tomislava Brleka. Za oblikovanje i prijelom zaslužni su Marino Krstačić-Furić i Ana Tomić.
Instalacija sastavljena od prve knjige Zastava nastala je kao autoričin diplomski rad 2016., a iste je godine rad nagrađen Grand Prixom na 25. slavonskom biennaleu. Prateći ideju pet dijelova Krležinog romana, umjetnica je projekt nastavila izrađivanjem druge knjige, a treća knjiga premijerno je prikazana upravo u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti.
U tekstu pod nazivom Nepostojanost trajanja Vilma Bartolić ističe:
“Iako se uza zastavu vezuju identifikacijska značenja i izražava pripadnost, Anu Mušćet zanimaju granične interpretacije povezane s eksploatacijom državnog amblema radi postizanja vlastite koristi i iskazivanja moći ili neko drugo slično značenje koje je u suprotnosti s ishodišnom porukom simbola.
U kontekstu bavljenja jezikom, složenim društveno-političkim temama i kritičkim poimanjem društvene stvarnosti nastao je i rad Zastave. Važan i neizostavan element je proces njihova nastajanja. Nakon pripreme kilometara bijelih flizelinskih traka nastalih rezanjem u uništivaču za dokumente, umjetnica prepisuje tekst Krležina romana na novi medij, trake širine svega nekoliko milimetara. Slijedi njihovo prekrajanje i preinačavanje na tkalačkom stanu u dugačke i uske svitke. Razmotavanjem svitaka i njihovim postavljanjem u prostor, pri čemu prostor komunicira sa samim radom, dobiva se vizualna punina kompozicije.”
Tomislav Brlek u eseju nazvanom Vidljiva ruka piše:
“Izbjegavajući svaki zamisliv oblik vizualnog prepisivanja Zastava, Zastave se ispisivanjem upisuju u izložbeni prostor: umjesto bilo kakve de- skripcije, izložena je inskripcija u kojoj se pisana dijegeza predočuje jedinom mogućom mimezom pisanja – prepisivanjem. (…) Svojim Zastavama Ana Mušćet ispisuje pisanje pisanja, (…) što tu znači svakog stvaranja: Pišemo zato da postanemo neosobni, da budemo genijalni, pa ipak, pišući se individuiramo kao autori ovog ili onog djela, udaljavamo se od Geniusa koji se nikada ne može utjeloviti u nekom Ja, a još manje u nekom autoru.”
Antun Maračić: Na duge staze
Iz tiska je nedavno izašao i katalog Antuna Maračića koji nosi naslov Na duge staze, nadovezujući se na istoimenu izložbu održanu u MMSU-u prije tri godine prema kustoskoj koncepciji Eveline Turković. Vizualima bogato opremljen katalog, čije oblikovanje potpisuju Ana Tomić i Marino Krstačić-Furić, potkrijepljen je autorovim uvodnim tekstom koji čitatelja uvodi u prirodu odabranih radova, naznačujući istodobno da nije riječ o retrospektivnom pregledu opusa, već o konceptualno postavljenom izboru, što naznačuje i sam naslov. Na duge staze sažima autorovu preokupaciju vremenom koja je započela interesom za proces stvaranja u ranoj fazi analitičkog slikarstva i sekvencijalne fotografije, a kasnije poprimala različite oblike svjedočenja vremenu kao neukidivom preduvjetu postojanja.
Odabir od tridesetak radova u rasponu od druge polovice sedamdesetih do danas, pokazuje da je Maračić najčešće promatrač i tihi svjedok ne samo prolaznosti, nego i trajanja. Postavljajući se na raskrižje objektivnog pritiska vremena i vlastitog subjektivnog doživljaja, često se odlučuje za bilježenje u etapama, vraćajući se istom mjestu u različito doba, čime sebi omogućuje slobodu da vrijeme proizvoljno produlji, ali i da zamijeti promjenu koja se dogodila u međuvremenu. U nepredvidivim modalitetima postojanja, kroz trajanje, isčeznuće ili rekreaciju, vrijeme ga zaokuplja i postaje prikrivena konstanta iz koje crpi razloge za stvaranje. Ni linearno ni cikličko, ono se pojavljuje u svakom njegovom radu, najčešće fotografiji i videu, što se kroz dvjestotinjak stranica kataloga ukazuje kao usputna i spontana aktivnost vođenja dnevnika.
“I ostali radovi ovdje pokazani, poput low tech videofilmića Za stolom te onih koji su produkt uočavanja i afirmiranja elementarnog pokreta ili naprosto usvajanja tehničke greške, i koji traju tek nekoliko sekundi, pravo nazočnosti u dugimstazama opravdavaju dugotrajnim opstankom istih (ne)sadržaja u mojoj percepciji i (pod)svijesti”, zapisao je Maračić u uvodnom tekstu.
