Kustoski kolektiv KUĆĆA i ja poznajemo se još od studentskih dana. Kad smo razgovarali u prostoru KUĆĆE na Novoj cesti imao sam osjećaj da sam tek jučer sjedio u starim, drvenim klupama dvorane D6 na Filozofskom fakultetu i slušao Klaru Petrović i Luju Šimunović kako fantastično i s puno entuzijazma predstavljaju prvi studentski portal za studente povijesti umjetnosti Kulturflux na kojem sam kasnije i ja igrom slučaja (i, očito, i sudbine) postao urednik. Iako nam se Jurica Mlinarec, treći član ovog kustoskog kolektiva, nije mogao pridružiti na razgovoru i foto snimanju, jer je trenutno u Berlinu, prisjetio sam se na putu kući kako ga sada svi znamo kao iskusnog kustosa u KUĆĆI, a kao da sam tek netom slušao njegovu prezentaciju na seminaru kolegija Umjetnost nakon 1900.. Lijep je bio osjećaj sjediti nasuprot njih i upijati njihova nova znanja, slušati kako napreduju i kako im se puno toga i privatno i poslovno događa. KUĆĆA se otisnula u našu današnjicu kao važan kulturni katalizator čiji rad ćemo sigurno gledati još godinama pa je tim više bilo osnažujuće vidjeti kako kolektiv iz godine u godinu potiče pozitivne mijene u kustoskim praksama i odnosu prema suvremenoj umjetnosti i umjetnicima koje reprezentiraju. Naš je razgovor, u njihovom galerijskom prostoru na zagrebačkoj Trešnjevci, krenuo u smjeru njihove budućnosti, prisjećanju njihovih početaka, o napretku i razvoju kolektiva, njihovih stavova o umjetnosti te o novim vodama u kojima se sada nalaze.
Kako je već prošlo tri godine otkako kolektiv formalno postoji, započeli smo Luja, Klara i ja razgovor o tome s kojim je pobudama kolektiv isprva nastao i koliko se to s godinama iskustava rada u kolektivu promijenilo. Od samih početaka je koncept kolektiva bio da se stvori otvorena i eksperimentalna platforma za mlade umjetnike, u okviru koje bi umjetnici mogli slobodno istraživati svoj umjetnički jezik i razvijati se profesionalno. Unatoč tome što su kroz svoj vijek djelovanja uspješno radili i na većim izložbenim programima poput 63. Porečkog annalea i 36. Salona mladih, KUĆĆA je prvenstveno zamišljena kao mjesto susreta i kreativne umjetničke i kustoske suradnje s umjetnicima te izlaganja u njihovom prostoru na Trešnjevci. Kroz svoj rad umjetnicima omogućuju i podršku u obliku dugoročnog financiranja, pronalazak prostora rada i izlaganja, predlaganje njima relevantnih umjetničkih projekata, umrežavanje s drugima iz struke ili metodološke i teorijsku razradu izložbenih koncepata. Bilo im je bitno da umjetnici uz njihovu potporu ne osjećaju da imaju stegu očekivanja i uvjetovanja koji najčešće idu uz ruku bilo kakve vrste podrške, i to posebice one financijske. Istaknuli su kako prezentacija rada na kraju ciklusa može biti otvorena i da ne iziskuje prezentiranje izložbe ili nekog gotovog produkta. Smatraju da je kvalitetan i povjerljiv odnos s umjetnicima koje zastupaju dio njihovih vrijednosti koji kao kustoski kolektiv gaje. Bez takvog odnosa u kojem obje strane ulijevaju svoje povjerenje jedno u drugo, kažu Luja i Klara, ne bi bilo moguće ostvariti sve dosadašnje pothvate i da upravo njihovi izabrani umjetnici čine svojevrsni prošireni krug djelovanja kolektiva. Važno im je zadržati dano povjerenje i da kontinuirano osluškuju i odgovaraju na potrebe svojih suradnika kako bi im mogli pomoći u što autentičnijoj realizaciji njihovih vizija. S godinama su uvidjeli da u njihovom krugu umjetnika postoji želja da na sebe preuzmu i plasiranje njihove umjetnosti na tržište pa su s istupom na umjetničkom sajmu Nesvrstani u Laubi ove godine istraživali i galeristički aspekt svoga rada i promišljali kako toj vrsti rada ubuduće pristupiti. Za taj su pothvat od Laube dobili i nagradu Crno drvo Laube. Na Nesvrstanima su predstavili radove Andreja Beštaka i Anje Leko, Roberta Fenricha te Gaie Radić. Premda priznaju da im ta posrednička uloga na tržištu umjetnina ispočetka nije bila u planu, kažu kako polako i sigurno koračaju u tom smjeru da uvide koje sve potencijale komercijalni svijet umjetnosti nudi i kako oni sebe mogu pozicionirati spram njega. Navode kako ih poriv prema iskušavanju novih, neistraženih terena potiče da i tom aspektu svog umjetničkog djelovanja pristupe ozbiljno i analitički.
Klara i Luja ističu da KUĆĆA nije zamišljena samo kao polazišna točka za mlade umjetnike, nego da je KUĆĆA ujedno i platforma kroz koju se oni kao kolektiv mogu upuštati u različite kustoske formate i projekte. Kroz nove forme suradnji i projekte oni sami uče i stvaraju programe koji i njih tjeraju da razmišljaju i djeluju van svojih gabarita i zone komfora. Kako članice kolektiva i same navode, ne žele se začahuriti u jednu nišu umjetnosti i kustoskog djelovanja pa su tako kao kolektiv dalje ostali vjerni tomu da s radoznalošću pristupaju novim kustoskim formama i umjetničkim programima.
Kao jedan od primjera njihovog kustoskog eksperimentiranja ističu koncept Rekli su mi da planet ima živčane završetke za 63. Porečki annale. Umjesto zauzimanja tradicionalne hijerarhije kustosa i umjetnika, članovi KUĆĆE odlučili su s umjetnicima zajednički ispričati priču inspiriranu dualnosti Istarske sabornice i njenih transformacija iz sakralnog u sekularno kroz godine. Koncept izložbe i šest novih produkcija radova u autorstvu Andreja Beštaka i Anje Leko, Marianne Nardini, Roberta Fenricha, Gaie Radić, Andreja Škufce i ROSE kolektiva (koji čine Bruna Jakupović, Lana Lehpamer i Ivor Tamarut) nastajali su istovremeno pa su kao kustosi izložbe odlučili iskoristiti taj trenutak i fleksibilno se postaviti prema tome što izložba treba biti i kako će je se prezentirati publici. Odbacujući uobičajene opise koncepata rada, kolektiv je u dogovoru s umjetnicima stvorio fiktivni narativ koji prati temu izložbe pa su narativ saželi u tekstove koji su pratili svaki od radova. Cilj je bio da publika kroz interakciju s radovima i tekstovima stekne dojam da je ušla u novi spekulativni, imaginarni prostor koji omeđuju prezentirani radovi. Jedan od projekata koji ih je također izbacio iz osi ustoličenih kustoskih praksi bio je Takover koji su organizirali u sklopu ovogodišnjeg Salona mladih čiji je glavni kustos bio Lovro Japundžić. Odabrane umjetnike mlađih generacija, Gaiu Radić, Teutu Gatolin, ROSE kolektiv, Anju Leko i Andreja Beštaka te Roberta Fenricha, smjestili su u prostore raznih tvrtki, agencija i ureda iz područja kreativnih industrija čije su radove onda trebali prilagoditi uredskim prostorima koji nisu stvoreni s mišlju da se u njima izlaže umjetnost. Taj je podvig urodio dojmljivim kustoskim rješenjima koji su ih nagnali da svoje djelovanje i dalje promišljaju van klasičnih rastera izlaganja suvremene umjetnosti.
Temu koju kustosice iz kolektiva otvaraju je i prostor KUĆĆE prema kojem i one s vremenom drugačije formiraju svoj stav. Već im je u počecima bilo jasno kako prostor KUĆĆE neće biti tipični galerijski prostor. Tako su ga u svrhu održavanja programa Dnevna soba i Radna soba pretvorili u privremeni umjetnički studio za njihove rezidente kako bi oni u tom prostoru mogli nesmetano raditi na svojoj umjetnosti i umjetničkim istraživanjima. Otvorile su im se uz to i nove mogućnosti korištenja prostora oko njihovog sjedišta na Trešnjevci. S uvođenjem rampe i požarnog puta, veliki prostor bivšeg parkinga ispred KUĆĆE otvorio se i za mogućnosti raznih javnih intervencija pa, imajući taj potencijal na umu, razmišljaju i o korištenju tog prostora za buduće projekte. Njihov je cilj da prostor oko Nove ceste 128 postane kulturno čvorište pa spominju kako su se već promjene u okolnom prostoru počele događati otkako su se Robert Fenrich i ROSE kolektiv uselili u prostore pored i tamo utaborili svoje ateljee. Nadaju se da će se prostor oko KUĆĆE postepeno pretvoriti u umjetničku bazu koja neće biti samo relevantna domaćim umjetnicima, već da će ta oformljena baza imati i međunarodnog odjeka te dalje pomoći u plasiranju Zagreba kao kulturnog središta.
KUĆĆU čeka i pregršt novih projekata, ali i obaveza početkom listopada. Ostvaruju suradnju s beogradskom galerijom U10 u čijim će prostorima izlagati jednu verziju koncepta izložbe koji su imali za Porečki annale. Nakon toga, krajem listopada, u suradnji s Andreom Hržić iz second hand branda Pandan, organiziraju vintage modni buvljak koji će uključivati i prodaju selektiranih radova umjetnika koje KUĆĆA zastupa. Ove zime očekuju realizirati i prezentacije njihovih programskih rezidenata – Andreja Beštaka i Anje Leko, Roberta Fenricha, ROSE kolektiva i Paule Tončić – nakon čega im slijedi uzbudljivo proljeće s novom vrstom projekta s kojim se kao KUĆĆA prethodno nisu bavili. Radi se o suradnji sa srpskim umjetnikom Lukom Cvetkovićem te poljskim kustosicama Michalinom Sablik i Verom Zalutskayjom s kojima čine projekt Identity Crisis Network. Projekt obuhvaća konferenciju i online seminare, neće biti isključivo znanstvene prirode, već će u formi online seminara i on-site performansa okupljati razne domaće i inozemne teoretičare, filozofe, kustose, umjetnike i druge praktičare vizualnih umjetnosti koji će prezentirati svoja promišljanja na temu politike identiteta te stvaranja identiteta u kontekstu neoliberalnog kapitalizma s naglaskom na postsocijalistički diskurs jugoistočne Europe. U tu svrhu putuju u narednim tjednima u Skoplje i Prištinu kako bi se dalje povezale s lokalnim kustosima i umjetnicima i ostvarile nove prilike za suradnjama.
Osim toga, Luja i Klara mi spominju kako se već sada paralelno nalaze i u pripremama za 60. Zagrebački salon vizualnih umjetnosti koji će se održati 2025. godine. Kako su netom završile prijave, uronile su u pregledavanje prijava koje ove godine, prema njihovim riječima, uključuju zanimljiva umjetnička rješenja namijenjena javnim prostorima. Zbog renovacija galerijskih i muzejskih prostora u centru radi šteta nastalih u nedavnom potresu, sljedeće će godine Zagrebački salon vizualnih umjetnosti u maniri njegove šeste iteracije, Grad kao prostor plastičkog zbivanja, white cube zamijeniti gradskim površinama i time umjetnost prezentirati publici u urbanističkom kontekstu grada. Dok će manji broj radova biti postavljen u zatvorenim prostorima ovisno o potrebama samih radova, većina će radova ipak biti izložena na otvorenom pa je kustosicama intrigantno to što se moraju uhvatiti u koštac s novim kustoskim izazovima i uklopiti svoj kustoski koncept u gradsku jezgru.
Kustosice kažu da ne žale ni za čime u prošlosti i potpisuju svaku dosadašnju odluku i provedeni kustoski eksperiment. Nakon svakog ciklusa svi članovi kolektiva zajedno sjedaju i evaluiraju prošlu projektnu godinu, diskutiraju o nedostacima i uspjesima, važu o novim pristupima te razmatraju feedback umjetnika koji su dobili. Svaka im evaluacija donosi nova saznanja koja onda primjenjuju na sljedeću godinu. Stoga bilo kakvu prethodnu odluku o svom radu s kojom se ne slažu shvaćaju kao impuls za poboljšanje. Kada je riječ o budućnosti, tu pak imaju velike nade. Zamjećuju kako što više umjetnika prisilno odlazi iz Hrvatske trbuhom za kruhom i njihova je želja da barem za nekolicinu umjetnika mogu promijeniti nedostatne životne okolnosti koje dolaze uz posao umjetnika. Namjera im je da KUĆĆA evoluira u projekt koji će moći dati konkretnu financijsku i kustosku potporu kao motivaciju za umjetnike da se u Hrvatskoj i dalje bave svojim umijećem te da umjetnici na prostore KUĆĆE i oko KUĆĆE gledaju kao na svoje mjesto rada iz čije će sigurnosti i uz punu podršku moći dalje stvarati. Međutim, to nije plan koji će se ostvariti preko noći, čega su i oni i svjesni pa tako malim, ali sigurnim koracima idu prema ostvarenju tog plana. O budućnosti su tijekom našeg razgovora i dalje pričale s puno entuzijazma o poboljšanju pozicije umjetnika u društvu. S tim njihovim zaraznim entuzijazmom sam i ja dalje krenuo u život i osjetio sam nakon dugo vremena tu sreću u nadanju da će jednog dana i to veliko pitanje pozicije umjetnika u Hrvatskoj biti iza nas, i to, vjerujem, zahvaljujući i KUĆĆI.
KUĆĆA (HR) je kustoski kolektiv osnovan 2021. godine s ciljem stvaranja prostora za suradnju umjetnika, kustosa, teoretičara i drugih pojedinaca i organizacija koji rade u područjima proces-orijentiranih, eksperimentalnih i istraživačkih umjetničkih praksi. KUĆĆA je u Zagrebu (Hrvatska) i u njoj se nalaze kustosi Jurica Mlinarec, Klara Petrović i Luja Šimunović. U protekle tri godine realizirali su 36. Salon mladih pod nazivom PARAZITI (2022.), 63. Porečki annale pod nazivom Rekli su mi da planet ima živčane završetke (2023.), eksperimentalni rezidencijalni program DNEVNA SOBA (2021. — danas), program Takeover 37. izdanja Salona mladih (2024.), kao i niz izložbenih programa u galerijskom prostoru KUĆĆA u Zagrebu. Rad kolektiva KUĆĆA predstavljen je i u međunarodnim časopisima poput ETC. magazine (Slovenija, ožujak 2023.) te KUNSTFORUM International (Njemačka, prosinac 2023.). U svom su radu fokusirani na istraživanje, produkciju, razvoj, distribuciju i kontekstualizaciju umjetničkih projekata mlađe generacije domaćih i regionalnih umjetnika i umjetnica te kolektiva.
Vizkulturine intervjue s umjetnicima koji surađuju s KUĆĆOM pročitajte na ovim linkovima: Robert Fenrich, Andrej Beštak i Anja Leko, Paula Tončić, Gaia Radić, Marianna Nardini.
Autor: Leopold Rupnik / tekstove ovog autora potražite na linku
Portreti: Maja Bosnić
Tekst je dio projekta “Dijalozi u galerijama / Introspekcije galerijskog” sufinanciranog sredstvima Turističke zajednice grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH
