Rujan u Zagrebu u pravilu je uvijek ispunjen najvećim brojem kulturnog i umjetničkog sadržaja, a jedan od važnih aktera te, sve bogatije, sve raznovrsnijem, potrebne i uvijek posjećene ponude, zasigurno je i festival eksperimetalnog filma i videa 25 FPS – posvećen nezavisnim i nekomercijalnim filmovima eksperimentalnog karaktera. I tako već, što zvuči zaista impresivno, punih 20 godina! Drugu dekadu postojanja FPS-ovci će obilježit upravo ovaj tjedan, današnjim otvorenjem festivala i programom koji u zagrebačkoj Kinoteci traje do kraja tjedna, točnije do 28. rujna. No kao i svake godine, to nije “kraj” festivalskog sadržaja, jer 25 FPS sa svojim programom, odmah nakon zagrebačkog izdanja, gostuje u Rijeci (3. i 4. listopada), a novost ovogodišnjeg izdanja je i gostovanje u Splitu (30. i 31. listopada).
Mali, ali itekako veliki festival tako već dugi niz godina nastoji zagrebačkoj (i ostaloj) publici predstaviti inovativne mogućnosti filmskog jezika, pripovjedanja i samog medija (eksperimentalnog) filma, birajući, a potom prikazujući filmove koji nastaju na granicama filmskih rodova i žanrova. O značajnom i velikom rođendanskom izdanju 25 FPS-a porazgovarali smo s Marinom Kožul, Mariom Kozinom i Tenom Trstenjak, autorima programa festivala i selektorima natjecateljskog programa, koji ove godine broj 26 filmova. Filmovi u programu izabrani su među gotovo pa nevjerojatnom brojkom od čak 1.400 prijavljenih uradaka, pregledanih i pogledanih od strane ovog trojca. Na razgovoru i fotografiranju našli smo se u prostorima Kinoteke , mjesta radnje slavljeničkog izdanja, o čijem potpunom programu više saznajte ovdje. Marina, Mario i Tena ispričali su nam sve o povijesti i dvadeset godina festivala, ekipi koja ga je pokrenula i koja ga danas vodi, publici i pomladku eksperimentalne forme, problematikama s kojima se susreću, a izdvojili su preporuke te otkrili još niz zanimljivih priča o festivalu koji sustavno promovira autorske, tematske, konceptualne i estetske iskorake u formi filma, bez kojeg (filmski) rujan u Zagrebu sigurno ne bi bio isti. Čestitamo im ovu značajnu obljetnicu i želimo još puno godina podržavanja, promoviranja i evaluacije nišne filmske forme, u što boljim organizacijskim, prostornim i financijskim uvjetima, pred što više zainteresirane publike!
► Krenimo od rođendana! 20 je ogromna brojka jubilarca, kako vi gledate na razdoblje od dvije dekade festivala? Na koji način ćete kroz program i događanja obilježiti ovu obljetnicu?
25 FPS tim: Sretni smo da se festival održao dvadeset godina i da postoji živi interes za eksperimentalni film. U toj dvadesetici sve se promijenilo i ništa se nije promijenilo: svjedočili smo, da tako kažemo, različitim umjetničkim i tržišnim interesima. Od smrti „zastarjelog medija“ filmske vrpce do njegova ponovnog rođenja i u komercijalnom filmu, od digitalizacije koja će sve olakšati, ubrzati, pojednostavniti i učiniti dostupnim, do ama baš svega suprotnog što je izazvala… Od opskurnih, ništabudžetnih DIY filmova do raskošnih hibrida i pravoj pomami za umjetničkim i eksperimentalnim filmom koji se premješta iz popratnih programa A festivala u one glavne. Znači li to da su kultura i kreativnost u krizi, to je druga tema. A obljetnice kao obljetnice, uvijek u sebi nose neku podvojenost između ambicije „dostojnog“ načina obilježavanja minulog rada i stvarnosti koja tu ambiciju ugura u okvire dostupnog, mogućeg i potrebnog za sredinu u kojoj radite.
► Kako se festival mijenjao po pitanju recepcije publike, kvalitete filmova, ali i značaja na europskoj sceni festivala eksperimentalnog filma? Što biste još istaknuli kao značajne promjene u periodu rasta i trajanja festivala?
25 FPS tim: Programskim konceptom festival se nije znatno mijenjao, jer je na početku postavio dovoljno široku shemu da njome prati sve suvremene trendove u medijskoj slici, da u nju uklapa arhivske filmove i baštinu avangarde i sve filmske ekstenzije u proširenom filmu. Mi smo subjektivni i reći ćemo da je kvaliteta filmova na festivalu uvijek visoka i da je festival prepoznat u međunarodnim okvirima kao nišni festival za eksperimentalni film. U te dvije dekade s festivalom smo se i sami razvijali i samoobrazovali zajedno s našom publikom, s mnogim našim filmašima koji su danas dio kanona međunarodnog umjetničkog filma, spomenimo samo recentne laureate Cannesa i Berlina Mati Diop, Bena Russella ili primjerice Bena Riversa, čiji smo film prikazali prvi put 2007. a ove nam se godine vraća s dugometrašcem nakon premijere u Locarnu.
► Tijekom godina je kroz samu organizaciju i produkciju festivala prošao veći broj ljudi. Istaknite nam one najvažnije, koji su zaslužni za početak 25 FPS-a i njegova brojna izdanja i predstavite najuži tim ekipe koja trenutno stoji iza festivala i njegove organizacije?
25 FPS tim: Festival su ustanovili Mirna Belina, Simon Bogojević Narath, Sanja Grbin, Mario Kalogjera, Vladislav Knežević, Marina Kožul i Ivan Paić. Od samih početaka pa i više od desetljeća festival se održavao u Savskoj cesti 25 zahvaljujući Kulturi promjene Studentskoga centra. Od samog početka pa dugo godina dio organizacijskog tima bili su Vanja Andrijević, Branka Valjin, Daria Blažević, Inesa Antić, Nina Đurđević, a neki za festival rade i dan-danas: Marko Godeč, Ivana Ostojčić, Polona Kuzman, Christian Zagler, Mario Vučemilović Vuk. Danas najuži festivalski tim činimo nas troje, a desetljeće s nama su i dizajner Andro Giunio, videograf Dražen Žerjav, programski suradnici Ejla Kovačević, Hrvoje Spudić i festivalska koordinatorica Dora Bencerić. To su naravno samo neki od suradnika s kojima smo radili ili radimo i danas.
► Imate li profil i feedback tko je publika festivala, mijenja li se ona kroz godine? Možemo li pričati o razvoju publike eksperimetalnog filma, što im se na tom polju uopće nudi tijekom cijele godine na zagrebačkoj sceni i događanjima, izvan samog festivala?
25 FPS tim: Publika festivala je raznovrsna – od samih filmaša i umjetnika, dizajnera, arhitekata, gimnazijalaca, studenata, pa onda i slučajnih posjetitelja koji žele gledati „drukčije“ filmove, filmske eseje, nenarativne filmove, materijalne filmove i sve druge koji se mogu pronaći pod tim nazivnikom. Mi smo od samog početka uz festival u partnerstvu s institucijama željeli ustanoviti mjesto koje će mjesečno prikazivati eksperimentalne filmove pa smo s HFS-om od 2006. do 2007. imali cikluse „Kratkih 6“ i „Eksperimentalni utorak“, s MM centrom ciklus „Iz Kratke baze 25 FPS-a“ u sklopu „Kratkih slika“ od 2015. do 2018., a od 2020. ciklus „Vizije“ sa zagrebačkom Kinotekom. Možda nije zgorega spomenuti da se festival zapravo razvio iz televizijske emisije „Videodrom“ koja se od 2002. do 2004. emitirala jednom mjesečno i prikazivala je kratke eksperimentalne filmove i videoradove.
► Što vam se čini, pomlađuje li se publika festivala i eksperimentalnog filma? Kako uopće, po vašem mišljenju, novije generacije gledaju na samu formu, koja je često u potpunom kontrastu s brzinom i površnošću današnje percepcije pokretne slike? Zanima me ovaj kontekst i po pitanju autorstva, rade li nove generacije filmašica i filmaša eksperimentalnu formu jednako učestalo?
25 FPS tim: Naravno da rade, možda čak iz dišpeta premu svemu medijskom površnom, brzoprolaznom i trenutnom. Pa primijetit ćeš da i ovi suvremeni arthouse redatelji snimaju filmove koji traju i po tri sata. Kao da žele pronaći vlastite načine da se bore protiv tog kapitalističkog i konzumerističkog žrvnja. Ako i pristajemo na to da sve treba biti brzo, odmah i sad, barem film da bude neka vrsta kontemplacije i drugog načina percepcije i promišljanja vremena.
► S obzirom na rastuću inflaciju koja nam se sustavno događa, rast gotovo svih troškova pa zasigurno i onih potrebnih za realizaciju i produkciju festivala, kakav je vaš komentar na financiranje festivala i njegovih programa? Povećavaju li se sredstva, imate li stabilnost organizacije i sigurnost da iz godine u godinu možete realizirati festival i programe?
25 FPS tim: Rad što u neprofitnom sektoru što u kulturi neizvjestan je i nerijetko financijska stabilnost ovisi o politici i sklonosti vlasti da ulaže u različite vidove kulture i razvoj infrastrukture. Rast troškova i inflacija napravili su tolike promjene u programskim budžetima da će vjerojatno trebati još koja godina da se javno financiranje tome prilagodi. Primjećujemo da i na nacionalnoj razini i na gradskoj za to ima sluha i nadamo se najboljem.
► Kako biste potencijalne nove goste festivala, recimo čitatelje/ice Vizkulture koji možda nikad nisu bili na festivalu, privukli da baš ove godine dođu? Koje bi filmove iz ovogodišnjeg programa istaknuli kao najbolje za početnike?
25 FPS tim: Bilo koji od šest natjecateljskih programa može poslužiti kao dobar uvod u eksperimentalni film. Konkurencija je zamišljena da nudi presjek u aktualna zbivanja i trendove na suvremenoj sceni eksperimentalnog i avangardnog filma, a svaki slot zamišljen je tako da sadrži filmove različitih estetika, pristupa i senzibiliteta povezanih donekle sličnom temom. Električni poljubac Reinera Kohlbergera, Gljive Jorgea Jácomea, Životinjama je bolje Nathana Ghalija, Gledaj s vedre strane Yuyan Wang, Oko osi Johanna Lurfa i Christine Jauernik – to su samo neki od naslova koji nasljeđe klasičnih avangardi artikuliraju u suvremenom medijskom kontekstu i koji mogu poslužiti kao dobra početna točka za istraživanje i sadašnjosti i prošlosti ovog filmskog roda.
► U ovogodišnjem se natjecateljskom programu od domaćih autora prikazuju samo film Ane Hušman te posljednji film pokojnog Ivana Faktora? Što su po vama najveći aduti ovih dvaju uradaka i što vam se čini, zašto u službenoj konkurenciji nema više domaćih autora?
25 FPS tim: Svake godine na festival nam se prijavi oko 1400 naslova, a dvadesetak koje naposljetku odaberemo moramo posložiti unutar pet do šest natjecateljskih termina, koje također ne smijemo zakrčiti minutažom. U konkurenciju zato biramo hrvatske filmove za koje procijenimo da su cjelokupnim dojmom reprezentativni i važni za suvremenu hrvatsku produkciju, opuse svojih autor_ica, ali i zbivanja na međunarodnoj filmskoj sceni. U tom smislu ove godine istaknuli su se Radije bih bila kamen Ane Hušman i Bol Ivana Faktora, prvi kao maestralan esej o prepletanju obiteljske povijesti i krajolika, a drugi kao fizički snažno transponiranje osobnog iskustva u vizualni medij te posljednje djelo filmskog i videoumjetnika koji nas je nažalost nedavno napustio, a koji je svojim djelovanjem značajno obilježio filmsku, video i likovnu scenu.
► U posebnom programu naslovljenom “Refleksi” bit će prikazano šest hrvatskih filmova. O kakvim se uradcima radi, kakav nas sadržaj tu čeka?
25 FPS tim: Refleksi su program kroz koji nastojimo pružiti sveobuhvatniji uvid u teme, estetike i trendove na domaćoj eksperimentalnoj sceni. Ove godine vidjet ćemo šest filmova autora svih generacija, a koji su nas se dojmili osjećajem za sadašnji trenutak, drugačijom energijom i raznolikošću tema, od istraživanja osobne i društvene povijesti do izražajnih potencijala koreografije, animacije i gaminga. Više o autorima i njihovim filmovima pogledajte ovdje.
► Ističući karakteristike samog programa festivala navodite da ovogodišnje filmove karakterizira znatno izraženiji fokus na konkretnim, osobnim, društvenim, civilizacijskim i egzistencijalnim temama – možemo li govoriti o nekom tipu društvene odgovornosti koja, možda, kao tema sve više dominira u flilmskoj produkciji eksperimentalne forme?
25 FPS tim: Na svim festivalskim izdanjima, uz filmove usmjerene istraživanju forme i strukture, redovito smo imali filmove koji su znatno konkretniji u izboru tema ili naraciji, no njihova količina ove nas je godine uistinu iznenadila. To samo dokazuje da živimo u vremenu u kojem je potrebno naći nove forme za novi doživljaj stvarnosti, a autori čije ćemo radove imati priliku gledati čine baš to. Svaki taj film poziv je na razgovor i komunikaciju, ali vođenu gramatikom čija se pravila još uvijek formiraju, što trenutačna zbivanja na sceni eksperimentalnog filma strašno uzbudljivima.
Eksperimentalni film od svojih je početaka 1920-ih godina istraživao drugačije načine da progovori o novom viđenju svijeta, transformiranog poslijeratnom industrijalizacijom, urbanizacijom i uopće tehnologijom. Film je tada još bio i mlad medij, koji su mnogi shvaćali kao sajamsku atrakciju i koji se tek počeo boriti za svoj status sedme umjetnosti. Danas film više nije tako mlad, a hibridnost filma i medija kao što su internet, gaming, AI i VR samo reflektiraju povijesni i civilizacijski trenutak u kojem se trenutačno nalazimo, a koji uključuje i naglu digitalizaciju i avatarizaciju post-pandemijskog društva, ekološku krizu, rastuće socijalne i ekonomske razlike, porast konzervativnih društvenih tendencija i ratne prijetnje. O svim ovim pitanjima razmišljamo i raspravljamo na različitim platformama, a eksperimentalni film samo je jedan od njih.
► Program 25 FPS-a nakon zagrebačkog izdanja veće tradicionalno gostuje i u Rijeci, a od ove godine i u Splitu. Koliko vam je taj segment programa važan, kakva je recepcija i interes za ovakvom formom u gradovima manjim od Zagreba?
25 FPS tim: Ovaj nam je segment jako važan, jer želimo predstavljati festivalske programe i izvan Zagreba. Interes i recepcija naravno varira i čini nam se da je i dalje kratki film tabu u svijetu kinoprikazivaštva. Ako izaberemo neki dugometražac, bit će uvijek više publike nego na programima kratkometražnih filmova. No iz godine u godinu vidimo da broj publike raste za što smo i mi i kolege iz Art-kina zaslužni, jer se publika s vremena na vrijeme izlaže različitim vrstama filmske umjetnosti.
► 25 FPS nam je na Vizkulturi dodatno upečatljiv i po izvrsnom vizualnom identitetu koji uvijek ima prepoznatljiv karakter i atmosferu, premda je svake godine vizualno drugačiji. Predstavite Vizkulturinim čitateljima/icama tko stoji iza tog segmenta, koliko vam je on važan kao vizualna ekstenzija samog identiteta festivala?
25 FPS tim: Drago nam je da se to primijeti i vidi! Vizualna ekstenzija nam je od samog početka prevažna – svake smo godine jednako uzbuđeni koliko festivalskim programom toliko i novim vizualnim identitetom. Imamo sreću da su nam od samog početka naklonjeni iznimni dizajneri, koji svojom vizijom i talentom uspijevaju dizajnom prikazati različita i neočekivana gledišta na teme kojima se bavi festival. Od 2005. do 2011. festival su oblikovali Željko Serdarević i Dragan Mileusnić, od 2012. do 2015. Rafaela Dražić, a posljednjih deset godina Andro Giunio, koji je za festivalski vizualni identitet 2018. primio posebno priznanje na godišnjoj izložbi dizajna 19/20.
► I za kraj nam ukratko opišite vaš projekt Kratka Baza koji ćemo, nadam se, uskoro samostalno predstaviti na Vizkulturi!
25 FPS tim: Kratka baza – infocentar i medijateka za kratki film izvor je za istraživanje suvremenog kratkometražnog filma. Otvorena je u 2013. godini i razvija se kao istraživačko-edukacijski model arhiva kolekcija objedinjuje filmove prikupljene tijekom 20-godišnje festivalske i distribucijske djelatnosti Udruge 25 FPS. Filmovi u kolekciji dostupni su za pregledavanje i istraživanje registriranim članovima, gledaju se u prostoru udruge, a od 2021. godine Kratka baza sa svojim korisnicima radi i u virtualnom prostoru, čime se ostvario korisnički rad na daljinu.
Više o programu 20. izdanja 25 FPS-a pogledajte na službenim stranicama 25fps.hr/program/2024/konkurencija a festival i projekte 25 FPS možete pratiti na Facebooku i Instagramu
Tekst je dio Vizkulturine serije “Kratki, animirani i eksperimentalni film u medijima” koju sufinancira Grad Zagreb — Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo te Hrvatski audiovizualni centar. 
