Krajem prošle godine u Galeriji Ružić u Slavonskom Brodu pokrenut je novi program koji u dijalog postavlja stalni postav Galerije, opus umjetnika Branka Ružića (1919. – 1997.) i pozvanog suvremenog umjetnika/cu. Projektom se nastoje istražiti granice umjetnosti kroz spoj prošlog i suvremenog, tradicije i inovacije, a prvi gostujući umjetnik je Matej Knežević. Izložba (B)(R), koja se u Galeriji Ružić može pogledati do studenog ove godine, uključuje svjetlosnu instalaciju plavim svjetlom koja se proteže čitavim prostorom kolekcije Branko Ružić, segmente virtualnog razgovora između Mateja Kneževića i sustava umjetne inteligencije (ChatGPT) koji je zamoljen da se pretvara da je Branko Ružić (video 33 min), donaciju rada Element Branka Ružića (oko 1980., gvaš, 52 x 44 cm) kolekciji te publikaciju Zahvalan sam oku kad je okrenuto prema van i kada je okrenuto prema unutra Mateja Kneževića.
Romana Tekić, kustosica izložbe i ravnateljica Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda u čijem se sastavu nalazi i Galerija Ružić, u predgovoru izložbi piše sljedeće:
Branko Ružić je sredinom prošloga stoljeća otvorio put nekim novim izražajnim mogućnostima kiparskog jezika. Tragajući za preobrazbom tradicionalne forme, uvođenjem novih kiparskih sadržaja, brisanjem granice između malih i velikih tema, njegovo djelo otvorilo je vrata mnogim kiparima mlađe generacije.
Pišući o umjetničkom djelu kipara, slikara, likovnog pedagoga i pisca Branka Ružića, povjesničari umjetnosti ističu visoku estetsku razinu njegovih djela, ali i inovativnost, lucidnost i dječju znatiželju u bilježenju svijeta koji ga je okruživao.
Sve rečeno nametnulo je, dvadeset godina nakon što je Galerija Ružić otvorila svoja vrata brojnim poklonicima Ružićevog umjetničkog opusa, ali i djela njegovih suvremenika, stotinjak velikih hrvatskih kipara i slikara, potrebu novih čitanja kolekcije – njen dijalog s novom generacijom umjetnika.
Prvi koji je pozvan na “razgovor s Ružićem” vizualni je umjetnik iz Slavonskog Broda, Matej Knežević. Mojem se pozivu rado odazvao, vidjevši potencijalno kolekciju Ružić kao poligon za svoju umjetničku intervenciju.
Naša komunikacija koja je svakim novim razgovorom otvarala nove mogućnosti interpretacije i umjetnikovog doživljaja prostora rezultirala je site-specific ambijentom u kojem Knežević pretvara postav prvog kata Galerije Ružić u točke susreta prošlosti i suvremenosti, fizičkog i simboličkog hommagea cijenjenom umjetniku.
Knežević koristi Ružićevu kolekciju kao resurs nasljeđa prošlosti, pri čemu pojam invencije dobija značaj potpuno slobodne aproprijacije koja je iznjedrila elemente revizije naslijeđenih estetskih načela (kao bivši učenik gimnazije, Matej je u formativnim godinama upijao sadržaj postava, koji je zacijelo posredno utjecao na razvoj njegovih umjetničkih interesa). Njegov dijalog s Ružićem odvija se kroz nekoliko znakovitih gesti; Knežević odabire plavu boju, kao Ružićevu omiljenu, i njome pomoću svjetla boji prostor postava na prvom katu. Potom Knežević, s nakanom doslovnog razgovora s Ružićem koristi AI kao alat za njegovu realizaciju. U konačnici, svoje duboko poštovanje prema prostoru iskazuje darujući u fundus Galerije Ružić jedan Ružićev gvaš iz osobne kolekcije.
Ova izložba među rijetkima je Kneževićevima, barem posljednjih godina, koja se ne referira i na njegov primarni, liječnički poziv, no poveznice između njegova dva polja djelovanja – medicinskog i umjetničkog, mogu se i ovdje iščitati; kao liječnik, Knežević svoj osobni znanstveni interes fokusira oko istraživanja novih tehnologija i njihove primjene u urološkoj kirurgiji, dok kreirajući site-specific ambijent u Ružićevom postavu ponovo poseže za novim tehnologijama koristeći AI za razgovor s umjetnikom. Uz to, i ovdje slojeve prošlosti i suvremenosti, fizičkog i simboličkog veže ligatura (u medicini pojam “ligatura” označava šav kojim se sprečava krvarenje, što mu pridaje jednu veliku specifičnost), koju možemo šire tumačiti kao mjesto povezivanja, što na simboličkoj razini najprikladnije definira umjetnikovu motivaciju koja se nalazi iza cijelog projekta.
Romana Tekić
Izložba ( B )( R ): Matej Knežević u dijalogu s kolekcijom Branka Ružića
Galerija Ružić / Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda
studeni 2024. – studeni 2025.
Koncepcija: Matej Knežević
Kustosica: Romana Tekić
Tehnička podrška: Dejan Repinac, Vladimir Jevicki
Fotografije postava: Mario Boić
Koncept, oblikovanje, ilustracije i prijelom publikacije: Matej Knežević
Fotografije publikacije: Nedjeljko Đurić
