Govorilo se da kvari djecu, da je isprazna zabava, da nema umjetničku vrijednost. Strip je prošao dug put do umjetničke/teorijske/akademske afirmacije: povijest umjetnosti ga je zanijekala, teoretičari i sveučilišni establishment omalovažavali, galerijski prostori izbjegavali, politika ideologizirala… No, publika ga je oduvijek voljela – od prvih novinskih pasica do današnjih raskošnih strip-albuma. I srećom da je tako: već neko vrijeme svjedočimo stvaranju čvrstog uporišta za njegovu valorizaciju, vrlo ozbiljnim analizama, akademskom statusu pa i izučavanju na kulturalnim studijima.
Nakon što je u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti održana izložba Nastavit će se… Strip i vizualna kultura u Hrvatskoj, objavljena je i istoimena monografija koja stripu prvi put u domaćem kontekstu pristupa stripu studiozno. U dvanaest tekstova na 240 stranica obrađene su različite “stripovske” teme, važne za nastanak stripa, stvaranje povijesti, umjetničke pristupe, među-utjecaje na druge umjetničke grane, izdavačke prakse i percepciju javnosti. Strip je, barem deklarativno, umjetnička grana koja je već od sedamdesetih godina i demokratizacije umjetnosti, kako u odnosu prema publici tako i u pristupu različitim medijima, prepoznata i uključena u povijest i teoriju umjetnosti.
Dva teksta potpisuje Midhat Ajanović, teoretičar stripa i profesor na Odjelu za filmske studije Sveučilišta u Göteborgu, autor brojnih studija iz područja filma i animacije. U prvom, Strip – temeljni medij vizualnog pripovijedanja, analizira nastanak “priča u slikama”, pripovjedne i vizualne tehnike, povijesni razvoj i punu afirmaciju stripa. Drugi esej, Strip i animacija, bavi se kompleksnim pitanjem međuzavisnostima stripa i animacije kroz radove klasika animiranog filma, ali i naših bardova Borivoja Dovnikovića, Nedeljka Dragića i Krešimira Zimonića, a završava sa sjajnom Magdom Dulčić i novijim generacijama.
Predugo se smatralo da je strip “muški”; upravo zato strip autorica i kustosica Jana Adamović u tekstu Kako je biti žena u stripu progovara o uvjetima rada i objavljivanja u stripu s kojima se susreću autorice kroz vizuru ravnopravne zastupljenosti i profesionalnog priznanja, s fokusom na hrvatsku scenu ali, neizravno, i na vlastita iskustva.
S druge strane, tekst Irene Jukić Pranjić, strip autorice, urednice za regionalnu scenu iznimno važne antologije Ženski strip na Balkanu, bavi se specifičnostima junaka i junakinja hrvatskoj stripa i njihovim odstupanjem od uvriježenih stereotipa.
Bojan Krištofić, likovni kritičar i kustos, u Prioritetima autorstva analizira što uopće znači autorstvo u stripu, kako ga definirati – od materijalnog, pravnog pa sve do simboličkog – umjetničkog dosega i trajanja, ali i uvjeta nastanka i recepcije u nekom inkluzivnijem, demokratičnijem svijetu kojemu umjetnost teži, barem deklarativno.
O točkama dodira i razmimoilaženja stripa i karikature, povijesno isprepletenih kako u tisku tako i u recepciji i akademskim studijama, piše Frano Dulibić, redoviti profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i autor studije o karikaturi u Hrvatskoj.
Jurica Starešinčić, filmski i strip kritičar, analizira isprepletenost utjecaja stripa i filma, s fokusom na formalne karakteristike i analitički aparat – polazeći od pojmova kadra i montaže.
Teoretičar dizajna Dejan Kršić uspoređuje povijesti stripa i dizajna u Hrvatskoj, s pojedinačnim izletima autorica i autora iz jednog u drugo područje te s neminovnim preklapanjima u sferama novinske ilustracije i reklamnog oglašavanja, u vrijeme kad u nas nije bilo studija dizajna.
Strip časopisi, izdavaštvo i tiskan mediji kao osnovno polje života stripa, tema je novinarke Milene Zajović. Ona donosi pregled najvažnijih publikacija dvadesetog stoljeća, kroz mijenu država, povijesnih režima i uvjeta produkcije i distribucije tiskovina.
Ivan Prlić, novinar, strip autor i scenarist, jedan od osnivača časopisa Stripoholic i aktivni sudionik takozvane fanzinske generacije devedesetih godina, iz prve ruke svjedoči o dramatičnim uvjetima u kojima se strip scena i izdavaštvo našlo devedesetih godina kada su mlade generacije doslovno bile prepuštene same sebi.
Strip autorica Dunja Janković razgovoru s novinarkom i likovnom kritičarkom Martinom Kontošić govori o svom djelovanju u polju novih medija, o apstraktnom stripu, organizaciji festivala i stripu u javnom prostoru.
Na kraju, publikaciju zaključuje tekst Pierrea Lungherettija, ravnatelja Centra za strip u Angoulêmeu: nastupajući iz francuskog konteksta u kojemu se strip još davno izborio za svoje institucije te javnu podršku i poticaj, on upozorava na važnost kontinuirane podrške i formiranje institucionalne strukture za ravnopravnost stripa.
*Postav izložbe u MSU Zagreb / foto: Ana Opalić
Istoimena izložba iz zagrebačkog MSU-a seli pak u osječki Muzej likovnih umjetnosti, gdje će za posjetitelje biti otvorena od 25. ožujka do 13. lipnja. Prateći promjenu percepcije o samoj prirodi stripa, čija je uloga formiranje koncepta popularne i masovne kulture, postavom izložbe nastoji se proširiti pogled na moguće prezentacije i promocije povijesnih ili recentnih djela, ujedno otvarajući prostor za raspravu o produkciji stripa, u prvom redu onog nekomercijalnog, autorskog. Izložba prati povijest i razvoj stripa u Hrvatskoj od tridesetih godina do današnjih dana, s projekcijom njegove budućnosti kroz modele produkcije i obrazovanja, razmjene, umrežavanja i međunarodne suradnje.
Nastavit će se… Strip i vizualna kultura u Hrvatskoj
Izdavač: Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
Autorice i autori: Jana Adamović, Midhat Ajanović, Frano Dulibić, Irena Jukić Pranjić, Martina Kontošić, Bojan Krištofić, Dejan Kršić, Pierre Lungheretti, Ivan Prilić, Jurica Starešinčić, Milena Zajović
Urednice: Jasna Jakšić i Ivana Kancir
Izvršna urednica: Jadranka Pintarić
Stručna suradnica: Irena Jukić Pranjić
Fotografije: Ana Opalić, Petar Dabac
Grafičko oblikovanje: Rafaela Dražić
Dimenzije 21 x 27 cm, 240 stranica, bogato ilustrirano.
Knjiga se može nabaviti po cijeni od 149 kn u dućanu MSU-a u Zagrebu.
