U petnaest godina i na pet različitih adresa Ana Kunej i Zlatka Salopek Radić ostvaruju mnoštvo projekata na području vizualnih komunikacija u vlastitom nezavisnom dizajnerskom studiju Kuna zlatica. Pritom važne poslovne promjene prate i one privatne poput proširenja obitelji, mijenjaju se i lokacije toliko im važnih zajedničkih ručkova, uz nove projekte dolaze i novi suradnici, klijenti, okolnosti na tržištu. Taj su period dizajnerice zaokružile izložbom u Galeriji Bernardo Bernardi na kojoj namjerno ne izlažu radove iz razdoblja koje predstavljaju. Umjesto toga tu je posve nov rad, grafika Intimna analiza podataka, svojevrsni vizualni dnevnik svega što su do sada radile. Grafikom koja obavija sve zidove galerije, jedinstvenim rukopisom precizno i jasno vizualnim znakovima opisuju godine djelovanja, izlažu analizu podataka koja u svojoj vizualnoj konačnici daje informaciju i potiče na proučavanje, uz temeljitost i neizostavnu i suptilnu dozu duhovitosti i razigranosti, zajednički nazivnik koji se uvijek provlači kroz njihov rad.
Povodom izložbe u Galeriji Bernardi, koja je otvorena do 14. siječnja, s ovim dizajnerskim tandemom za našu rubriku Savjet pita razgovor je vodila članica galerijskog savjeta Maša Milovac.
*Zlatka Salopek Radić i Ana Kunej / foto: Petra Slobodnjak
Maša Milovac: Intimna analiza podataka izložba je predstavljena u Galeriji Bernardo Bernardi. Radi se o instalaciji, odnosno grafičkoj intervenciji na postojeće zidove galerije koje ste iskoristile kao plohu za opsežnu infografiku koja, sistematizirano po godinama, od 2006. do danas, analizira različite podatke o vašem studiju. Primjerice, možemo izračunati koliko godina već postoji studio Kuna zlatica, vidjeti dinamiku strukture poslova koje radite, ali i one nama “izvana” manje poznate informacije, lokacije vaših ureda, osobne podatke poput godina rođenja vaše djece, ali i gdje ste ručale sve te radne dane koje ste provele zajedno, što osobno smatram izuzetno bitnom informacijom. I sve to, naravno, uz već poznatu dozu humora. Rekla bih da su ovakve izložbe dobar povod da se izađe iz svakodnevne rutine dizajniranja jer daju vrijeme i prostor za neku novu vrstu introspekcije. Zanima me jeste li otkrile ili naučile nešto novo o sebi tijekom pripremanja ove izložbe i je li vas ova intimna analiza odvela možda u nekim neočekivanim smjerovima? Koji podaci ili saznanja su vas iznenadili najviše?
Kuna zlatica: Kako smo se same sa sobom na početku dogovorile da nećemo izlagati presjek svojih radova kroz godine, ideja infografike stigla je kroz razgovor i analizu nas kao osoba i dizajnerica. Ping-pongajući se prijedlozima shvatile smo da želimo izložiti upravo taj naš razgovor, sve te podatke, poznate i nepoznate, očekivane i one važne možda samo nama. Svašta je tu bilo na tanjuru, a do podataka smo dolazile kopajući po prastarim mailovima, arhivi računa i ponuda. Mnoge kategorije na kraju su izbačene, a neke nove dodane su pola sata pred slanje u tisak. Kroz svo to pretakanje shvatile smo da nam je kroz čitav taj vremenski period upravo posao neprekinuta konstanta, dok se na privatnom planu štošta mijenjalo.
Samoinicirani rad (iako i ovaj iniciran izložbom) nije nama svojstvena forma, jer jedva da stignemo napraviti i pokoji natječaj, ali svakako divna prigoda za dizajniranje malo i za sebe. Moguće da se i sama forma nesvjesno nametnula jer unazad dvije godine radimo više za civilni i komercijalni sektor, pa nam se ekran zaledio na još jednoj analizi podataka.
Maša Milovac: Ne smatram to novom spoznajom, ali nekako me iznova veseli pregledavati vašu web stranicu (www.kunazlatica.com) zbog velikog broja projekata koje radite za civilno društvo, jezične institute, kulturne institucije i manifestacije, poput Goethe instituta, Animafesta, Kazališta slijepih i slabovidnih “Novi život” i sl. Oblikovanjem naslovnica knjiga, publikacija, plakata i postava izložbi, zapravo ste indirektno, a ponekad i direktno izložene umjetničkim radovima u različitim medijima, od fotografija i ilustracija do književnih djela i kazališnih predstava. Prije krajnje publike odnosno korisnika dobivate zadatak oblikovati način na koji će neko djelo biti čitano i gledano. Kako gledate na tu svoju ulogu, što vam to znači i ispunjava li vas to? A s druge strane, što vam je, kao korisniku, čitatelju i gledatelju, bitno kod sadržaja koji oblikujete?
Kuna zlatica: Klijenti su nam doista raznovrsni i svakako je lakše oblikovati projekt od početka i možda zahvalnije za nekog tko nije dio vizualne kulture, jer obično nema svoju viziju našeg posla.
Dizajniranje umjetničkog sadržaja svodi se zapravo na sposobnost da se ne predizajnira, kako sadržaj ne bi bio ugrožen, već kako bi mu se dala dodatna vrijednost.
Oblikovanje plakata i naslovnica knjiga posao je koji često i rado prihvaćamo i najčešće je, ako režiser, pisac ili producent nemaju posebnih zahtjeva, prepušteno našem doživljaju i interpretaciji. Suradnja s Kazalištem slijepih Novi život lijep je primjer dugogodišnjeg uspješnog dijaloga i beskrajnog povjerenja, jer još uvijek uspijevamo pronalaziti i nuditi neočekivano i nailaziti na savršeno razumijevanje.
Kroz godine smo radile i za klijente kojima nije nužan dobar dizajn dizajna radi, već jednostavno žele biti profesionalni, pa ulažu dodatan trud i sredstva u taj segment. To nikada nije loša odluka! Neki drugi, za koje očekuješ da će htjeti pomak, nešto novo i drugačije često nemaju hrabrosti i ostaju u očekivanim gabaritima. Svakako su nam draži ovi prvi.
*foto: Petra Slobodnjak
Maša Milovac: Jedno kratko, ali ne i lagano pitanje. Na koji način mislite da su djetinjstvo i odrastanje oblikovali stavove vidljive u vašem dizajnu danas?
Kuna zlatica: A kužimo, misliš da smo trebale lentu početi s 1981.? 😊
Obje dolazimo iz obitelji koje imaju afinitet i žicu za umjetnost i to ti svakako ostane, od toga da te tjeraju da na svašta obraćaš pažnju, vuku po izložbama od najranije dobi, televizijskih emisija i filmova koji se gledaju, načina na koji se pakiraju pokloni i nemilosrdnom prebacivanju kuglica s jedne na drugu granu, jer kompozicija mora biti savršena.
Zlatka: Za mene je sve upućivalo na to da ću biti arhitektica kao veći dio moje obitelji, ali se krajem ’90-ih događao nekakav procvat dizajna. Otvarali su se dizajnerski dućani, pojavili su se tu svakakvi nekakvi časopisi (Arkzin,Communication Arts, Colors), a na vijestima se govorilo o mladim hrvatskim dizajnerima. Odlučeno je: studiram dizajn. Inače, svako jutro vraćam kuglice koje moje beštijice prerazmjeste večer prije.
Ana: Kreativno izražavanje mi je uvijek ležalo pa sam znala da ću negdje naći svoje mjesto i to je kod mene nekako išlo prilično pravocrtno, bez previše vrludanja, iako mislim da bi mi bolje ležalo davanje glasova u crtićima. Sve se zapravo zacementiralo studijem dizajna za kojeg sam doznala jer je bratić tamo studirao. Sjećam se kada mi je uvalio stari broj Emigre magazina iz 1998. i knjigu The Graphic language of Neville Brody. Odnijela sam to doma kao relikviju. Gamba, knjige su ti još kod mene.
*foto: Petra Slobodnjak
Maša Milovac: Kontinuirano ste prisutne i vidljive na izložbama i u medijima, dobitnice ste i važnih nagrada poput Nagrade 49. Zagrebačkog salona te dviju Nagrada u kategoriji Dizajn vizualnih komunikacija HDD-ove Izložbe hrvatskog dizajna 2014. i 2018. godine. Koliko je teško uskladiti privatni i poslovni život, pogotovo znajući da ste obje majke te da ste istovremeno ostvarile vrlo uspješnu karijeru? Danas svi mi samostalni umjetnici znamo da fleksibilno radno vrijeme može biti dvosjekli mač. Znači li to da ste dobro postavile prioritete? Što biste izdvojile kao vrijedno iskustvo ili spoznaju od kad ste postale majke u svom odnosu prema poslu?
Kuna zlatica: Uvijek smo voljele biti dobro organizirane i imati jasno odvojeno privatno i poslovno vrijeme i iz tog razloga, čak i prije nego smo postale mame, ideja da radimo od kuće nije bila opcija. Počeci su bili svakakvi, znale smo stvarno jako puno vremena provoditi u uredu, ali iz prostog razloga što smo prihvaćale sve poslove koji su nam se nudili i trudile se da uvijek sve isporučimo na vrijeme. Danas su stvari ponešto drugačije i ne možemo si dozvoliti luksuz prokrastinacije, pa smo same sebi čestitale što smo od prvog dana koncipirale posao tako da si možemo dozvoliti da kod kuće gotovo nikada ne palimo kompjutere. Kroz godine su se poslovi profiltrirali i nema potrebe da radimo baš sve što nam se ponudi, a i rijetko nam stiže nešto potpuno nezanimljivo. Nekako smo pretpostavile da ćemo uvijek biti dvojac i nismo imale posebne ambicije znatno širiti ured, tako da smo prvu osobu zaposlile tek kada je prva od nas otišla na porodiljni. To nam je objema dalo novu perspektivu i bilo nam je neprocjenjivo iskustvo, jer smo se našle u ulozi nekog tko traži, delegira posao, bavi se administracijom i dizajnira. Partnerstvo je svakako ugodnije, jer se možeš osloniti na drugu osobu kad ti nije dan.
*foto: Petra Slobodnjak
Maša Milovac: Kako će izgledati 2022. godina za Kunu zlaticu? Imate li već dogovorene projekte, planirate li možda proširenje tima? Vidim da ste privremeno promijenile uredsku adresu, znači li to da se možda vraćate u Martićevu?
Kuna zlatica: Obično slijedimo dobro ustaljeni godišnji ritam kazališnih predstava, monografija i festivala, ali trenutno smo u vremenu u kojem je bolje imati što manje planova. Trenutno s nama radi Alma (Šavar) koja se toliko divno uklopila, da se nadamo da će kod nas biti još duuugo, i nemamo planova za daljnja proširenja (ni na uredskom ni na obiteljskom planu).
Posljednje dvije godine smo u Mutimirovoj, silom prilika nakon korone i potresa, a kako nam je ovo peti ured u blizini ili u design districtu, sumnjamo da je i posljednji. 😊
Novosti vezane uz galeriju Bernardi pratite putem Facebook stranice www.facebook.com/galerijabernardi/.
Intervjue iz ciklusa Savjet pita vode članovi/ice Savjeta galerije Bernardo Bernardi s izlagačima/cama.
Intervju priredila: Ksenija Foretić
Intervjue iz serije “Savjet pita” možete pronaći ovdje.
