Donosimo vam pregled izložbi i događanja koje možete posjetiti ovoga tjedna!
Igor Ruf izlaže u Galiću
Izložba nagrađivanog umjetnika Igora Rufa pod nazivom Lijepo mi je biti tu, u organizaciji Hrvatske udruge likovnih umjetnika – Split, otvara se u četvrtak, 22. kolovoza u 21 sat, u splitskom Salonu Galić. Izložba je premijerno postavljena u zagrebačkom MSU u prosincu 2018., a nakon nedavnog gostovanja u dubrovačkoj Art radionici Lazareti, izložba dolazi i u Split, gdje se može razgledati do 9. rujna.
“Kako bi pojedini umjetnik bio poticajan u svom stvaralaštvu, neophodno je da bude dobar pripovjedač. Postavljena kategorički, takva tvrdnja poziva na osporavanje; pa ipak, samo nakratko razmislivši i prisjetivši se određenih primjera iz starije ili novije povijesti likovne umjetnosti i vizualne kulture, moguće je uvjeriti se u njenu utemeljenost, bez obzira na to je li umjetnost promatranih stvaraoca više ili manje konkretna ili apstraktna, mimetička ili konceptualna, formalno tradicionalna ili progresivna… Čak je i među najtvrđim avangardistima, apstrahistima i proto-konceptualnim umjetnicima kakvi su u Hrvatskoj bili, primjerice, Julije Knifer ili Vlado Kristl, moguće jasno slijediti provodnu nit koja, vijugava ali neprekidna poput Arijadnine, ocrtava izrazito dosljednu stvaralačku liniju čija je izravna posljedica i likovna naracija, makar čitateljski zahtjevna i semantički hermetična. Uostalom, takve su veoma često i moderna i suvremena poezija, itekako bliske likovnim umjetnostima, pa ipak nikome obrazovanom po svoj prilici neće pasti na pamet osporavati da se u snažnoj poeziji nalazi zametak pripovijesti, kao što bi vrsno pripovijedanje teško bilo sugestivno bez doze poezije u sebi. Ako svoju tezu nastavim logički razvijati, s povratkom na početak iz toga proizlazi da je sva inspirativna likovna umjetnost nužno poetična! To će reći kako bi neophodno trebala komunicirati s intuitivnom stranom čovjekovog kognitivnog sustava, pored toga što recipijenta fascinira umijeće organizacije likovnih, tj. prostorno-ambijentalnih i semantičkih elemenata u karakterističnu cjelinu kakvu je umjetnik zamislio. Na tom tragu, jedan od najzanimljivijih domaćih stvaraoca mlađe generacije je kipar i multimedijalni umjetnik Igor Ruf, predani istraživač koji iz izložbe u izložbu, iz javnog nastupa u nastup, postupno širi granice vlastitih autorskih dosega, pritom ostajući vjeran narativnom ambijentu kao svojoj odabranoj prostornoj formi, stalno iznova gradeći cjeline koje su uvijek više od zbira svojih dijelova, dok su individualni radovi svjesno jedva odvojivi od ostalih, samostalno doprinoseći organskoj progresiji Rufovog opusa, što se ubraja među konceptualno najdosljednije u novijoj hrvatskoj umjetnosti.” (iz teksta Bojana Krištofića; cjeloviti tekst možete pročitati ovdje)
Izložba Hane Miletić u Apoteci
Samostalna izložba Hane Miletić otvara se u Apoteci – Prostoru za suvremenu umjetnost u Vodnjanu u četvrtak, 22. kolovoza u 20.30 sati. Izložba ostaje otvorena do 9. listopada.
Samostalna izložba Hane Miletić, nagrađivane umjetnice rođene u Zagrebu sa stalnom adresom u Bruxellesu, obuhvaća instalaciju koja se formira kao privremena site specific prostorna intervencija i gesta umjetnice koja aktivira izložbeni prostor, stvarajući nova značenja, prostorne oblike, odnose i neočekivane vizure koje se razotkrivaju našim kretanjem kroz prostor. Hana Miletić u svojem se radu bavi različitim medijima i materijalima, fotografijom, tkaninom i tkanjem, objektom, instalacijom, a radovima ukazuje na kontekste upisane u individualne i društvene procese kulturne i umjetničke proizvodnje. Koristeći proces tkanja i tkaninu kao središnji materijal, ove mekane i lagane strukture mjesta su bilježenja i upisivanja različitih stanja, odnosa i pogleda, poput krhkosti, odnosa prema vremenu, prolaznosti, nedostajanja, stvaraju osjećaje i atmosferu taktilnosti i materijalnosti, čuvanja i popravljanja, nadomještanja, nestajanja i ponovnog sastavljanja.
Izložba Hane Miletić realizira se u okviru višegodišnjega programskog ciklusa Privremeni susreti. Izložbe, umjetnička i kustoska istraživanja unutar ovog ciklusa realiziraju se od 2014. godine i posvećeni su redefiniranju i razotkrivanju niza odnosa: propituju društvene, institucionalne i prostorne odnose, te interakcije između objekata i subjekata, odnose unutar sustava umjetnosti, galerijskoga prostora, institucionalnog okvira i uvjeta rada. Kustosica izložbe je Branka Benčić.
Izložba Tadeja Pogačara u Malom salonu
CODE:RED, jedan od najistaknutijih projekata slovenskog umjetnika i kustosa Tadeja Pogačara, izložbom u riječkom Malom salonu – čije je otvorenje zakazano u petak, 23. kolovoza u 20 sati – prvi će put biti predstavljen i riječkoj javnosti. Projekt predstavlja primjer izuzetnog dvadesetogodišnjeg kolaborativnog i participativnog rada koji kritički istražuje život marginalnih urbanih manjina i teme kao što su neformalna ekonomija, javni prostor, trgovina ljudima i sl.
Začeci projekta CODE:RED sežu još u 1999. godinu kad je Tadej Pogačar radio kao jedan od kustosa na izložbi The Taste of City u ljubljanskoj Galeriji Škuc. Tada je predstavio svoju prvu shematsku reprezentaciju ili grafikon urbane topologije, seksualne industrije i usporednih ekonomija. Projekt je poslužio kao temelj za istraživanje i potragu za sugovornicima unutar organizacija koje se bave pravima i socioekonomskim statusom seksualnih radnika/ca. Pogačar je istražio niz organizacija i samoorganiziranih zajednica koje su bile isključene iz društvenog diskursa i prevladavajućih ekonomskih modela, unatoč tome što su za određene marginalne društvene skupine predstavljali važan izvor prihoda i uzdržavanja.
Na izložbi u Malom salonu u Rijeci, ujedno i posljednjoj MMSU-ovoj izložbi u tom prostoru, Pogačar će izložiti fotografije, video radove, časopise, knjige i dokumentaciju projekta, materijale koji su nastali u Berlinu, Leipzigu, Bangkoku, Madridu i Skopju.
CODE:RED dosad je provođen u brojnim gradovima (Venecija, New York, Skopje, Tirana, Madrid, Zagreb, Bangkok…), istražujući i reagirajući na lokalne specifičnosti te spajajući seksualne radnice s umjetnicima, aktivistima, teoretičarima, umjetničkim institucijama i organizacijama. Cilj je uvijek bio isti: inicirati dijalog, poduprijeti osnaživanje, udruživanje, formuliranje zahtjeva i borbu seksualnih radnika za seksualna, radna i zdravstvena prava te raditi na rušenju stereotipa o jednom od najtabuiziranijih oblika rada.
“Pojam seksualni radnik (eng. sex worker, uvršten u Oxfordov Rječnik engleskog jezika) skovala je još 1979./1980. njujorška umjetnica, redateljica, aktivistica i seksualna radnica Carol Leigh. U početku vezan samo za performanse, članke, diskusije i druge oblike aktivističkog rada u području zagovaranja prava seksualnih radnika/ca, izraz seksualni rad popularizirao se zahvaljujući knjizi Sex Work: Writings by Women in the Sex Industry (Seksualni rad: zapisi žena iz seksualne industrije) objavljenoj 1987. Nakon toga ovaj izraz ulazi u znanstveni diskurs i usvajaju ga nevladine organizacije, radnički pokreti, ali državna i međunarodna tijela poput Svjetske zdravstvene organizacije. Od samog početka, međutim, nailazi na negativne reakcije i protivljenja te i dan danas ostaje sporan termin jer, prema mišljenju kritičara, ujedinjuje dva posve nepomirljiva pojma.
Naime, riječ ‘rad’ trebala bi označavati aktivnost koja proizvodi dobit, ima svoj krajnji proizvod i obavlja se na ‘normalnom’, konvencionalnom radnom mjestu, unutar radnog vremena; donosi novac i sredstva za život, čovjeku daje određeni status i prestiž te igra važnu ulogu u izgradnji pojedinčevog identiteta. S druge strane, seks se smatra relaksacijom od posla, svakodnevnih briga i stvaranja dobiti ili proizvoda; seks nije ništa drugo nego užitak koji ne zahtijeva posebno mjesto, opremu ili radno vrijeme. Seks nije tema o kojoj se raspravlja u javnosti i stoga ne može biti stvar statusa ili prestiža. Dovođenje ovih pojmova u vezu i njihovo objedinjavanje u izrazu seksualni rad i dalje je provokativna ideja za mnoge koji ove dvije sfere ljudskog života vide kao međusobno isključive i koji se boje da će taj spoj promijeniti naše razumijevanje i rada i seksa.
Prezentacija i reprezentacija tema vezanih za seksualni rad, viđenja ovih profesija u društvu, prava radnika u seksualnoj industriji, njihove taktike i načini samoorganizacije te ljudska prava općenito pitanja su koje Pogačar istražuje, analizira i komentira kroz sustav umjetnosti još od samih početaka projekta. Upravo ovu vezu između umjetnosti i marginalnih skupina hvali Melissa Ditmore, aktivistica, spisateljica i urednica nekoliko publikacija o seksualnom radu i seksualnoj industriji, kada kaže: ‘Pogačarov rad unosi aktivizam seksualnog radnika/ce u umjetnost, koja nudi pristupačniji put k široj publici nego što to čini politički aktivizam. Štoviše, ovaj projekt unosi umjetnost u seksualni rad. Kad umjetnost i seksualni rad stupe u interakciju, utječu jedno na drugo’.” (Iz teksta Alenke Gregorič CODE:RED and the Art World)
Izložba ostaje otvorena do 13. rujna.
Izložba je dio projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, programskog pravca Kuhinja. Ostvaruje se u suradnji s Galerijom P74 i Mestnom galerijom Ljubljana / MGML.
Ana Mihalić u rovinjskoj Batani
U izložbenom prostoru Photo Art Gallery CVU Batana u Rovinju, u subotu, 24. kolovoza u 20.30 sati, otvara se samostalna izložba Ane Mihalić, jedne od istaknutih predstavnica mlađe generacije suvremenih hrvatskih fotografa, koja će u Galeriji Batana predstaviti svoj umjetnički projekt Nona na kojem radi posljednjih nekoliko godina. Radi se tu o prostorno-vremenskoj vizualizaciji autobiografske obiteljske priče ispričane u formi foto-eseja, koja je tijekom razrade prerasla u društveno široko shvaćeni i angažirani koncept, u današnje vrijeme izrazito aktualan. Koncept koji problematizira povrat i održavanje stalne komunikacije i skrbi, s čime se danas susreću ljudi treće životne dobi. Priču je Ana Mihalić ispričala sugestivno i emotivno, ali likovno vrlo suvremeno; na način kako priču priča suvremena umjetnička praksa, gdje se fotografija shvaća kao “prošireni medij”, pa se uz klasični pristup u izričaju koriste i “nefotografski” elementi (kolaži, crteži, objekti), nudeći komunikacijske strategije kod kojih, kao kod Ane, fotografska slika funkcionira kao image i kao vizualni objekt, a fotografski crtež kao vizualni tekst.
Kustosica izložbe i autorica teksta u katalogu je Višnja Slavica Gabout, koja u predgovoru piše:
“Sve svoje znanje o novome i o svojoj okolini stječemo osjetilima i dodirom. Osjetilom vida cjelovito doživljavamo oblik i prostor, ali osjetilom dodira uspostavljamo neposredni kontakt, (…) gledajući (i razmišljajući) rukom. Nije bez razloga zato Kant rekao kako su ruke ‘vidljivi izraz misli’. Ruke i dodir postaju zato neobično važni u situacijama kad zablokira ili se izgubi svakodnevni, svima razumljivi vid komunikacije: verbalni govor, motorika, memorija, kognitivne sposobnosti. U takvom novonastalom svijetu prekinutih veza ruke se prve bude i preuzimaju svoju davnu elementarnu ulogu primarne komunikacije, pa postaju ono dragocjeno sredstvo govora i sporazumijevanja. Sredstvo prijenosa poruka, misli i osjećaja. Ana Mihalić u svome autobiografsko-intimnom projektu Nona priča upravo o takvom jednom svijetu prekinutih komunikacija. Priča emotivno obojenu obiteljsku priču o svojoj baki koja je doživjela moždani udar, posljedice čega su bila znatna oštećenja ne samo u govoru i motorici, nego i u memoriji, čime je njezino cjelokupno sporazumijevanje bilo otežano. Ana je projekt koncipirala u formi tematskog foto-eseja. Strukturirala ga kao narativ kod kojeg priča ne teče kronološki, već se serijom fotografija, kolaža, fotografskih crteža i foto-objekata vizualno doznačuje ozračje i pobuđuje pažnja. Jer autorica lirski-sugestivno prikazuje aktivnosti i strategije kojima se nakon traumatskog događaja pokušavaju revitlizirati i vratiti bakine motoričke funkcije te rekonstruirati njezina sjećanja, pa ponovno uspostaviti, uz pomoć ruku, onemogućena komunikacija. U tu svrhu ona koristi fotografije asocijativnih motiva, kao i kolaže-montaže sa znanim pričama i brojalicama (…) koje želi iskoristiti kao okidače za evociranje sjećanja i za buđenje zaspaloga uma. Ali i za stimuliranje rada ruku te time povratak govora i pamćenja, sposobnosti koncentracije i rasuđivanja te svijesti o vlastitome tijelu i identitetu. (…) Na ovome projektu (autorica je) započela sustavno raditi 2017. godine, kad je njegovu prvu fazu realizirala pod nazivom Okreni (asocijacija na priče i brojalice) i tada ga je pod tim nazivom izložila u Galeriji ADU F8 u Zagrebu, a 2018. godine, u sklopu kustoskog projekta Aktualno, u Zagrebu i Rovinju. Nakon toga projekt je razvila, proširila i nadogradila, dodavši mu novu seriju fotografija, ali i nove vizualne elemente: fotografske crteže, nove kolaže i foto-objekte, pridavši tako ranijem filmskom ugođaju jednu novu dimenziju. Onu slobodnoga širenja u prostoru i vremenu, pri čemu se sjećanja transgresijski međusobno prevlače i miješaju, a vizualni podražaji prodiru u podsvijest, budeći sinapse i aktivirajući različite razine osjetila, ali i različite misaone i imaginativne procese. Čineći time vizualnu naraciju slojevitijom i višeznačnijom. Projekt je zbog svega toga sad postao kompleksniji, ali i izazovniji, prerastavši – preimenovan u Nona, u dugoročni, inspirativni ‘work in progress’. U njemu je i dalje temeljni koncept priča o baki, koja se isprepliće s pričom o rukama, ali uz taj osnovni ‘lajtmotiv’ iščitava se i niz popratnih detalja i problemskih diskursa – od balansiranja odnosa intimnoga i javnoga, do otvaranja pitanja obiteljskoga i društveno angažiranoga, gdje se kod ovoga potonjega (…) apostrofira problematiku s kojom se danas susreću ljudi treće životne dobi. Ono, međutim, što je u najnovijim radovima najuočljivije je autoričin slobodan, suvremeni pristup, koji je u nje u suglasju sa suvremenim tendencijama ne samo u fotografiji, nego u suvremenoj umjetnosti uopće.”
Izložba će se moći razgledati do 10. rujna.
Produžena izložba o domaćem industrijskom dizajnu namještaja u MUO-u
Izložba o povijesti industrijskog i dizajnerskog namještaja Između htijenja i realnosti – industrija i dizajn namještaja u Hrvatskoj 1945. – 1990. u nešto više od mjesec dana posjetilo je blizu 4.000 posjetitelja, stoga Muzej za umjetnost i obrt produžuje njeno trajanje do nedjelje, 25. kolovoza.
U ovom posljednjem tjednu izložbe, upravo iz razloga iznimnog interesa najšire javnosti, struke i turista, planirana su i tri posebna termina za razgled izložbe i stručno vodstvo autorice i kustosice izložbe dr.sc. Vanje Brdar Mustapić. Vodstva će zasigurno razveseliti sve one koji žele više saznati o ovom iznimno plodonosnom razdoblju u razvoju industrije i dizajna namještaja u Hrvatskoj. Predviđena stručna vodstva su u četvrtak, 22. kolovoza u 17 sati te u subotu, 24. kolovoza i nedjelju 25. kolovoza u 12 sati kada će se izložba i zatvoriti uz nazočnost posjetitelja.
Na izložbi, koja donosi pregled hrvatske industrije namještaja i uloge dizajnera u tom ukupnom procesu, javnosti se predstavlja prvi put na jednome mjestu vrhunski dizajnerski dijelovi asortimana namještaja nekih od najznačajnijih tvornica iz razdoblja 1945. – 1990. poput Mundus ‒ Florijan Bobić iz Varaždina,Mobilia ‒ Ivo Marinković iz Osijeka, zagrebačkih tvornica Marko Šavrić i TMN Jadran, DIP Novoselec, TVIN Virovitica, Oriolik iz Oriovca, Goranprodukt iz Čabra, Hrast iz Čakovca, Spin Valis iz Požege, Stjepan Sekulić iz Nove Gradiške, Papuk iz Pakraca, DI Vrbovsko i drugih.
Izložba se može razgledati od utorka do subote od 10 do 19 sati te u nedjelju do 14 sati.
Retrospektivna izložba Mirka Ilića u Lazaretima
Do 1. listopada u Kreativnoj četvrti Lazareti u Dubrovniku može se razgledati izložba Mirko Ilić: Trenutak pred katastrofu, koja predstavlja izbor radova istaknutog dizajnera i ilustratora Mirka Ilića iz svih faza njegove karijere. Simultano s ovom izložbom u javnim gradskim prostorima Dubrovnika od 14. kolovoza do 18. listopada bit će postavljena i nova verzija putujuće međunarodne izložbe plakata Tolerancija, čiji je inicijator upravo Mirko Ilić. Kustosi izložbe Trenutak pred katastrofu su Marko Golub i Dejan Kršić. Više o izložbi čitajte ovdje.
