Donosimo vam pregled izložbi i događanja koje možete posjetiti ovoga tjedna!
Petra Mrša izlaže u Galeriji Spot
U zagrebačkoj Galeriji Spot otvara se izložba Killing, Arranging, Walking umjetnice Petre Mrše. Otvorenje izložbe i razgovor s autoricom održat će se u ponedjeljak, 9. rujna u 19 sati.
U istoimenom radu autorica istražuje načine na koji kulturološki konstrukti oblikuju naš doživljaj prirode. Preuzimajući jezik “kulture”, Petra Mrša u radu Killing, Arranging, Walking pristupa prirodi na opozicijskim temeljima binarnog pojmovnog para kultura-priroda, no ne kako bi tu opoziciju potvrdila, već kako bi ju izvrgnula temeljitoj kritičkoj revalorizaciji. Biljke i životinje, prikupljene – otkinute, ubijene – i izdvojene iz njihovog prirodnog staništa, autorica fotografira na neutralnoj pozadini, zajedno s pomagalima koji fiksiraju njihovu strukturu za podlogu, čuvajući pritom i njihov autentičan oblik. Svaka je fotografija popraćena dokumentacijom o biljci, odnosno životinji: sadrži naziv na latinskom jeziku, kao i datum, lokaciju i način njezina ekstrahiranja iz okoline. Sve zajedno ukoričene su bijelom kutijom, svojevrsnim albumom, a u cjelini ovaj rad, nazvan Exploring the environment 2, priziva vizualne kodove i terminologiju svojstvenu službenim izvorima znanja o prirodi: enciklopedijama, herbarijima, eksponatima u prirodoslovnim muzejima. Istovremeno, lokacije s kojih su ovi “eksponati” preuzeti, autorica obilježava svojevrsnim “zastavicama” s fotografijom svake pojedine biljke ili životinje, vraćajući ih tako u prirodno stanište, ali tek na simboličkoj razini – samo kao formu, sliku, simbol. U polu-fikcionalnom video dnevniku It’s so calm, no one around istražuje pak do koje je mjere naše iskustvo boravka u prirodi obilježeno prethodno usvojenim imaginarijem o svijetu prirode; ironično “potkrepljujući” naraciju o prolasku nepoznatim šumskim terenom (ispunjenim katkad idiličnim, spokojnim doživljajima, a katkad prizorima nasilja i negostoljubivosti) njegovim “kulturološkim” pandanima – crtežima, fotografijama, modelima, enciklopedijskim definicijama i igračkama u obliku životinja – autorica izbjegava pružiti romantiziranu, patetičnu sliku prirode. Naprotiv, ona postojeće slike (predodžbe) prirode dovodi u pitanje, otkrivajući u njima simplificirano ustrajanje na jednoj posve mitologiziranoj viziji koja se zadržava (vratimo li se na Serresove riječi) na razini prirode kao puke dekoracije. Naposljetku, Killing, Arranging, Walking ukazuje na činjenicu da je lišavanje uobičajenih reprezentacijskih modela njihove navodne neutralne pozicije i otkrivanje prikrivenog nasilja što leži u naizgled bezazlenim postupcima jedan od temeljnih preduvjeta za dubinsku i prijeko potrebnu promjenu načina na koji pristupamo prirodi.
Izložba je otvorena do 27. rujna, a više informacija možete pronaći ovdje.
Izložba Ane Opalić u Botaničaru
U ponedjeljak, 9. rujna u 19 sati, u zagrebačkom Botaničaru otvara se izložba serije fotografija Ane Opalić pod nazivom Vrtni grad. Izložba je dio je projekta Dubrovački vrtni grad udruge PLACA – kolektiva za istraživanja o prostoru, kojim se nastoji revalorizirati specifičnan i iznimno vitalan tip urbanizma, nastao dugotrajnom evolucijom zapadnih gradskih predgrađa (Pila, Konala i Boninova), kao vrtni kontrapunkt gustom urbanizmu grada unutar zidina.
“Serija fotografija Ane Opalić posvećena dubrovačkim vrtovima prikazuje isječke različitih gradskih đardina, tog fenomena dubrovačke arhitekture kojeg pratimo još od renesansnog doba, a mišljeni su kao idealizirani svjetovi prirode u kojima se ogleda duhovna (i materijalna) kultura življenja. (…) Nema u Aninim fotografijama moraliziranja niti nastojanja da se prikaže grandioznost prošlog. Upravo suprotno. Ono što nas zaokuplja pri prvom pogledu na ovaj fotografski niz je spontanost trenutka. Isprepleteni život raznorodnih vrsta i predmeta, kroz filigranski iskonstruiran i zabilježen kadar, tvori vlastiti svijet, izvan kategorija prošlosti i budućnosti.
(…) Ana Opalić virtuozno, u izabranom fragmentu prostora ili detalju, komprimira složene arhitektonsko – hortikulturalne elemente, obiteljska naslijeđa, naslage vremena i realnost suvremenog i postavlja ih na razinu neopterećujućih simbola.” (iz teksta Helene Puhare)
Izložba je otvorena do 29. rujna, a više informacija potražite na FB eventu.
Otvorenje izložbe rezultata radioničke studije Kamo bez dizajna? u ZgForumu
U utorak, 10. rujna u 18 sati u ZgForumu otvara se izložba Kamo bez dizajna? autorica Ksenije Jurinec i Mirande Herceg. Izložba se organizira u sklopu projekta Centar oblikovanja svakodnevice, a njome se predstavljaju rezultati radioničke studije zagovaranja dizajna u nesvakodnevnoj svakodnevici kojom se promišljala signalistika, urbana oprema i mobilijar u zdravstvenim ustanovama, na primjeru najveće bolnice u Hrvatskoj; KBC Zagreb – Rebro. Izložba ostaje otvorena do 30. rujna.
Radionička studija zagovaranja dizajna u nesvakodnevnoj svakodnevici pod nazivom Kamo bez dizajna? jedna je od programskih cjelina projekta Centar oblikovanja svakodnevice, a održana je kroz dvodnevnu radionicu.
U popratnom tekstu autorice izložbe pojašnjavaju: “Radionica je zasnovana na promišljanju ideje zagovaranja dizajna u nesvakodnevnoj svakodnevici. Jednom takvom nesvakodnevnom svakodnevicom – boravak u zdravstvenoj ustanovi – bavili smo se u našem istraživačkom projektu. Cilj nam je bio potaknuti promišljanje signalistike, urbane opreme i mobilijara u najvećoj bolnici u Hrvatskoj kao doprinos kvalitetnoj brizi za pacijente, posjetitelje i zaposlenike. Istraživali smo kako nepromišljeno oblikovana okolina, otežava funkcioniranje poslovanja i kako utječe na boravak pacijenata, posjetitelja i zaposlenika u zdravstvenim ustanovama. (…)
Temeljem dvodnevne radioničke studije koja je obuhvaćala terensko mapiranje, iskustveno istraživanje, analitičku diskusiju, raspravu te provedbom Ankete o zadovoljstvu korisnika oblikovanjem signalistike, opreme i prostora u zdravstvenim ustanovama, građani, struka i javni sektor zajedničkim sudjelovanjem u ovom projektu kreirali su relevantne zaključke kojima se argumentirano ukazuje na nužnost dizajnerskog promišljanja u javnom prostoru, a koji se prezentiraju putem izložbe.
Rezultati radioničke studije mogu poslužiti u razvoju budućih projekata signalistike i opreme u sličnim javnim prostorima. Izložba je ujedno i model informiranja šire javnosti o ključnim vrijednostima dizajna kao što su funkcionalno i kvalitetno oblikovanje životnog i radnog okoliša te o mogućnostima suradnje s dizajnerskom strukom”.
Više informacija možete pronaći ovdje.
Izložba o reprezentacijama Drugotnosti u GMK
U zagrebačkoj Galeriji Miroslav Kraljević (GMK) u utorak, 10. rujna u 20 sato otvara se izložba EXTRA+TERRESTIRAL kustoskog kolektiva COVEN BERLIN, koja se bavi ponovnim prisvajanjem popularnih reprezentacija Drugotnosti. Izložba će biti otvorena do 27. rujna.
Izložba tematizira marginalizacije bazirane na pozicijama roda u razdoblju u kojem su ove teme aktualne radi pokušaja ponovne demonizacije ovih skupina, dok one ujedno još nisu do kraja ni oslobođene od iste. Kroz preispitivanje i ponovno prisvajanje vizualnih i tekstualnih figura Drugotnosti, ove se pozicije tematiziraju putem figura vještice,vanzemaljaca, čudovišta i kiborga, kao alegorija osjećaja alienacije i separacije od heteronormativnog društva i društva u kojem prevladava bijela rasa. “Čudovište”, “nakaze”, “čudaci” ili “perverznjaci”, samo su neke od nasilnih uvreda koje društvo upućuje osobama LGBTIQ* orijentacije. Upravo je iskustvo bivanja Drugotnim ilidrukčijim od prevladavajućih heteroseksualnih normi roda i seksualnosti ono što ujedinjuje inače razjedinjena iskustva unutar LGBTIQ zajednica. Ženama ovu poziciju dodatno otežava njihova rodno uvjetovana pozicija Drugotnosti, radi koje su čestoisključene iz društvenog sudjelovanja.
Ponovnim prisvajanjem i rekonfiguracijom umornih klišeja koje društvo nameće ovim skupinama, izložba ponovno preuzima prostor reprezentacije, stvarajući time prostor za samo-određenje i otpor društvenim normama u neprijateljski nastrojenom društvu. Na izložbi sudjeluju BYTE Zine, Lo-fi Cherry, Lotic + Matt Lambert, Sadie Lune, Rurru Mipanochia, Kiona Hagen Niehaus, Luiza Prado i Moran Sanderovich, a kuriraju ju COVEN BERLIN, Ana Kovačić i Iva Paska.
COVEN BERLIN je kustoski umjetnički seks-pozitivni transdisciplinarni “genderbender” kolektiv iz Berlina, koji se bavi temama feminizma, ljubavi, roda, seksualnosti i umjetnosti. Čine ga Harley Aussoleil, Frances Breden, Lorena Juan, Judy Landkammer, Kiona Hagen Niehaus i Louise Trueheart.
Više informacija o izložbi dostupno je ovdje.
Razgovor o arhitekturi i svakodnevici Zapruđa
U suradnji s Knjižnicama Grada Zagreba i knjižnicom Vjekoslava Majera, Centar oblikovanja svakodnevice poziva sve zainteresirane građane na javni razgovor o arhitekturi novozagrebačkog naselja Zapruđe s Marojem Mrduljašem, Bojanom Krištofićem i Borisom Vidakovićem. Razgovor će se održati u četvrtak, 12. rujna u 18 sati u knjižnici Vjekoslava Majera u Zapruđu (Trg Ivana Meštrovića 1G), a dio je programa Izvedbe svakodnevice u Zapruđu, u sklopu kojeg su u lipnju održana tri stručna vodstva kroz svakodnevni život u naselju, zgradi i privatnom stanu.
Razgovor je namijenjen široj publici s ciljem upoznavanja građana i stručnjaka o svakodnevnom životu u jednoj specifičnoj arhitekturi, te uzajamnoj vezi arhitekture i života; na koji način arhitektura definira život, a na koji način život definira arhitekturu. Razgovorom ćemo otkrivati kako se arhitektura naselja razvijala — od ideje “srebrnog grada” do nebodera, koje su žarišne točke naselja, kako Zapruđe živi danas i zašto je upravo ono značajno u kontekstu arhitekture Novog Zagreba.
Više informacija pronađite ovdje.
Marin Nižić izlaže u Galeriji Berardo Bernardi
U četvrtak, 12. rujna u 19 sati u galeriji Bernardo Bernardi (Pučko otvoreno učilište Zagreb) otvara se izložba mladog dizajnera Marina Nižića, kojemu je ovo prvo samostalno predstavljanje. Izložba pod nazivom Škatula govori o Nižićevom odnosu spram grada Rijeke, ali uključujući sve poveznice s gradom za koji će sam reći kako je “najposebnije što znam.” Prostorna instalacija progovara o aktualnoj temi rada, odnosno suodnosu slobodnog i radnog vremena, dok u kontekstu i na primjeru Trećeg maja, Nižić čini vidljivom spomenutu radničku mikrozajednicu.
” (…) Rad je temelj postojanja, čin stvaranja. Neotuđivo ljudsko pravo. Homo sapiens je ujedno homo faber, radnik. Rad je isto i jednako tako dosada, napor, nužno zlo. Rad je težak, a dokolica je noćna mora. Rijeka je radnički grad. Rast stanovništva proporcionalan je industriji, luci i s njima povezanim mogućnostima za rad. U posljednja dva desetljeća izgubio se rad. U posljednja dva desetljeća izgubila se dokolica. Škatula čuva individualne vrijednosti nekoć prevedene u tradiciju i produkciju. (…)” (iz zajedničkog teksta Marina Nižića i Damira Bralića)
Marin Nižić (1998.) student je na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Član je Hrvatskog dizajnerskog društva, Kreativnog kolektiva Kombinat te Sekcije pri Društvu arhitekata Rijeka. Djeluje unutar područja dizajna, a strastveno se bavi edukacijom, organizacijom i sakupljanjem povijesti. Oblikuje za razne inicijative poput RadicalXChange, Plana D i Kulture SCa u Zagrebu. Sudjeluje u organizaciji brojnih kulturnih i edukacijskih inicijativa poput RE:EASAe, Plana D, Naše ljetne kuće, Festivala Neboderi, DA! i Odaziva.
Jelena Lovrec u Galeriji Kranjčar
Do 15. rujna u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar može se pogledati izložba Jelene Lovrec, nazvana Izložba godine.
U popratnom tekstu o izložbi kustos Vanja Babić ističe:
“Jelena Lovrec svojim se najnovijem audio-video radom izravno referira na Sunce, pritom aktivno i osviješteno registrirajući, ali također i problematizirajući, dimenzije prostora/mjesta i vremena. Čini to, dakako, iz zemaljske, naglašeno subjektivne, čak i intimne perspektive, što je posve logično i opravdano jer su u slučaju umjetničkog stvaralaštva odrednice poput ‘relativno’ i ‘apsolutno’ itekako podložne autorskoj imaginaciji, kreaciji, a po potrebi i manipulaciji. O čemu se točno radi? Jelena je, naime, iz svoje spavaće sobe s prozorom što gleda na istok kroz čitavu godinu kamerom snimala svitanje, a to znači izlazak Sunca. Bilježila je prijelaz noći u dan, koji se ne odvija odjednom i u trenu. Naprotiv, to je ekstremno postupan i samim time jedva zamjetan proces; smjena noći i dana u znatno većoj mjeri predstavlja kontemplativno nego dramatično vizualno iskustvo. (…) Dnevnici se u pravilu osmišljavaju ili na kraju dana, ili pak sutradan s referiranjem na jučer. U svakom slučaju pišu se a posteriori. U Jelenin dnevnik, naprotiv, integrirana je i stanovita futuristička komponenta, i to na način da vizualni aspekt rada predstavlja svojevrsnu – iako simultano iskazanu – najavu onih govorno/zvučno opisanih ili tek naznačenih događaja. Isto tako, moguće je govoriti o dvije vrste narativnosti: naglašeno subjektivnoj (autoričina dnevna zapažanja i s njima povezane misli) i repetitivno objektivnoj (snimke svitanja). U ovoj drugoj zanimljiv je i način na koji autorica problematizira mjesto i vrijeme. Mjesto s kojega snima kamera uvijek je isto, uostalom kao i motiv, dok će vrijeme, ovisno o dobu godine odnosno duljini dnevnoga svjetla, varirati.
Jelena Lovrec svoj je audio-vizualni dnevnik počela voditi u trenutku kada je zašla u tridesetu godinu života. To je razdoblje svođenja prvih životnih računa, i to bez ikakva razmišljanja o tome kako u budućnosti slijedi njih još podosta. Mnoge želje u tridesetoj godini ostaju neostvarene, što je posve normalno; mladenački planovi u svojoj su nesputanosti redovito osuđeni na izgaranje. Umjetnici je pošlo za rukom kreativno iskoristiti nesigurnost karakterističnu za životno doba koje bismo mogli nazvati ranom zrelošću. U tom razdoblju svi shvaćamo kako je granica između čekanja da život počne i njegova početka postupna i neprimjetna, baš kao i ona između noći i dana. A sve to odvijalo se ispod jednoga i vječno nam istoga Sunca.”
