Donosimo vam pregled izložbi i događanja koje možete posjetiti ovoga tjedna!
Fotografije Bojana Radoviča u Galeriji Spot
U ponedjeljak, 4. ožujka u 19 sati u Galeriji Spot u Zagrebu otvara se izložba Projekt Hirošima slovenskog fotografa Bojana Radoviča.
Prizori japanskih gradova Hirošime i Nagasakija nakon atomskog bombardiranja u kolovozu 1945. godine obišli su televizijske ekrane nebrojeno puta upisavši u kolektivnu memoriju gledatelja prizore jedne od najstrašnijih i najrazornijih katastrofa 20. stoljeća. Događaj takvih razmjera doveo je do završetka rata u tom dijelu svijeta. Isto tako prouzročio je duboke podjele na svijet prije i poslije rata, zaduživši ljudsko društvo da tu povijesnu traumu interpretira i reprezentira u budućnosti.
Fotografija ima značajnu ulogu ne samo u izravnom bilježenju dramatičnih događaja koji činom fotografiranja postaju “stvarni” i tako ulaze u kolektivnu svijest. U suvremenom kontekstu, zahvaljujući vremenskom odmaku, korištenje medija fotografija omogućava da se traumatičnim iskustvima iz prošlosti pristupi na sasvim nov način i time ostvari mogućnost njihove ponovne reprezentacije i interpretacije.
Novi rad Bojana Radoviča, pod naslovom Hiroshima Project i nastao za vrijeme njegove rezidencije u Japanu, kreće se upravo u tom smjeru: autor isprepliće prizore svakodnevnog hiperkapitalističkog japanskog društva s ostacima ruševina prouzročenih bombardiranjem. Radovič stvara emotivno snažnu i kompleksnu seriju fotografija u kojoj se jasno suprotstavljaju prošlost i sadašnjost, odnosno sjećanje na destrukciju i moderan život. Dokumentarne fotografije tzv. ulične estetike autor upotpunjuje ciklusom Hibakujumoku. Radovič se pritom odlučuje za eksperimentalniji pristup, gdje prepariranim ručnim skenerom istražuje strukturu stabala koja su preživjela udar atomske bombe, propitujući na taj način čitav materijalni svijet, kao i prirodu fotografskog medija.
Izložba je otvorena do 22. ožujka.
Marijan Crtalić izlaže u BAZI
U utorak, 5. ožujka u 19 sati, u BAZI na zagrebačkoj Trešnjevci, otvara se izložba Marijana Crtalića pod nazivom SISAK 2000. Izložba će se moći pogledati do 28. ožujka.
“U Sisku sam rođen i tamo sam proveo najveći dio svog života. Naša kuća nalazi se u ulici na rubu između urbanog i ruralnog dijela grada. S druge strane nalaze se polja i livade, odnosno vrtovi u kojima ljudi uzgajaju voće, povrće i domaće životinje. To su radili i moji roditelji. Pogotovo kad su otišli u penziju. Neću opisivati što sam sve tamo doživljavao. Kao i kod svih, bilo je i dobrih i loših stvari. Ovaj film, nažalost, dokumentira ono drugo. Jesen, 2000-te godine. Rano jutro i izbezumljeni starci. Nečiji psi su nam poklali svu perad!…” (Marijan Crtalić, o videu Sisak 2000)
Izložba SISAK 2000 kreće od Crtalićeve privatne kolekcije video snimaka nastalih u razdoblju od 1999. do 2001. godine, a fokusira se na snimke Siska i njegove ruralne okolice, sve kroz prizmu umjetnikove obitelji. Iako su nastale kao dio šireg procesa, performansa u trajanju pa ih odlikuje estetika “kućnog videa”, snimke – s današnje distance – imaju sasvim drugačiju vrijednost. U prvom redu dokumentarističku, s obzirom na osebujnost trenutka u kojem su nastale: prijelaz tisućljeća. U lokalnom kontekstu, to je s jedne strane vrijeme snažne liberalizacije i otvaranja europskim integracijskim procesima, a s druge strane završetak tzv. tranzicije, i s njom procesa “pretvorbe i privatizacije”, odnosno konačne restitucije kapitalizma. Na djelu je temeljita deindustrijalizacija zemlje i početak odumiranja socijalne države i njezinih servisa. Slika ovih transformacija postaje oštrija kako se od centra krećemo ka periferiji, pa je tako fokus na Sisak, inače umjetnikov rodni grad, sasvim prikladan. Video radovi nastali kao “puko” bilježenje umjetnikove svakodnevice danas su snažno svjedočanstvo propadanja hrvatskih malih sredina, koje prate emotivne, svakodnevne “drame” njezinih stanovnika.
Izbor uključuje 3 video-rada: Sisak 2000 (2000), 100 kuna (2000) i Ujak (1999). Svaki se od njih bavi jednom kratkom epizodom iz života umjetnikove obitelji: prepirkom roditelja oko gubitka novčanice od 100 kuna, ujakovim karminama i pokoljem kokoši u vrtu. U suradnji s kustosicama izložbe i dizajnerom Ivanom Klisurićem, umjetnik radove okružuje izborom iz onodobnih novinskih naslova iz tadašnjih tiskanih medija. Kao pozadinska buka, ovaj nam presjek daje neke od ključnih podataka za razumijevanje Siska u kontekstu Hrvatske i Hrvatske u kontekstu Europe na prijelazu tisućljeća, dok kratke i jasne formulacije isječene s novinskih strana u aktualnom društveno-političkom trenutku dobivaju sablastan odjek.
Izložba Marije Matić u Galeriji Karas
U utorak, 5. ožujka u 19 sati u Galeriji Karas u Zagrebu otvorit će se izložba umjetnice Marije Matić pod nazivom Glas linije dolazi iz duše. Marija Matić dobitnica je Nagrade Iva Vraneković – umjetnik umjetniku, na 34. salonu mladih – Panoptikon, 2018. godine. Nagrada uključuje i samostalnu izložbu u Galeriji Karas, na kojoj će se predstaviti serijom crteža.
“Sve vas koji ste danas došli ovamo, bez obzira kojim ste slučajem ili neslučajem ovdje pred ovim dojmljivim likovnim djelima, zateći će ova pitanja: Tko je ona? Tko je Marija? Uslijedit će odmah i ovo: Što me dovelo ovamo? Zamolit ću vas da sami u sebi odgovorite na to pitanje. (…) Primijetit ćete veliku količinu radova. Prepoznat ćete mnogo emocija. Odakle one Mariji? Reći ću vam odakle. Marija svakodnevno iz sebe čupa te osjećaje nekoliko puta. Ona ne čeka. Svi oni koji su ikad imali priliku baviti se sobom znaju da to nije jednostavno. Zapravo je to ponekad jedna od najmukotrpnijih radnji koju kao čovjek možete provoditi.” (iz predgovora Ive Milolože)
Predstavljanje umjetničke knjige Nore Turato
Predstavljanje umjetničke knjige Nore Turato, objavljene pod nazivom Good or bad in various beds u sklopu Oaza izdavaštva, održat će se u utorak, 5. ožujka u 19.45 u prostoru Oaze u Zagrebu (Ilica 132, 1. kat), uz live performans umjetnice koji će početi u 20.15.
Program aBook ima za cilj intenzivnije povezati tri kulturna područja: suvremenu umjetničku praksu, grafički dizajn i izdavaštvo. U kontekstu muzejsko-galerijskog sistema, ova tri područja djeluju najčešće neovisno jedno o drugom: umjetnik predstavlja svoj rad, dizajner oblikuje publikaciju o izložbi, muzej/galerija ili izdavačka kuća potom objavljuju publikaciju/knjigu. Žanr umjetničke knjige, međutim, ove tri kulturne prakse približava jednu drugoj; ponekad tako blizu da ih je teško razlikovati. Cilj te sinergije leži u naglašavanju svakog aspekta tog procesa. Ovaj program leži na uvjerenju da je pojava pojava novih tehnologija mediju knjige dala novi zamah i da se umjesto elektronske knjige, klasična, pa time i umjetnička knjiga, paradoksalno, nameće kao važan fenomen svakodnevne hipertekstualne kulture.
Knjiga će se moći kupiti po cijeni od 250 kn.
Matko Vekić u Laubi
U zagrebačkoj Laubi, u četvrtak, 7. ožujka s početkom u 19 sati održat će se otvorenje izložbe Matka Vekića pod nazivom Dvojbe i komplementarnosti. Na izložbi će biti predstavljen presjek umjetnikova stvaralaštva kroz povezivanje i suprotstavljanje radova iz različitih ciklusa koji su nastali od 1995. do danas.
U dva i pol desetljeća umjetničkog stvaranja Matko Vekić nametnuo se kao jedanod najozbiljnijih i najproduktivnijih autora u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti. U svojim slikarskim ciklusima Matko Vekić bavio se različitim sustavima znakova i koristio motivima kao što su kukci i automobili, električni stupovi i gradilišta, trgovi i pečeni janjci, zahodi i stadioni, rovokopači i dizalice, oblaci i elementarna priroda, maske, bilderi i manekenke. Iako se radi o naizgled vrlo udaljenim tematskim cjelinama, one su povezane autorovom jedinstvenom slikarskom interpretacijom. Baz obzira radi li se o motivima dokumentarne, figurativne, realne ili nadrealne prirode ili o igri asocijacija i ikoničko-metaforičkih kombinacija, Matko Vekić smješta ih u aktualni kontekst i nenametljivo im pridodaje kritički stav o suvremenim društvenim procesima, pokazujući kako se i u tradicionalnim slikarskom mediju, mogu vrlo kvalitetno postaviti ključna pitanja za pojedinca i društvo.
Izložba ostaje otvorena do 22. ožujka.
Izložba o kritičkom inženjeringu u Filodrammatici
U četvrtak, 7. ožujka u 20 sati, udruga Drugo more u Galeriji Filodrammatica (Korzo 28/1, Rijeka) otvara izložbu Kritički inženjering, koja predstavlja tri rada svjetski priznatih suvremenih umjetnika Juliana Olivera, Danje Vasilieva, Bengta Sjöléna i Gordana Savičića, okupljenih u skupinu The Critical Engineering Working Group.
Riječ je o radovima Vending Private Network koji u karakterističnoj formi aparata za kondome korisnicima nudi zaštitu na internetu putem VPN tehnologije, Packetbridge koji nastoji zbuniti uređaje ovisne o infrastrukturi bežične internetske mreže, i Unintended Emissions koji prikazuje radijske signale koje nenamjerno i nevidljivo emitiraju naši prijenosni bežični uređaji.
Kao što je istaknuto i u Manifestu Kritičkog inženjeringa, Inženjer Kritičnosti smatra svojim izazovom, ali i prijetnjom, svaku tehnologiju o kojoj ovisimo. Što je veća ovisnost o tehnologiji, veća je i potreba za istraživanjem i razotkrivanjem načina na koji ona funkcionira. Stoga se posjetitelji izložbe kroz izložene umjetničke radove na zanimljive načine mogu upoznati s često nejasnom pozadinom računalnih i mrežnih tehnologija koje svakodnevno koristimo, ili bismo trebali koristiti.
Primjerice, na pojam “VPN” – skraćenica od Virtual Private Network, ili “virtualna privatna mreža” – naišli su svi koji su barem jednom s internetskih stranica poput Pirate Baya “skidali” neki film ili seriju, i pritom bili upozoreni da upravo VPN-om prikriju “identitet” svojeg računala kako bi time izbjegli velike novčane kazne i ostale oblike kaznenog progona radi ilegalnog preuzimanja sadržaja. Rad Juliana Olivera i Danje Vasilieva stoga koristi oblik aparata za kondome, nalik onima koji se često mogu vidjeti u javnim toaletima, noćnim klubovima i kafićima, nudeći za cijenu od 1 eura funkcionalnu VPN datoteku i posebne upute za njeno korištenje, koje se mogu preuzeti umetanjem USB-a u za to predviđeni ulaz na uređaju. S druge strane, rad Packetbridge prikazuje kako uređaji i sustavi pozicioniranja temeljeni na bežičnoj lokalnoj mreži ili WLAN-u mogu biti ranjivi na napade koji se temelje na lažiranju lokacije. Slično tome, Unintended Emissions prepoznaje i prikazuje uključene WiFi uređaje u okruženju, zajedno s podacima o vrsti korištenog uređaja i drugim metapodacima specifičnima za svakog korisnika koji se potom mogu koristiti za određivanje njegovog identiteta, te obrazaca kretanja i ponašanja; korištenjem metoda i tehnologija za koje se zna da ih upošljavaju vlade u svrhu nadzora, ovaj rad u posjetiteljima nastoji izazvati osjećaje “zdrave paranoje” i “korisnog nepovjerenja” prema digitalnim uređajima iz naše neposredne okoline.
Izložba u Rijeku stiže u okviru velikog međunarodnog projekta State Machines, koji provode organizacije Aksioma (Slovenija), Drugo more (Hrvatska), Furtherfield (UK), Institute of Networked Cultures (Nizozemska) i NeMe (Cipar), istražujući društvene odnose koji nastaju pod utjecajem novih tehnologija i njihovog djelovanja na poimanje identiteta, državljanstva, digitalnog rada i financija. Nakon Rijeke, izložba će tijekom travnja u organizaciji Instituta za suvremene umjetnosti Aksioma biti predstavljena u Ljubljani, u sklopu istoimene konferencije.
Izložba u Galeriji Filodrammatica ostaje otvorena do 22. ožujka, radnim danima od 17 do 20 sati, uz besplatan ulaz. Više o izloženim radovima, njihovim autorima i njihovom poimanju Kritičkog Inženjeringa saznajte na internetskoj stranici Drugog mora.
Izložba o kolapsima u Pogonu Jedinstvo
U zagrebačkom Pogonu Jedinstvo, u Galeriji Močvara, u tijeku je izložba Dance With the Devil, na kojoj radove predstavljaju umjetnički kolektivi Schwestern Sisters te Ittah Yoda. Kustos izložbe je Lovro Japundžić, a izložba se može pogledati do 8. ožujka, od 17 do 20 sati.
Topljenje ledenjaka odašilje prilično jasnu poruku čije nas dalekosežne posljedice ostavljaju indiferentnima. Tijelo pak koje šalje prijeteće signale ponekad smo u stanju ignorirati jednako dugo kao i otapanje Larsena C. Članice kolektiva Schwestern Sisters (Tea i Marta Stražičić) zajedno s umjetničkim dvojcem Ittah Yoda (Virgile Ittah i Kai Yoda) kroz video animaciju, skulpture i videoigru kreiraju smrznuti distopijski ambijent koji istovremeno djeluje privlačno i nelagodno. Ispod slojeva leda krije se narativ koji otkriva priču o intimnom kolapsu. Emocionalni burn-out zarobljen je u ledenjaku po kojem se kliže kompjuterski generiran lik bez nekog zacrtanog cilja. Progres u ovom slučaju ne vodi napredovanju budući da preživljavanje postaje jedina misija.
SwS (Schwestern Sisters) je umjetnički kolektiv usredotočen na stvaranje vizualnog sadržaja, kuriranje i suradnju s glazbenicima. SwS osnovale su 2012. Tea i Marta Stražičić dok su studirale animaciju na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Njihov proces rada uključuje broj različitih softvera za modeliranje, VR i animaciju u 2D i 3D tehnici. Radovi su im često refleksija onoga što vide kao popularnu i sirovu fantaziju.
Ittah Yoda su Virgile Ittah i Kai Yoda, umjetnički dvojac koji od 2015. zajedno radi između Berlina, Londona i Francuske. Kroz igranje razmjerima, prostornim dimenzijama i teksturama premošćuju razlike između virtualne i fizičke stvarnosti te preispituju tradicionalne odnose između subjekta i objekta. Nove veze i značenja potječu iz asamblaža raznolikih izvora pri čemu su vođeni idejom o identitetu koji nije utemeljen na prošlosti ili sadašnjosti, već na skrivenom potencijalu koji se tek treba ostvariti.
Program je dio godišnjeg ciklusa “Collapse on hold” koji elaborira ideju kolapsa na pomolu. Katastrofa u ovom tipu interpretacije nije nužno mračna i futuristička već pozicionirana u međuprostoru, između sadašnjosti i budućnosti. Stvarnost obilježena tenzijama, transformacijama i novim hijerarhijama ostaje ravnopravna fikciji artikuliranoj znatiželjom u traganju za alternativom, pomirbom ili spasom.
Prva izložba polaznika WHW Akademije
Nakon četiri mjeseca intenzivnog rada WHW Akademija, međunarodni edukativni program za umjetnike i umjetnice, predstavlja rezultate vježbe koju su kroz niz razgovora, suradnji te kolektivnih i individualnih umjetničkih istraživanja razvijali njezini polaznici Laura Barić, Jakub Danilewicz, Philippa Driest, Vida Guzmić, Larion Lozovoy, Petra Mrša, Jelena Petric i Paky Vlassopoulou. Izložba pod nazivom Polugodište otvorena je u Galeriji Nova u Zagrebu do 16. ožujka.
Prateći inicijalnu ideju WHW Akademije da koristi Zbirku Kontakt kao referentnu točku, polaznici Akademije pozvani su da istraže radove i autore iz kolekcije, te da oblikuju svoj rad u nehijerarhijskom dijalogu s odabranim radovima iz zbirke, koristeći ih kao okidače za procese vlastitih istraživanja. Izložba nije zamišljena kao prezentacija finalnih radova već kao trenutak suočavanja s povijesnim radovima, kolegama umjetnicima i umjetnicama, te imaginarnom i stvarnom publikom. Namjera je otvoriti proces umjetničke i kustoske produkcije i kolektivne prakse obostranog učenja u sklopu WHW Akademije.
Proteklih mjeseci vježba se odvijala u dijalogu s kustoskim kolektivom WHW i rezidencijalnim profesorima WHW Akademije 2018/19: Benom Cainom, Tinom Gverović i Sanjom Iveković. U sklopu Akademije do sada su održani dvotjedni intenzivni seminari koje su vodili kustosi i umjetnici: Pierre Bal-Blanc (u suradnji s Manuelom Pelmuşom) i Rajkamal Khalon, te niz predavanja i seminara koje su održali Greg de Cuir Jr., Mladen Domazet, Charles Esche, Božena Končić Badurina, Oscar Murillo, Kathrin Rhomberg, Dubravka Sekulić, Saša Šimpraga, Marko Tadić, Jelena Vesić i Želimir Žilnik.
Izložba Ilije Šoškića u Institutu za suvremenu umjetnost
U Institutu za suvremenu umjetnost u Zagrebu do 16. ožujka može se pogledati prva samostalna izložba konceptualnog umjetnika Ilije Šoškića u Hrvatskoj, nakon 1989. godine. U međuvremenu izlagao u Splitu na skupnoj izložbi AAA i održao predavanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, 2017. godine. U Zagrebu je posljednji puta izlagao 1986. u Galeriji SC.
Izložbu Svi smo u opasnosti sačinjavaju foto-narativ “PPP. Devet sati kasnije”, snimljen na mjestu ubojstva Piera Paola Pasolinija, devet sati nakon njegova ubojstva 02. 11. 1975. godine, dokumentacija i umjetnikova intervencija u prostoru koja će se uživo odvijati za vrijeme otvorenja izložbe. Naziv izložbe je preuzet iz naslova posljednjeg Pasolinijevog, nedovršenog intervjua koji je dao poslijepodne prije ubojstva novinaru Furiu Colombu.
“(…) Na uglu fudbalskog terena desila se tragedija, označena krugom od kamena i cigle (stvari nađene u blizni) i sa nešto krede; izgrađen ‘mauzolej’ sa krstom od dva komada drveta nađenih u đubrištu, sa ispisanim slovima ‘Pier P. Pasolini’. To je bila scenografija jednog mučeništva, jednog umetnika. Prisetio sam se Arhimeda kao cinizma nesavršene civilizacije”, piše Šoškić uz taj svoj rad.
Nakon nedavno održane, krajem 2018. godine, velike retrospektivne izložbe Akcione forme koja je istodobno bila postavljena u MSUB u Beogradu i MSUV u Novom Sadu, Šoškićev je opus kanoniziran unutar polja akcije i oblika, a njegovo je područje djelovanja obilježeno trokutom omeđenim umjetnošću, filozofijom i matematikom, a mogla bih nizati i u subsegmentacije pa reći da Šoškić kroz svoj opus djeluje i između politike, prirode i svoje umjetničke pojavnosti kao žive slike (tableau vivant), ili da se kreće između aktivizma, šamanizma i simbolizma, ali i između akcije, forme i raznih vrsta osobnih prisutnosti u svojem radu. (iz uvodnog teksta Janke Vukmir)
