O vezama i granicama medija

Donosimo vam pregled izložbi i događanja koje možete posjetiti ovoga tjedna!

 

 

Izložba Sandra Đukića u Galeriji Vladimir Bužančić

U zagrebačkoj Galeriji Vladimir Bužančić, u ponedjeljak, 1. travnja u 20 sati otvara se izložba multimedijalnog umjetnika Sandra Đukića pod nazivom Natura morta. U okviru godišnje programske koncepcije GVB koja je u 2019. godini posvećena temi memorije, Sandro Đukić producirao je izložbu u kojoj se bavi slikom kao kulturnim nasljeđem kao živom memorijom koja čini potku medijskih tranzicija u njegovu umjetničkom radu.

Kroz izložbu Natura morta autor superponira motive vezane za svijet umjetnosti te suprotno uvriježenom mišljenju o slikovnom obratu kao paradigmi koja napušta jezik i tekstualnost u tijelo rada ugrađuje različite oblike tekstualnosti kao slojeve znanja utkanog u povijest teorije umjetnosti i znanja o slici. Sandra Đukića pri tom zanimaju veze i granice medija fotografije i slikarstva na više razina. U fotografiji bira slikarsku temu mrtve prirode, slikarsko barokno osvjetljenje, a snimljenu fotografiju digitalno dorađuje prikazujući i ono što na početnoj fotografiji ne postoji, te i na taj način ulazi u područje slikarskog imaginarija. Fokusiranjem na arhetipove modernosti, motive mrtve prirode  i simbole vremena i društva, ukazuje na ideju o putovanju kroz vrijeme u svrhu stvaranja novog prostora slike u kojem paralelno prikazuje uspon i pad paradigmi u vremenu, aludirajući pri tome na kulturni i ekonomski kontekst danas. (iz teksta Davorke Perić)

Izložba se može pogledati do 18. travnja, ponedjeljkom, utorkom, srijedom i petkom od 10 do 18 sati, četvrtkom i subotom od 10 do 13 sati.

 

 

Magdalena Pederin izlaže u Galeriji 90-60-90

U ponedjeljak, 1. travnja u 20 sati, u Galeriji 90-60-90 u zagrebačkom POGONU Jedinstvo, otvara se izložba Magdalene Pederin Svatko od vas me čuje. Izložba ostaje otvorena do 8. travnja, a može se pogledati svakim danom od 16 do 20 sati.

Medijska arheologija, u zenitu medijskih istraživanja posljednjih nekoliko godina, bavi se analizom utjecaja već nadiđenih tehnologija na društvo, kao definirano tim tehnološkim aspektom. Obzirom na ubrzanje razvoja novih tehnologija, a čiji se izumiteljski ciklus smanjio na tek par godina, dok se ciklus tehnološke dorade reducirao na tek nekoliko mjeseci, medijska arheologija ne nudi analize radova iz “ohlađene” povijesti, već pristupa nedavnim no već napuštenim tehnologijama, čije svrhe još sasvim dobro poznaje, stoga ne mora dekodirati mehanizme.

I umjetnici, također, pomažu razumijevanju recentne tehnološke povijesti, analizama starih tehnologija. Magdalena Pederin tako rekontekstualizira radove nadiđenih tehnologija, privodeći klasike medijske umjetnosti koji progovaraju o samome mediju tautološki (zvuk o zvuku) ili na interpretativni način (video o telefonu) u nove značenjske sustave. U radu Ekranizacija telefonskog imenika 1988.-2018. (2018.) ona rekontekstualizira istoimeni rad autora eksperimentalnih filmova, Zdravka Mustaća iz 1988., dok u Voice From The Loudspeaker (2006.) istoimeni audio klasik medijskog umjetnika Vladana Radovanovića iz 1975. U prvom remakeu analogni rad o tehnologiji telefona se prevodi u rad u kojem nova, digitalna tehnologija mijenja kontekst sustava privatnosti, kroz GPS sustave nadzora, ili GIS mapping aplikacije (no i nove GPRS regulative), dok u drugome radu rekontekstualizira LP ploču u video uvodeđi tipkanje teksta u ASCII formatu. Obje tehnologije, telefon i pisaća mašina, no i električni govor, predmet su dubinskih medijsko-arheoloških studija, poput one Avital Ronel The Telephone Book: Technology, Schizophrenia, Electric Speech i Gramophone, film, typewriter Friedricka Kittlera.

U oba rada analogni signal, broja i zvuka, postaje digitalan, diskretan i mjerljiv. Štoviše, u Voice From The Loudspeaker, glas preuzima mašina, te navodi zvuk, u naravi uranjajući medij kojega tijelo percipira prostorno i višedimenzionalno, na dvodimenzionalni medij interfacea. Tim prijenosom nadnaravni glas iz ploče se materijalizira u duh iz stroja. U još jednom radu, Razmak između riječi je gdje se nalazim sada (2015.) progovaraju mašine. Sada dva strojna glasa čitaju novelu Stanisława Lema Solaris (1961.), dok se slike biraju po principu cageansko-duchampovske šanse. Ovdje autorica rekontekstualizira žanr radio-drame, u kojoj se Solaris oprizorio 2007. Finalno, u interaktivnoj kružnoj instalaciji Krug (2008.), autorica nas vraća, no ne više direktnim citatom, na klasike interaktivnog zvuka, no ovoga puta bez citata.

Strpljivo, s pikantnim izborom radova, autorica vraća dva zaboravljena klasika medijske umjetnosti u galerijski prostor. U vremenu pastiša, sumnjivih umjetničkih “aproprijacija”, rad Magdalene Pederin odiše, osim informiranim i preciznim kustoskim odabirima radova koje će interpretirati, akademskom korektnošću citata hommagea, no i vidnog komentara na rad, a ne puke upotrebe citata. Vraćajući nas na radove medijske umjetnosti koji uistinu jesu temelji daleko šire medijske arheologije, Magdalena Pederin sugerira i teme, no i diskurzivne modele razmišljanja i medijske povijesti umjetnosti, u nas nažalost još uvijek efemernog područja akademskog interesa. (Zaboravljeni radovi, nadiđene tehnologije i efemerne povijesti, Ana Peraica)

 

 

Instalacija Ivana Lušičića Liika u Galeriji na katu

U Galeriji na katu u zagrebačkom Kulturno informativnom centru, u utorak, 2. travnja u 12 sati, Ivan Lušičić Liik predstavit će interaktivnu instalaciju Oblik zvuka.

 

“Podražaj oka i uha kroz informaciju koja dolazi u formi slike ili zvuka prostor je u kojem kroz međusobne odnose viđenog i čujnoga nastaju utisci koje pamtimo kao definicije okruženja u kojem živimo. Priroda se povezuje s njoj svojstvenim zvukovima, urbana sredina opet ima svoj zvuk, a apstraktni pojmovi poput osjećaja ili raspoloženja također često imaju svoje kanonske tonove i zvukove. Dihotomija istoga, rasparivanje slike i zvuka, ili s druge strane spajanje tj. nastajanje zvuka iz slike kroz interakciju s posjetiteljem kreativan je prostor koji ovaj rad istražuje. Pokretom, gestama ili kretanjem unutar instalacije posjetitelji postaju inicijatori promjene postavljene slike i zvuka, te tako i autori jednog nepredvidljivog audio vizualnog iskustva. (iz teksta Emila Matešića)

Izložba ostaje otvorena do 21. travnja, a može se pogledati radnim danom između 17 i 21 h, a subotom i nedjeljom od 12 do 21 h. Instalacija Oblik zvuka nastala je u koprodukciji s 30. muzičkim biennalom Zagreb.

 

 

Izložba Tončija Vladislavića simultano na dvije lokacije

U srijedu, 3. travnja u 19 sati – simultano u prostorima HDD galerije i ReGalerije u Boškovićevoj ulici u Zagrebu – otvara se izložba modnog i tekstilnog dizajnera Tončija Vladislavića pod naslovom Znak, uzorak, rešetka: prema teorijskom i proizvodnom glosariju. U dvije različite galerije ovog puta predstavljamo dva različita aspekta istog dizajnerskog projekta – teorijski i istraživački u HDD-u, te proizvodni u izložbenom prostoru tvrtke Regeneracija.

 

 

Jasen Vodenica u Galeriji SC

Otvorenje izložbe Mit o mašini umjetnika Jasena Vodenice održat će se u srijedu, 3. travnja u Galeriji SC s početkom u 20 sati. Izložba je otvorena do 13. travnja. Radno vrijeme galerije je radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.

Mit o mašini treći je dio Trilogije o visinama. Video Florida (2017.), uključen u ovu instalaciju, bio je početak istraživanja tema skale, reprezentacije, okoliša i tehnologije. Materijal je prikupljen za vrijeme autorova života i bavljenja pčelarstvom u blizini NASA-ina mjesta za lansiranje raketa Cape Canaveral. Instalacija se sastoji od kolekcije međusobno povezanih kinematografskih atrakcija koje preispituju poziciju promatrača. Riječ je o kombinaciji radnog prostora, završenih radova i povremenih performativnih akcija videa i zvuka. Obilježavajući 50. obljetnicu čovjekova slijetanja na Mjesec, rad istražuje kompleksne povijesti suvremenih tehnologija i slike Zemlje.

 

 

Predstavljanje knjige Davora Konjikušića

Predstavljanje knjige Crveno svjetlo – jugoslavenska partizanska fotografija i društveni pokret 1941.-1945. Davora Konjikušića, objavljene u izdanju Rosa-Luxemburg-Stiftunga i Kolektora – Centra za vizualne umjetnosti, održat će se u četvrtak, 4. travnja u Hrvatskom novinarskom društvu u 19 sati.

Na promociji će govoriti  dr.sc. Sanja Horvatinčić (Institut za povijest umjetnosti), prof.dr.sc. Hrvoje Klasić (Filozofski fakultet), Vesna Vuković (BLOK – Lokalna baza za osvježavanje kulture) i autor knjige Davor Konjikušić, a moderator diskusije je novinar i kritičar Boris Postnikov.

Crveno svjetlo sveobuhvatna je fotografska studija na 400 stranice s preko pet stotina ilustracija u kojima se analizira fenomen partizanske fotografije u periodu od 1941.-1945. godine. Osnosno njena društvena, propagandna, agitacijska i naposlijetku umjetnička funkcija.

Iz uvoda autora: “Motiv partizanske fotografije bio je da se uz oružanu borbu dobije i ona na reprezentacijskoj razini. Međutim, partizanska fotografija upravo zbog svoje tehničke i produkcijske limitiranosti ne postaje pukim sredstvom propagande nego i umjetničkim sredstvom nadolazeće budućnosti. Nije li i ?Walter Benjamin upravo u osvit Drugoga svjetskog rata slavio mehaničku reprodukciju fotografije naglašavajući njezinu moć «za formuliranje revolucionarnih zahtjeva umjetničke publike». Nije li se upravo u partizanskoj fotografiji izgubila razlika između autora i publike i ostvarila ideja umjetničke avangarde? Nije li se u samom partizanskom pokretu promijenio dotadašnji odnos te iste publike spram umjetnosti? U ovoj ćemo knjizi pokazati da zapravo jest, jer fotografija je zbog svojih tehničkih svojstava upravo u partizanskom pokretu postala važan revolucionarni medij, kao što će to postati film u poslijeratnim godinama. U širem smislu, kao dio partizanske umjetnosti, i fotografija ima revolucionarnu namjenu transformacije društva u revoluciji koja je bila istovremeno i politička i socijalna i kulturna.”

 

 

Mangelosova izložba u Galeriji Nova

U četvrtak, 4. travnja u 20 sati, u zagrebačkoj Galeriji Nova otvara se izložba radova Dimitrija Bašičevića Mangelosa. Kustosica izložbe je Branka Stipančić, koja će u utorak, 9. travnja u 18 sati provesti zainteresirane posjetitelje kroz izložbu.

Dimitrije Bašičević Mangelos bio je povjesničar umjetnosti, kritičar i kustos Galerije suvremene umjetnosti u Zagrebu, i u posljednjih trideset godina postupno je stjecao svjetsku slavu kao Mangelos noartist. Mangelosova samostalna izložba u Galeriji Nova Manifesti, teze, projekti i bilješke bavi se posljednjom dekadom njegova rada: manifestima, tezama, projektima i bilješkama koje je pisao sedamdesetih godina na drvenim tablama i novinskim isječcima, globusima i u crno preboojanim tiskanim knjižicama.

U Manifestima je Mangelos dijalogizirao i sporio sa svime što je proučavao, a njegov je raspon interesa bio velik, od filozofije i umjetnosti do psihoanalize, biologije i fizike. Humor i ironija bili su prisutni u načinu kojim je izlagao svoje misli: kritizirao je autoritete i kombinirao različite strane jezike u raskoraku između pretenciozne poruke i duhovite rečenice. Svjestan da takvo pisanje nije odraz preciznosti funkcionalnog mišljenja za koje se zalagao, sažeo je svoje manifeste u kratke i jasne forme koje su stale na njemu važnu podlogu – globus.

Zagrebačka izložba Manifesti, teze, projekti i bilješke u Galeriji Nova otvorena je do 18. svibnja. Radno vrijeme galerije: utorak – petak 12 do 20h; subota: 11 do 14h.

 

 

Izložba fotografija Igora Zirojevića u Galeriji ULUPUH

Izložba fotografija Igora Zirojevića PULA GRAD INTERVAL II: ČUVARI otvara se u Galeriji ULUPUH u Zagrebu u četvrtak, 4. travnja u 20 sati. Na otvorenju će književnik Milan Rakovac čitati svoje stihove uz glazbeni performans Alena Sinkauza.

“Izložba fotografija Čuvari pulskog fotografa i arhitekta Igora Zirojevića predstavlja izbor od 13 fotografija velikog formata 100 x 70cm, recentnog opusa iznjedrenog iz drugog dijela umjetničke trilogije Pula: Grad Interval a koja se bavi i na osebujan način interpretira neke od najznačajnijih arhitektonskih ostvarenja u gradu Puli za vrijeme Italije. Nerijetko stigmatizirana krutom označiteljskom sintagmom talijanske “fašističke arhitekture” s jasnim negativnim ideološkim predznakom, pulska arhitektura nastala u vrijeme Italije, uhvaćena objektivom fotografa Zirojevića nije nipošto puko dokumentarističko bilježenje arhitekture Grada po sebi, već vrlo suptilno režirana intimna pripovijest o mjestu u kojem se talože arhetipske slike duboko zabilježene u autorovoj vlastitoj memorijskoj matrici.” (Paola Orlić, iz kataloga izložbe)

Izložba će se moći razgledati do 15. travnja, radnim danom od 10 do 20 sati, subotom od 10 do 13 sati. Nedjeljom i praznicima galerija je zatvorena.

 

 

Predavanje Adama Szymczyka u Klubu Mama

U sklopu programa Večer s WHW Akademijom, u petak, 5. travnja u 19 sati, u Klubu Mama u Zagrebu, Adam Szymczyk održat će predavanje pod nazivom documenta 14: 6. travnja – 17. rujna 2017.

Dana 6. travnja napunit će se točno dvije godine od vedre izvedbe koja je otvorila documentu u Ateni te nešto više od godinu i pol od dana od kad je druga iteracija projekta završila u Kasselu nakon čega je uslijedila žestoka rasprava o dugu i krizi. Ovaj zajednički napor brojnih umjetnika, pisaca i kustosa, kojem je prethodilo nekoliko faza javnih manifestacija u oba grada, bio je ogroman i višeslojan poduhvat koji nastavlja odjekivati radovima njegovih protagonista i onih koji su ga pratili – kao publika u Ateni, Kasselu i drugim lokacijama, kao slušatelji radio programa Every Time A Ear di Soun u nekoliko različitih gradova širom svijeta, kao gledatelji programa Keimena na državnoj televiziji u Grčkoj, kao sudionici projekta aneducation, kao članovi javnih programa Parliament of Bodies u oba grada, kao čitatelji četiri izdanja časopisa documente 14 South as a State of Mind, Readera documente 14 te publikacije Daybook, kao komentatori, podržavatelji i oponenti. Izbjegavajući logiku singularnog događanja, documenta 14 pokušala se otvoriti temporalnostima, omogućiti drugačije načine razumijevanja lokacije i prostora, ponuditi mogućnosti nastanjivanja dugog trajanja – u višestrukosti fragmentarnih iskustava, intervala i razasutih percepcija.

Adam Szymczyk boravi u Zagrebu dva tjedna, kao jedan od profesora na WHW Akademiji.

Adam Szymczyk bio je umjetnički direktor documente 14 u Ateni i Kasselu 2017. Osnovao je Foksal Gallery Fondaciju u Varšavi 1997. godine. Bio je direktor Kunsthalle Basel od 2004. do 2014. S Elenom Filipovic je 2008. kurirao 5. berlinsko bijenale suvremen umjetnosti When Things Cast No Shadow. Član je uprave Muzeja moderne umjetnosti u Varšavi te član Savjetodavnog vijeća Kolekcije Kontakt Erste Grupe i ERSTE Fondacije u Beču. U 2011. godini je dobio nagradu Walter Hopps za kustosko postignuće. Nedavno je imenovan predavačem i inicijatorom projekta Principle of Equality—Open Studio (Načelo jednakosti – Otvoreni studio) na Akademiji lijepih umjetnosti u Beču.

 

 

Počinje Festival tolerancije

Trinaesto izdanje Festivala tolerancije, koje se održava od 7. do 13. travnja u zagrebačkim kinima Europa, Tuškanac i Kinoteka, naglasak stavlja na važnost prihvaćanja i poštivanja različitosti te temeljnih načela jednakosti i pravednosti, a pritom se posebno dotiče i gorućeg globalnog problema – izbjeglica.

 

Programom dominira nekoliko filmova kojima je u fokusu aktualna borba za prava žena. Film Vječna zima istinita je priča o ženi koja nakon sovjetske okupacije Mađarske doživi neočekivanu romansu u sovjetskom radnom logoru. Redatelj Attila Szász nagrađen je za najbolju režiju na festivalu u Montrealu. U filmu Preodgoj Cameron Post, ovjenčanom nagradom žirija na Sundance Festivalu, pratimo priču djevojke zatečene u seksualnom odnosu s drugom djevojkom zbog čega biva upućena na tretman preodgoja homoseksualaca. Problemom ženske seksualnosti bavi se izniman dokumentarac #Ženski užitak koji prikazuje borbu pet žena za uravnoteženi odnos među spolovima, između ostalog i kroz ovih dana aktualiziran slučaj silovanja časnih sestara. Priču o snažnoj ženi donosi i slovenski film Izbrisana, nastao prema slučaju oduzimanja prava državljana neslovenskog porijekla iz 90-ih. Judita Franković glumi “izbrisanu” koja je prisiljena boriti se za svoje dijete, a za ovu ulogu dobila je nagradu za najbolju glumicu na Festivalu slovenskog filma. Ovogodišnji festival donosi još jedan film s hrvatskim glumcem u međunarodnoj ulozi. Krešimir Mikić u danskom filmu Svrdlo glumi Hrvata zatočenog s dvoje ljudi u klaustrofobičnim uvjetima zračne komore. Iz programa posljednjeg festivala u Cannesu dolazi film Mrtvi i drugi, nagrađen od strane žirija u programu Izvjestan pogled, s temom o nezahvalnom položaju Indijanaca u suvremenom Brazilu. S nekoliko nagrada u Cannesu pozornost privlači i Diamantino u čijem fokusu je svjetska nogometna zvijezda s jasnom aluzijom na Cristiana Ronalda. Istinit slučaj bivšeg roba iz Afrike koji postaje crna maskota bečke aristokracije donosi film Angelo čiji redatelj Marcus Schleinzer dolazi na festival.

U jakom programu dokumentarnih filmova izdvaja se Put kroz noć o slučaju afganistanskog filmskog autora koji s obitelji bježi pred talibanima i pritom sve dokumentira mobitelom. Dokumentarac Mora švingati! fascinantna je priča o počecima jazzerske diskografske kuće Blue Note koju su stvorili mladi židovski emigranti te pritom tada diskriminirane Afroamerikance tretirali kao ravnopravne partnere. Dokumentarni program nazvan Ugriz stvarnosti donosi i Zemlju, najnoviji film proslavljenog austrijskog redatelja Nikolausa Geyrhaltera.

Novost je ove godine i program Mali koraci namijenjen djeci u sklopu kojeg je i na Berlinaleu prikazan zavodljiv norveški film Psihokrava o 15-godišnjoj razrednoj autsajderici, a bit će prikazan i film Zajednica, jedan od laureata ovogodišnjeg Berlinala. Festival tolerancije predstavlja i novi program – Masterclass tolerancije u kojem će domaći autori pred publikom i kamerama govoriti o nastanku svojih filmova. Ove će godine to biti Nebojša Slijepčević i njegova Srbenka i Bobo Jelčić s Obranom i zaštitom.

Javnost će itekako zaintrigirati i dvije izložbe u produkciji Festivala tolerancije. Na zagrebačkim trgovima 1. travnja bit će postavljena fotografska izložba Oni/They pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatska i u suradnji s Isusovačkom službom za izbjeglice. Izložbu čine pop up instalacije s portretima četvero izbjeglica koji trenutačno žive u Hrvatskoj i fotografskim potpisima Ane Opalić, Mare Milin, Stanka Hercega i Ivana Posavca. Izložba reprodukcije murala pronađenih u Poljskoj o prošlosti tamošnjih Židova pod nazivom Kao da ih nema: oživljavanje sjećanja na poljske Židove bit će postavljena od 6. do 17. travnja ispred Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu u suradnji s POLIN-om – Muzejom povijesti poljskih Židova iz Varšave i Institutom Adam Mickiewicz.

Sve novosti vezane uz ovogodišnji festival tolerancije pratite na službenoj internetskoj stranici.

 

 

Vanja Babić u Galeriji AŽ

U zagrebačkoj Galeriji AŽ / Atelieri Žitnjak do 10. travnja može se pogledati izložba Goli brijeg Vanje Babića.

Goli brijeg, nova samostalna izložba Vanje Babića, umjetnika mlađe generacije, predstavlja nastavak trasiranja puta kojim se u svom radu dosljedno bavi već nekoliko godina, a to je, govoreći općenito, široki kontekst kapitalističke privrede, neprekidne proizvodnje i potrošnje dobara i usluga, iscrpljivanja prirodnih i tzv. ljudskih resursa, kao i problem (ne)razumijevanja fenomena rada u lokalnom, post-tranzicijskom okruženju te taloženja nemjerljivih viškova takve industrije kakvi, umjesto da budu prerađeni i reciklirani na korist svima, sve više i više ugrožavaju čovjekov prirodni i izgrađeni okoliš. Poput svakog inteligentnog istraživača i stvaraoca, Vanja Babić se ovakvim vrlo generalnim pitanjima primarno bavi na partikularnoj razini svoje neposredne životne zajednice ―tražeći i pronalazeći te kritički obrađujući i kreativno tumačeći osebujne primjere posljedica gorenavedenih procesa, nerijetko u post-industrijskim područjima velegradske periferije, što je, dakako, obzor umjetničkog rada kakav u potpunosti odgovara izlaganju u Atelierima Žitnjak. Ovom prilikom, u središtu Babićevog interesa nalazi se jedna posve neobična, nedovršena kuća, igrom slučaja smještena u blizini njegovog doma u Hrvatskom Leskovcu, na jugozapadnom rubu Zagreba, na mjestu poznatom kao Goli Brijeg.

Inspiracija i motivacija za njegov umjetnički rad proteklih nekoliko godina temelje se na preispitivanju socijalnih i kulturoloških postavki, konzumerizma, marketinga, uloge novca u društvu, različitih vrsta rada i radnika, problema otpada i recikliranja te načina na koji ljudi oblikuju svoje živote u odnosu na takve dijelove sistema.