Pod motom Mladost (ni)je ludost, i ove su godine Erste fragmenti iznjedrili novu generaciju mladih umjetnica i umjetnika. Između više od 150 pristiglih prijava, stručni žiri pod predsjedanjem kustosa i likovnog kritičara Banje Babića, kojemu su se u ocijenjivanju pridružili novinarka i likovna kritičarka Patricia Kiš, slikar i bivši “fragmentaš” Sebastijan Dračić, dekan Akademije likovnih umjetnosti Tomislav Buntak te novopridružena članica Martina Munivrana, kustosica Muzeja suvremene umjetnosti, za otkup je odabrao radove devetero autora/ica: Grgura Akrapa, Denisa Butorca, Tee Jurišić, Jelene Petric, Ivana Prerada, Domagoja Rogine, Klare Rusan, Lane Stojićević i Diane Trohar.
Otkupljeni radovi publici će biti predstavljeni na izložbi koja se otvara u srijedu, 12. lipnja u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti. Na otvorenju će biti proglašen/a autor/ica najboljeg rada kojoj/kojem će biti dodijeljena Grand Prix nagrada od 10.000 kuna, a osim toga imat će priliku samostalno izlagati u Galeriji Kranjčar tijekom sljedeće godine. Kao i svake godine, dodijeljena je jednogodišnja stipendija studentu/tici likovne akademije, koju je ove godine odnijela studentica Novih medija pri Akademiji likovnih umjetnosti Teuta Gatolin. Osim toga, prema glasovima publike nagradu u iznosu od 3.000 kn osvojio je Denis Butorac s radom Homesick.
Izložba će biti otvorena do 19. lipnja, a osim odabranih radova, ove će godine fragmenatašice i fragmentaši na zajedničkoj izložbi moći predstaviti i dodatan rad. Detalje možete potražiti i na urbanokulturnoj platformi Urbanka.
Podsjetimo, natječaj Erste fragmenti organizira se od 2002. godine, a u dosadašnjim izdanjima otkupljeno je 200-tinjak djela mladih likovnih umjetnika, koja se danas nalaze na više od 130 lokacija (poslovnica i uredskih prostora) Erste banke u Hrvatskoj. Autori mnogih otkupljenih radova, poput Tanje Deman, Sebastijana Dračića, Ivana Fijolića, Alema Korkuta, Ines Matijević Cakić, Lale Raščić, Zlatana Vehabovića, Matka Vekića i mnogih drugih u međuvremenu su postali afirmirana imena domaće umjetničke scene.
U nastavku pročitajte što o svojim radovima kažu ovogodišnji/e fragmentaši/ce!
Autori o radovima:
Grgur Akrap: Dvojnik (ulje na platnu, 2019.)
“Slika koju prilažem na natječaj nastala je kao doslovna kopija slike koju sam naslikao prije četiri godine za izložbu u galeriji Matice Hrvatske. Kopija oponaša original u formatu, tehnici, sadržaju i boji. Slika prema kojoj je nastala kopija zarolana je i spremljena u podrum i time zamijenjena svojom boljom verzijom. Manualnom reprodukcijom vlastitoga rada ovu (prema Walteru Benjaminu) patvorinu nastojim staviti u ulogu originala i izbrisati nevidljivu granicu između autentičnog i neautentičnog djela pri čemu kvaliteta ostaje jedino relevantno mjerilo.”
Jelena Petric: Blueskin (parafinski vosak i silikon na platnu te ljepljiva plastična traka, 2019.)
“Ciklus slika parum affinis nastavak je na moje prethodne slike koje su izrađene od prirodnih neslikarskih materijala poput zemlje, pijeska i voska. Parafin, materijal koji je potpuna suprotnost tim materijalima, privukao me zbog svojih kvaliteta, transparentnosti i mogućnosti dobivanja veoma čistih boja. Također, njegovo podrijetlo kao derivat nafte doslovno sjajno opisuje naše vrijeme, toliko je privlačan svojom bojom i teksturom da ga svi imaju želju dodirnuti. Tekstura samih slika tako im daje dodatnu dimenziju zbog koje graniče sa objektima. Na priloženim fotografijama vidljiva su napuknuća koja su nastala u procesu rada i doprinose doživljaju rada i osjećaju prolaznosti.”
Diana Trohar: Niz1-3 (ulje na platnu, glina)
“Marljivim i upornim ponavljanjem jednake forme na monokromno obojenim platnima, nastaje niz od deset redova koji se protežu u nepravilnim linijama. Mjestimično popunjene plohe, nestabilne i promjenjive, oslonac su jedna drugoj i djeluju kao nakupina bez obaveze da traže posebno određenje. Površina platna premazana je grubim, ali i lazurnim nanosima gline koji težište stavljaju na teksturu. Niz 1-3 kontinuirani je proces preslikavanja jednog elementa u manju cjelinu, te preslikavanja manje cjeline u veću. Postojeća vrijednost je i u tome što je niz otvoren i spreman na daljnje djelovanje.”
Ivan Prerad: Polumjesec VI (ulje na platnu, 2017.)
“Slika je iz ciklusa Portolanske studije u kojemu proučavam stare karte koje su moreplovci koristili u srednjem vijeku. Pune su ilustracija i raznolikih oblika koji obilježavaju neki prostor – u ovoj seriji radova bivaju izdvojene iz konteksta, njihovi fragmenti izolirani i uvučeni u igru formalističkih karakteristika. U radovima se iščitavaju naznake izvornih značenja simplificiranih oblika poput zastava, šatora, palmi ili planina koji su nekada služili kao označitelji stvarnih lokaliteta, a ovdje preuzimaju funkciju inspirativnog navigatora u kreativne svjetove.”
Klara Rusan: Ilustratura (crni tuš na platnu, 2019.)
“Ilustratura 1 prvi je u nizu radova iz novog projekta Ilustratura. Riječ je o projektu u kojemu se vraćam na klasično crtanje, dalje od tableta i kompjutera te umjesto toga koristim crni tuš na papiru. Kroz projekt spajam ilustraciju i arhitekturu. U statičnom, hladnom i ograničavajućem (zatvorenom) prostoru postavljam žive i do maksimuma ispunjene detaljima priče. U ovom konkretnom radu kroz od desnog doljnjeg kuta preko lijevog doljnjeg kuta zatim do lijevog gornjeg i na kraju desnog gornjeg kuta opisujem jedan hedoniizmom ispunjen dan.”
Tea Jurišić: Dalmatinska mitologija (kombinirane tehnike akvarel, tuš, olovka, 2018.)
“Ilustracija Dalmatinska mitologija referira se na običaje, tradiciju i praksu Dalmatinske zagore i priobalja, koji su nerijetko bili bizarni i neuobičajeni. Dio su serije Balkantropologija koja abecednim redom prikazuje najzanimljivije običaje Balkanskog poluotoka.”
Denis Butorac: Homesick (3 fotografije, digitalna fotografija, digitalni ink jet ispis na arhivskom papiru, 2018.)
“Odrastao sam u Slavoniji, u sredini u kojoj su uzgoj i ubijanje životinja u prehrambene svrhe višestoljetna tradicija. Samim time, ne samo da je prihvatljivo, već je i očekivano da djeca od najranije dobi budu uključena u cjelokupni proces kako bi se stečene vještine iznova prenijele na nove naraštaje. Budući da sam odmalena odbijao sudjelovanje, često sam nailazio na nerazumijevanje i uvrede. Revoltiran uvriježenim mnijenjem kako sposobnost da se ubije životinja može biti protumačena i kao potvrda muškosti, nastojim prevladati strah i gađenje te u ulozi pasivnog promatrača prvi put nakon dugo vremena prisustvujem činu klanja. (…) Poput kakve inicijacije, aranžiram posljedice tog rituala muškosti kako bih konzervirao neugodne uspomene i kreirao nove, ali ujedno uspostavio i novi model povezivanja s obitelji i sredinom u kojoj sam odrastao. ”
Domagoj Rogina: Tri monolita (ulje na platnu, 2018.)
“Unutar kompozicijski strogo smještenih monolita istraživao sam mogućnost slike, slobodu izričaja, ispitivao sam snagu i dinamiku poteza kako bi ujedinio strogu formu oblika i pulsirajuću površinu slike.”
Lana Stojićević: Fasada (kostim i 4 fotografije, 2018.)
“Godine 1931. povodom tradicionalnog kostimiranog Beaux Arts Ball-a, arhitekti koji su sudjelovali u izgradnji Manhattan-a kostimirali su se u svoje slavne zgrade. Za razliku od prethodnih izdanja tog tematskog bala koja su se referirala na romantizirane teme iz prošlosti, te godine, u jeku Velike depresije, arhitekti su odlučili optimistično slaviti budućnost i sadašnjost arhitekture. Neboder-haljine u koje su bili odijeveni zašiljene su prema vrhu jer oponašaju tadašnji stil izgradnje Art Deco nebodera. Tzv. ‘torta’ stil direktna je posljedica zakona o zoniranju iz koji je trebao omogućiti da uslijed preizgradnje zrak i svjetlo lakše dođu do ulice. Kao hommage tom događaju, situaciju sam prebacila u lokalni kontekst i izradila kostim po uzoru na stil u kojem se najčešće gradi u Dalmaciji. I ja se kao i kostimirani arhitekti time referiram na sadašnjost i budućnost lokalne arhitekture, samo u ovom slučaju one narodne, a ne stručne. Nerijetko ilegalno sagrađene i namijenjene turizmu, šarene i naglašeno dekorativne kuće sačinjene su od elemenata pseudo-povijesnih stilova (…).”
