+ 41 Preporuka

Odvažna arhitektonska gesta u otočkom ambijentu

autor: vizkultura


PODIJELI:

Unutar malog volumena kuće na Cresu poznati i višestruko nagrađivani slovenski studio OFIS arhitekti projektirao je izvanredan prostor koji iskorištava potencijal zatečen na lokaciji – impresivan vertikalni prostor “svjetionika”. Umetanjem svijetle drvene strukture u taj prazan obod formirane su sve prostorije, namjene i zone. 

*fotografije: Tomaž Gregorič

Osnovni okvir od drvenih greda i stupova podupire unutarnju strukturu, a ujedno sadrži električne instalacije kuće. Podne ploče namjerno su postavljane s letvicama na razmaku kako bi omogućile svjetlosti s prozora, zidova i novoprojektiranog krovnog svjetlarnika da što više prodire u kuću. Sam raspored kuće referira se na tradicionalne otočke domove, s kuhinjom i blagovaonicom u prizemlju, dnevnim boravkom koji se može pretvoriti u gostinjsku sobu na prvom katu te glavnom spavaćom sobom na drugom katu. Kako bi se stvorili trenuci privatnosti, svaki kat sadrži privatnu nišu s prostorom za sjedenje ili krevetom koji se može zatvoriti zavjesama. Postojeći zidovi kuće ostavljeni su u zatečenom stanju i obojeni, pružajući grubi kontrast novim drvenim elementima u interijeru svijetlih tonova.

“Osnovna odluka bila je očuvati postojeću kuću onakvom kakva jest, kao dio povijesnog urbanog tkiva, te također izbjeći bilo kakve nepotrebne vanjske intervencije kako bi se postigla održivost u svakom smislu: od ekološkog do društvenog i zvučnog zagađenja,” rekao je o projektu Rok Oman, arhitekt iz studija OFIS arhitekti. Tijekom izgradnje projekta ispred kuće postavljena je “improvizirana radionica” koja je postala društveni prostor gdje su se lokalni stanovnici mogli povezati sa stolarima.

Više o projektu pročitajte u nastavku u tekstu arhitekta Matevža Grande za Outsider, koji je Vizkulturi ustupljen ljubaznošću arhitekata. 

*fotografije: Tomaž Gregorič

“Nijedan čovjek nije otok, sam za sebe; svaka osoba komadić je kontinenta, dio zemlje; ako bi more ispralo grumen zemlje, Europa bi se smanjila kao planina, kao imanje tvojih prijatelja ili tvoje vlastito”, napisao je engleski metafizički pjesnik John Donne, a citat je istaknuo Hemingway u poznatom romanu “Kome zvona zvone”. Isto bi se moglo reći i za kuće; sve su dio grada i svaka pridonosi integritetu mjesta. Na otoku Cresu gradnja je ograničena mogućim načinima isporuke materijala. Zbog teške pristupačnosti svi zahvati moraju biti pragmatični i promišljeni. To je karakteriziralo i arhitekturu male kamene kuće na uglu gradskog trga. Unutarnje dimenzije objekta iznose samo 3 x 3 m, s dvije etaže i potkrovljem iznad prizemlja. Struktura postojeće kuće prije obnove bila je dovoljno čvrsta, pa su arhitekti u potpunosti sačuvali obodne zidove.

*Postojeće stanje

Međukatne konstrukcije su uklonjene, a kuća potpuno ispražnjena. Dizajn novog interijera kuće slijedi radikalan arhitektonski koncept. Kuća je “izdubljena”, ostali su samo kameni obodni zidovi. U prazan obod umetnuta je lagana drvena konstrukcija koja kuću čini uporabljivom, a ujedno umetnuti volumen funkcionira kao jedan komad višenamjenskog namještaja. Materijalni dizajn te odluke također je radikalno jednostavan, iako nije jednostavan. Izrađen je od osnovnog elementa: letvice presjeka 4 x 4 cm na licu su mjesta prema vrlo preciznom planu sastavljene u strukturu koja ispunjava praznu kamenu prazninu. Nosivost umetnute svjetlosne konstrukcije osiguravaju tri okvira u koje su ugrađene sve električne instalacije, svjetla i prekidači. Sve međukatne ploče su prozirne, oblikovane ritmom “puno-prazno” letvica. Debljina međukatnih ploha je 4 cm. Na ovaj način arhitekti su ostvarili veliku uštedu prostora, kao i izuzetno lijep ugođaj ambijenta. Novi zenitalni prozor na krovu osvjetljava cijeli prostor do prizemlja, doslovno kroz pod. Svjetlo s vrha dopire do tla i stvara zanimljivu igru ​​sjena. Intima je u transparentnom interijeru osigurana umetanjem niše u svaku etažu, koja može biti fotelja ili krevet, prekriven zavjesama. U prizemlju se nalazi kuhinja s blagovaonicom, na prvom katu dnevni boravak koji se može pretvoriti u spavaću sobu, a na drugom katu dodatna spavaća soba. Svaka etaža ima malu kupaonicu, jednu s tušem i umivaonikom, a drugu s WC-om i umivaonikom. Kad su izvođači radova montirali konstrukciju, na trgu ispred kuće postavili su improviziranu radionicu koja je zaživjela kao gradsko sastajalište.

Stanovnici su pitali stolare mogu li još nešto učiniti ili popraviti. Gradilište je postalo događaj u gradu. Radove su izvodili majstori iz Slovenije. Planiranje se odvijalo po principu “konsenzualne arhitekture”: arhitekt daje usmene upute izvođaču, a izvođač radi kako mu je volja. Sve slučajnosti i nepredviđene “greške” tako postaju dio rezultata. Suptilna i senzitivna, ali i odvažna i iznenađujuća, arhitektura donosi neočekivanu arhitektonsku smjelost u mirno primorsko mjesto. “Svaka smrt čovjeka uzima dio mene, jer pripadam ljudskoj rasi”; isto vrijedi i za kuće u nekoć živahnim mjestima koja se izvan turističke sezone pretvaraju u gradove duhova. Svaka nova napuštena kuća utječe na cijelo naselje, ali svaka nova revitalizacija mjestu udahnjuje novi život. U slučaju kuće na Cresu, romantična prošlost nadahnjuje opuštenom suvremenošću.

*fotografije: Tomaž Gregorič

PIER-LIGHTHOUSE

Lokacija: Cres
Površina: 25 m2
Početak projekta: 2023.
Završetak projekta: 2024.
Autori: OFIS – Rok Oman, Špela Videčnik, Jolana Kováčiková, Amadej Mravlak
Suradnik: Project PA – Milan Sorč (statika)
Izvođači radova: Mizarstvo Ovsenik, GEA gradnje

+ 41 Preporuka