Spontani doticaji umjetnosti i grada

Do 30. kolovoza u Zagrebu se odvija Okolo, umjetnički projekt posvećen umjetnosti u javnom prostoru i zajednici koji kreativno osvježenje u svakodnevicu metropole unosi osmu godinu zaredom. Ovogodišnje umjetničke instalacije čekaju da ih otkrijete Okolo po gradu do subote, a umjetničku šetnju možete započeti s najnovijom minijaturnom intervencijom koju je kao iznenađenje izveo likovni umjetnik Filip Pilj u staklenim izlozima prolaza Neboder. Riječ je o triptihu u laviranom tušu koji predstavlja tri različita načina gledanja istog prizora, sugerirajući da percepcija nikada nije jednoznačna. U istom prolazu pokušajte pronaći ostatke Važne poruke koju je zlatnim balonima ispisala vizualna umjetnica Maše Barišić. Budući da je koncept umjetnice predvidio organsko mijenjanje poruke sve dok potpuno ne nestane, možda još naiđete na koje slovo, a možda za kraj ostane samo ogoljena poruka umjetnice – a to je da ponekad u životu nema (važne) poruke. U susjednom prolazu Oktogon fotografkinja Inia Herenčić iza sebe je ostavila Tragove ljeta, vizualno upečatljiv foto dnevnik toplih trenutaka s posebnim autorskim potpisom. 

Nakon što je tekstilna instalacija dizajnerice i umjetnice Ivane Mrčele djelomično vandalizirana, još jednom pružite podršku Našim sestrama koje su ponovno na broju. Tako ovaj hommage sestrinstvu koji istražuje žensku solidarnost i dalje možete pogledati u punom sastavu u Varšavskoj ulici kod broja 8. Nažalost, povratka nema za hibridnu instalaciju Trophillia bosanskohercegovačke umjetnice Alme Bektaš, prvotno postavljene na uglu Gajeve ulice i Trga bana Josipa Jelačića, koja je u potpunosti otuđena i više je nije moguće razgledati. 

Komentirajući vandalizaciju radova, organizatorice projekta Okolo Ana Mikin i Tina Kovačiček istaknule su sljedeće: Uvijek smo svjesne rizika izlaganja u javnom prostoru s obzirom na to da se projekt Okolo obraća najširoj mogućoj publici, vođen idejom umjetnosti koja je dostupna svima. Stoga smo uvijek spremne na neku vrstu reakcija, ali vandalizam i krađu umjetničkih radova ne možemo nikako razumjeti. No, i dalje vjerujemo da je, kroz vrijeme i kontinuirani rad umjetnika i projekata usmjerenih na javni prostor, moguća promjena nabolje u smislu razvoja svijesti o važnosti poštovanja umjetnosti u javnom prostoru. Tako ujedno i vidimo svako izdanje projekta Okolo — kao mali, ustrajni korak prema tome. 

Istim je povodom priopćenje poslao i Upravni odbor Hrvatskog društva likovnih umjetnika, u kojem izražavaju žaljenje zbog nedavnih vandalizama i nestanka umjetničkih radova članica HDLU-a, Ivane Mrčele i umjetnice Alme Bektaš. Svaki oblik uništavanja umjetničkih djela, bez obzira na autorstvo ili kontekst, za nas je neprihvatljiv i duboko zabrinjavajući. Umjetnost u javnom prostoru pripada svima – ona obogaćuje grad, stvara prostor za dijalog i susrete, te gradi zajedničku kulturnu baštinu. Kada je oštećena ili otuđena, gubitak ne snosi samo autor, već i čitava zajednica. Podsjećamo da vandaliziranje umjetničkih radova, nažalost, nije usamljen slučaj. U prošlosti su zabilježeni brojni primjeri oštećenja i krađa umjetnina u javnom prostoru, od devastacije spomenika i skulptura do krađa manjih instalacija. Svaki od tih događaja ostavlja trag i podsjetnik koliko je važno razvijati svijest o poštovanju i zaštiti umjetničkog stvaralaštva. Pozivamo sve građane da umjetničke radove u javnom prostoru doživljavaju kao vrijednost koju dijelimo i čuvamo zajedno, te da svako oštećenje ili sumnjivu situaciju prijave nadležnim službama – ističe se u priopćenju.

Ponekad je dovoljno odvažiti se samo zamisliti kako je to biti Hodač po žici – to možete učiniti u Varšavskoj ulici kod broja 17 gdje vaš čeka posveta kipara Marka Gašparića nevjerojatnom podvigu francuskog akrobata Philippea Petita i svim hrabrim pojedincima koji pomiču granice mogućeg. Par koraka dalje, na zapadnom dijelu Varšavske ulice, promislite o načinima na koje je moguće vratiti život zaboravljenim, zapuštenim i oštećenim mjestima, a inspiraciju pronađite u novom licu derutnog zida na kojem je vizualna umjetnica Diana Trohar završila svoje Pošumljavanje, prenoseći uživo na velika platna foto-kolaže sa zapisima fotografija ožiljaka i tekstura zida. Ako tražite svoj kutak mira, pronađite Sklonište i sakrijte se od gradske vreve u parku Zrinjevac gdje je modna dizajnerica Marija Kulušić jednom stablu, ali i svima nama, pružila omotač topline, udobnosti i sigurnosti. A koja je uloga stolice kao oslonca, zapitajte se na Trgu kralja Tomislava gdje vas čeka The Chair multimedijalnog umjetnika Karla Štefaneka, pozivajući vas na sasvim osoban doživljaj i interpretaciju. 

Ako vas put odvede do Gornjeg grada, na istočnoj strani Strossmayerovog šetališta pronađite zaigrani dnevni boravak na otvorenom u kojem se odvija Sukob oblika i funkcije vol. 2 eksperimentalnog dua Glitchboy 2000 & Komscho. U večernjim satima, od 20 do 24 sata, na platou Gradec pogledajte u oči Promatrača slovenske umjetnice Eme Kobal i dobro razmislite o prisutnosti tehnologija kontrole i nadzora. Za sami kraj šetnje, ali i ovogodišnjeg izdanja projekta Okolo, protegnite noge i uputite se do križanja Savske i Koturaške, gdje prostor kontemplacije i imaginacije umjesto na oglasnom panou možete pronaći Na valovima dizajnerice Jelene Malenice i street art umjetnika Chez 186.

EMA KOBAL x SVETLOBNA GVERILA – PROMATRAČ
Svjetlosna instalacija

Ema Kobal (1997., Slovenija) završava postdiplomski studij grafike na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani. Djeluje primarno u području grafike, ilustracije, animacije i prostornih instalacija. Izlagala je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u Sloveniji i inozemstvu. Članica je kolektiva Podmladek, s kojim surađuje na brojnim umjetničkim projektima.

Promatrač, osvijetljena žuta silueta lica s lutajućim okom, na prvi pogled djeluje razigrano, ali na drugi pogled pokazuje dvostruku perspektivu; prijateljski, budan pogled s bljeskom u kutu oka ili nadzorni monitor. Kod promatrača pokreće složena pitanja o sveznajućem oku i prisutnosti tehnologija kontrole i nadzora.

GLITCHBOY 2000 & KOMSCHO – SUKOB OBLIKA I FUNKCIJE vol.2
Interaktivan dizajn

Eksperimentalni umjetnički duo iz Zagreba premijerno se predstavio u zagrebačkoj Galeriji KLET kroz istraživanje granica između umjetničkog objekta i uporabnog predmeta. Novim radom nastavljaju suradnju i zajednička istraživanja uporabnog dizajna.

Sukob oblika i funkcije vol. 2 za cilj ima stvoriti neformalan prostor za odmor i druženje na otvorenom, ali istovremeno potaknuti promatrače i korisnike na promišljanje o obliku, ravnoteži i ulozi dizajna u javnom prostoru. Pomaknuti, glitchani oblici stolaca i klupice stvaraju osjećaj igre i pozivaju na istraživanje, dok drveni materijali unose toplinu i prirodno se uklapaju u ambijent Gornjeg grada. Ovo nije tek funkcionalan komad uličnog namještaja, već umjetnička intervencija koja aktivira prostor i nudi novo iskustvo urbane svakodnevice.

ALMA BEKTAŠ – TROPHILIA
Hibridna skulptura

Alma Bektaš (1992., Bosna i Hercegovina) je umjetnica i dizajnerica sa sjedištem u Beču. Djelujući na sjecištu prirode i umjetnosti, istražuje snagu i otpornost cvijeća, transformirajući botaničke elemente u različite oblike, od instalacija do cvjetnih dizajna, scenografije i kostima, a izlagala je u sklopu galerija, muzeja i izvedbenih umjetnosti, uključujući MAK Vienna, Vienna Design Week, Werk X am Petersplatz i MMAM Vilnius.

Trophilia obavija stup javne rasvjete i parazitski se infiltrira u prostor grada. Mesnate crvene latice skrivaju užarenu unutrašnjost koja izbacuje neukroćene jezike. Pomalo prijeteće tijelo cvijeta kritički komentira svijet okrutne kulture lova te prodaje životinjskih trofeja i egzotičnih vrsta. Cvjetna parazitska forma tako izrasta kao kritika normaliziranja te brutalnosti. Upaljeno tkivo cvijeta privlači nas svojom pojavom i mirisom, ali nam je onemogućen pristup florealnom organizmu. Nabubrene površine neodoljivo prizivaju pogled i dodir, dok su istovremeno i Trophilijin obrambeni mehanizam. Ona se opire adaptaciji na okoliš i neželjenoj interakciji.

IVANA MRČELA – NAŠE SESTRE
Tekstilna instalacija

Ivana Mrčela diplomirala je modni dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i magistrirala na Grafičkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Iza nje je 13 samostalnih te 73 skupne izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu, a za svoj rad je nagrađena s nekoliko hrvatskih i međunarodnih priznanja.

U središtu rada Naše sestre nalazi se istraživanje ženske solidarnosti – ne samo kao emotivne veze, nego i kao povijesne sile koja je omogućavala opstanak zajednica. Instalacija utjelovljuje trenutke kad žene pružaju ruku jedna drugoj, kad se znanja prenose iz generacije u generaciju, kad se tereti dijele kako bi se mogle nositi. Ona svjedoči o mreži nevidljivih niti koje su stoljećima povezivale živote žena, često neprepoznate u službenim narativima, ali presudne za opstanak društva. Oblici unutar instalacije isprepliću se i naslanjaju jedni na druge, stvarajući vizualnu i fizičku metaforu međuovisnosti. Nijedna figura ne stoji sama – svaka je stabilna samo zato što je povezana s drugima. Taj raspored nije slučajan; on oponaša načine na koje zajednice funkcioniraju, kako podrška teče u oba smjera i kako se otpornost rađa iz povezanosti. Naše sestre nije samo umjetnički rad, nego i hommage svim tihim, nevidljivim, ali presudnim oblicima rada i brige koje žene čine – od svakodnevnih gesta pažnje do kolektivnih čina otpora. Ona je spomenik sestrinstvu, ali i poziv na njegovo aktivno prakticiranje, danas jednako nužno kao i kroz povijest.

MARKO GAŠPARIĆ – HODAČ PO ŽICI
Mural s minijaturnom skulpturom

Marko Gašparić je akademski kipar s podjednakom strašću prema kiparstvu i slikarstvu, uz dugogodišnje iskustvo rada kao restaurator. U svom radu voli kombinirati različite umjetničke smjerove i medije.

Hodač po žici je inspiriran istoimenim dokumentarnim filmom, koji prati nevjerojatan podvig francuskog akrobata Philippea Petita. Godine 1974. Petit je hodao po žici razapetoj između dvaju tornjeva World Trade Centra u New Yorku – legendarnim Blizancima. Taj nevjerojatni čin hrabrosti i predanosti je duboko inspirirao i potaknuo na stvaranje ovog rada. Njegova poruka – da je sve moguće kada čovjek nešto uistinu želi – srž je ideje koju je umjetnik želio prenijeti. Rad je posvećen Philippeu Petitu i svim hrabrim, odvažnim pojedincima koji pomiču granice mogućeg.

DIANA TROHAR – POŠUMLJAVANJE
Umjetnička intervencija u nastajanju

Diana Trohar diplomirala je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na brojnim skupnim i nekoliko samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i dobitnica  natječaja tvrtke CROZ za likovno rješenje pročelja zgrade (2021.). Bavi se slikarstvom, grafikom, ilustracijom, keramikom, dizajnom i fotografijom.

Pošumljavanje je prostorna intervencija proizišla iz promišljanja o regeneraciji – vraćanju života zaboravljenim, zapuštenim i oštećenim mjestima. Zid na kojem je postavljena instalacija nosi ožiljke, crteže, teksture i tragove vremena koje je autorica fotografirala te pretvorila u seriju digitalnih foto-kolaža. Tijekom trajanja festivala ti se zapisi prenose na velika platna tehnikom transfera, postupno otkrivajući novu kompoziciju i osjećaj sklada u prostoru. Postavljena preko derutnog zida, platna unose ritam i mir, vizualno ga pročišćuju i pretvaraju njegovu grubost u smiren, zaokružen prizor.

MAŠA BARIŠIĆ – VAŽNA PORUKA
Urbana intervencija

Maša Barišić rođena je na Hvaru, a djetinjstvo je provela u Engleskoj. Umjetničko obrazovanje započela je u Italiji, a nastavila u Engleskoj, gdje je diplomirala na University of Fine Art Lincoln. Po povratku u Hrvatsku završila je Program ženskih studija u Zagrebu. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, među kojima se ističu Dark Euphoria/The Afterparty u Galeriji SC, Vidljive u MSU-u, Bijenale slikarstva, Salon mladih i Hrvatski trijenale crteža. Živi i radi u Zagrebu te je članica HDLU-a.

Instalacija, sastavljena od zlatnih balona koji ispisuju Važnu poruku, provocira našu potrebu za brzim odgovorima i površnim utjehama, nudeći ironiju umjesto jasnoće. U svijetu preplavljenom praznom retorikom, potraga za dubljim smislom završava frustracijom – riječi oblikovane balonima ne daju se lako razmrsiti. A ako se netko, kojim slučajem, zadrži dovoljno dugo da ih pokuša odgonetnuti, razočaranje raste jer ono što dobijemo nije ono što smo očekivali. Kako se baloni polako ispuhuju, ostaje tek urnebesna tišina i hrpa mlitavog zlata, podsjetnik na prolaznost naših iluzija. Nitko ne dolazi da nas spasi, niti postoji jasan odgovor na pitanje kako biti sretan.

FILIP PILJ – MALI PRIZOR
Minijaturna intervencija

Filip Pilj je likovni umjetnik koji djeluje kroz crtež, sliku, grafiku, instalaciju i pisanu riječ. Obrazovanje stekao u Školi primijenjenih umjetnosti te Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Mali prizor je triptih u laviranom tušu koji prikazuje tri različita načina kako gledati na isti prizor, sugerirajući da percepcija nikada nije jednoznačna. Svaka scena unutar triptiha interpretira motiv iz drugačije vizure, naglašavajući koliko naše viđenje stvarnosti ovisi o unutarnjem stanju, iskustvu i kutu gledanja. Rad istražuje subjektivnost pogleda i poziva promatrača da zastane, usporedi i preispita vlastitu interpretaciju.

INIA HERENČIĆ – TRAGOVI LJETA
Fotografska instalacija

Inia Herenčić je fotografkinja i vizualna autorica koja u svom radu spaja dokumentarni pristup i osobne narative. Magistrirala je fotografiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a članica je HDLU-a te aktivna izlagačica na domaćim i međunarodnim izložbama. Kroz fotografiju istražuje emocije, identitet i svakodnevicu, propitujući vlastitu poziciju žene, majke i umjetnice. 

Uranjam u ljeto kao u promjenu stanja svijesti, u prostor gdje tijelo diše drugačije, a osjeti postaju dublji, sporiji i prisutniji. Hod prema planinama, hladna rijeka ili sol u kosi, voće u dlanu i šapat vjetra ostavljaju tragove koje ne želim zaboraviti. Bilježim ono što tijelo pamti: budnost u vrelim noćima, bosonogi korak, fluidnost misli i pokreta. Hvatam se za boje koje blijede na suncu i nosim ih sa sobom u nova godišnja doba.

Tragovi ljeta, postavljeni u Oktogonu, sastoje se od lebdećih fotografija koje reagiraju na svjetlo, zrak i vrijeme. Ne pričaju priču, već stvaraju atmosferu. Ne evociraju nostalgiju, nego prizivaju prisutnost, pozivaju na usporavanje, disanje i prepoznavanje vlastitih unutarnjih ljeta. Ovo je pokušaj da se osjet ljeta, ono što neprestano iščezava, zadrži u dahu, slici i trenutku.

MARIJA KULUŠIĆ – SKLONIŠTE
Tekstilna instalacija

Marija Kulušić je modna dizajnerica čiji je istoimeni brend prêt-à-porter odjeće i modnih dodataka prepoznat po profinjenim i bezvremenskim komadima, izrađenima s promišljenim pristupom. Temeljne vrijednosti brenda promiču održivost, koja se postiže korištenjem visokokvalitetnih, odgovorno nabavljenih materijala, ručno izrađenih detalja i tehnikama sporog modnog dizajna.

Tekstilna instalacija Sklonište, obavijena oko debla drveta, doista to i jest – sklonište. Njegova specifična udubina stvara prostor u koji se čovjek može zavući, pružajući osjećaj zaklona i intime. Sklonište ne mora biti od betona ili čelika – danas ga sve češće pronalazimo u prirodi. Prostor je to u kojem se imamo priliku ponovno povezati s njom. Koliko nam je samo puta ovo drvo pružilo hlad, postalo utočištem mira i tišine u buci i užurbanosti grada? Ovom instalacijom se i samom drvetu pruža sklonište – nježan omotač od recikliranih, nabranih pamučnih plahti, tkanine koja u sebi nosi toplinu, udobnost i sigurnost.

KARLO ŠTEFANEK – THE CHAIR
Urbana intervencija

Karlo Štefanek je multidisciplinarni umjetnik čija praksa istražuje prostor između osobne percepcije i promatranja vanjskog. Štefanek istražuje kako se identitet konstruira, dekonstruira i rekonstruira kroz medije autoportreta i performansa. Djeluje između Zagreba, Amsterdama i New Yorka.

Nakon što je The Chair postavljena u Amsterdamu i Veneciji, Karlo Štefanek nastavlja simbolično pozicionirati svoje stolice pred središta moći, tranzita i institucija – sada i u Zagrebu. Smještena između Glavnog kolodvora i Umjetničkog paviljona na Trgu kralja Tomislava, instalacija povezuje prostor kretanja i kulture, gdje stolica kao figura trona postaje kritičko pitanje. Rad propituje ulogu stolice kao oslonca, otvarajući prostor za promišljanje odnosa moći, hijerarhija prijelaza, odmora i kontrole. Bez eksplicitnih uputa, poziva na subjektivnu interpretaciju i osobni doživljaj svakog prolaznika.

JELENA MALENICA I CHEZ 186 – NA VALOVIMA
Urbana intervencija

Jelena Malenica je dugogodišnja dizajnerica nakita i home decora koja se u svojim umjetničkim istraživanjima fokusira nauporabnost i karakteristike metala te promatra njegovoponašanje kroz različite forme, uključujući i skulpture. Chez186 je poznati street art umjetnik prepoznatljiv po svomapstraktnom stilu u kojem koketira s različitim paletamapastelnih boja, ali odvažuje se i u puno više različitihsmjerova.

Na valovima je urbana intervencija smještena unutar oglasnog panoa koji u ovom kontekstu prestaje biti nositelj reklame već tihe, organske forme bez poruke. Umjesto da poziva na potrošnju, rad nudi prostor kontemplacije, zaustavljanja i imaginacije. Rad se bavi pitanjem tko uopće ima pristup javnom prostoru, tko smije biti vidljiv, tko se smije igrati, graditi, izložiti. U tom smislu, Na valovima je nježno, ali snažno prisvajanje prostora u svrhu slobode, mašte i tišine – nešto što umjetnost često pokušava, a oglašavanje rijetko dopušta. Valovi postaju prostor daha u urbanoj gužvi, pomak prema onome što nije nužno korisno, ali je prijeko potrebno.