Sredinom mjeseca svibnja u Zagrebu će se otvoriti Godišnja izložba ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2021. godini, gdje će biti proglašene i Godišnje nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata, izabrane među nominiranim realizacijama i publikacijama. Ususret samoj izložbi i dodjeli nagrada, u suradnji s našim sponzorima, na Vizkulturi predstavljamo projekte nominirane za godišnje nagrade UHA-e te ostale izabrane projekte s izložbe. Pratite nas u sljedećim tjednima, pokazat ćemo vam najzanimljivije, najbolje, najsuvremenije i najinovativniije od recentne domaće arhitekture.
Danas predstavljamo projekt Farme za uzgoj hrvatskih autohtonih crnih slavonskih svinja arhitekatica i arhitekata iz studija SKROZ, nominiran za nagradu Viktor Kovačić – za Najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva u 2021. Projekt farme smješten u mjestu Cret Viljevski pokraj Donjeg Miholjca, potpisuje SKROZ projektni tim: Margita Grubiša, Marin Jelčić, Daniela Škarica, Ivana Žalac i Zvonimir Marčić.
SKROZ su na ovogodišnjim nagradama UHA-e, osim za ovu nagradu, nominirani i za nagradu Bernardo Bernardi za projekt novih gradskih stuba u Pločama, o kojem smo na Vizkulturi pisali ovdje. Prije projekta za crne slavonske svinje SKROZ su već projektirali za životinje, i to naselje za eko uzgoj koka Kokošvaroš, o kojem smo na Vizkulturi pisali ovdje.
U nastavku pogledajte fotografije i nacrte projekta Eko farme crnih slavonskih svinja, uz tekst arhitekata/ica o projektu.
UVOD
Crna slavonska svinja autohtona je hrvatska vrsta i dio hrvatske kulturne baštine koja se prenosi generacijama. U 19. stoljeću to je bila najčešće uzgajana vrsta u Slavoniji. Tijekom 20. st. broj jedinki kontinuirano pada, do te mjere da je 90-ih godina proglašena ugroženom vrstom. Prema službenim podacima taj se broj u jednom trenutku sveo na samo 46 krmača i 6 nerasta. S porastom svijesti o klimatskim promjenama i zdravom životu, proteklih desetak godina vraća se i interes za ovu specifičnu vrstu. Jedan od prvih uzgajivača koji su započeli s uzgojem ove zanemarene vrste bila je tvrtka Sin Ravnice iz Creta Viljevskog kraj Donjeg Miholjca. U početku je to bio ekološki uzgoj u potpunosti na otvorenom, bez ikakve staje ili nadstrešnice, obzirom da je crna slavonska svinja izuzetno otporna i izdržljiva vrsta. Međutim, nakon nekoliko godina, kako je broj jedinki rastao, shvatili su da moraju osigurati nekakav oblik kontroliranog uzgoja, olakšati uvjete i životinjama ponuditi zaklon.
URBANISTIČKI KONCEPT I ORGANIZACIJA
Programski naputak bio je izgradnja farme prema najvišim ekološkim standardima uzgoja. Također, bilo je potrebno predvidjeti potencijalno širenje farme ukoliko kapaciteti u budućnosti budu rasli. Staja bi primarno bila namijenjena cjelogodišnjem smještaju krmača s manjim vanjskim ispustima, dok bi bravci boravili u staji samo u najhladnijem dijelu godine. Obzirom na potrebe životinja, nametnula se generalna dispozicija staja blizu zapadne međe kako bi se izbjegla županijska cesta na istočnoj granici, a bravcima omogućili što veći vanjski prostori-ispusti.
Urbanističko rješenje predlaže dva identična kompleksa. Staje se pozicioniraju pod pravim kutem u rotiranom koordinatnom sustavu u odnosu na os čestice sjever-jug, čime se stvaraju gospodarska dvorišta s gnojištem u sredini te omogućuje neometana komunikacija prema ispustima i jednostavnija manipulacija servisnim vozilima.
KONCEPT FORME I FUNKCIJE
Glavni faktori koji su utjecali na arhitekturu bili su optimizacija procesa uzgoja i što kvalitetniji smještaj životinja, uz želju da zgrade ostanu u duhu slavonskoga ruralnog konteksta i tradicionalnih gospodarskih zgrada u ljudskom i životinjskom mjerilu.
Građevina je primarno oblikovana funkcijom, odnosno optimizacijom funkcije. Uobičajeno, ovakav tip zgrade je prizemnica s prostorima za životinje i hodnikom u sredini. Uz sam prostor staje potrebno je imati spremište slame za stelju. Centralni hodnik pritom služi za hranjenje životinja, rasprostiranje stelje i odvoz gnojiva nakon čišćenja.
Eliminiranjem središnjeg hodnika i stvaranjem galerije koja osim pristupa boksevima služi i za skladištenje stelje i hrane za životinje, racionaliziralo se korištenje prostora i optimizirao proces uzgoja te smanjilo uznemiravanje životinja. Također, eliminirala se potreba za transportom stelje, budući da je predviđeno njeno skladištenje u istoj zgradi.
Još jedan izuzetno bitan dio optimizacije procesa je uvođenje pomičnih pregrada koje su omogućile jednostavnije održavanje objekta, ali i stvaranje različitih scenarija korištenja objekta. Scenariji koje pregrade omogućuju prilagođeni su životu staje gdje se prostori smanjuju i povećavaju ovisno o potrebama životinja od najmanjeg boksa za krmaču s prašćićima do jedinstvenog prostora u kojem su sve životinje zajedno.
Sumiranjem svih navedenih parametara ostvaren je presjek s najvećom visinom u centralnom dijelu. Uvažavajući proporcije čovjeka, životinje i stroja nastao je presjek s dvostrešnim kosim krovom i centralnim sljemenom.
Dobivene kose krovne plohe slomljene su i izmaknute u sljemenu lomom, čime je omogućeno dodatno osvjetljenje i ventiliranje spremišta stelje na galeriji. Produžetak plohe krova formirao je strehu za vanjski prostor krmača s prasadi.
Pri odabiru materijala važan je čimbenik bila otpornost elemenata koji su u direktnom doticaju sa životinjama koje vole rovati, kopati i isprobati sve što nađu ispred sebe. Stoga je za bazu odabran beton uz pregrade od pocinčanog čelika, iznad kojeg je drvena konstrukcija i obloga pročelja te u konačnici uobičajen i tradicionalan biber crijep kao pokrov krova. Materijali su jednostavni, neobrađeni i direktno podređeni funkciji i kontekstu.
Osim ogoljenom funkcijom pojavnost objekata uvjetovana je kontekstom ruralnog slavonskog kraja što se iščitava u geometriji krova, pokrovu ploha, te u materijalu i načinu tretiranja pročelja zgrade.
Providnost pročelja ne proizlazi iz materijala, već iz njegove geometrije. Nizanje drvenih letvi slavonskog hrasta s izmjenom punih i praznih polja u dva dijagonalna smjera i u dva plana stvara karakterističnu strukturu koja prvenstveno služi kao ventilacija i zaštita od sunca, ali i kao reinterpretacija geometrije drvenih pročelja kakve nalazimo na brojnim povijesnim gospodarskim objektima u Slavoniji. Takva reinterpretacija povezuje klasični gospodarski objekt oblikovan suvremenim standardima s njegovom okolinom i građevinskim nasljeđem.
NAZIV PROJEKTA: farma za uzgoj hrvatskih autohtonih crnih slavonskih svinja
INVESTITOR: Sin ravnice d.o.o.
LOKACIJA: Cret Viljevski, Donji Miholjac
AUTORI: SKROZ d.o.o. / projektni tim: Margita Grubiša, dipl.ing.arh., Marin Jelčić, dipl.ing.arh., Daniela Škarica, dipl.ing.arh., Ivana Žalac, dipl.ing.arh.; Zvonimir Marčić, dipl.ing.arh.
STATUS: glavni projekt
GODINA PROJEKTIRANJA: 2019
GODINA IZGRADNJE: 2021.
Površina obuhvata: 27.599 m2/ 2,6 ha | bruto površina građevina: 620 m2 (2x310m2)
