Otkrivanje logike krajobraza

Najpoznatiji dubrovački park, Gradac, smješten iznad plaže Danče, mnogi će prepoznati kao jednu od lokacija iz serijala Igre prijestolja, no danas zapušteni park za strukturu i život Grada iznimno je urbanistički i kulturno vrijedan povijesni ambijent. Kako bi zasjao u punom sjaju, Grad Dubrovnik i Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA) proveli su natječaj na kojem se tražilo rješenje koje bi, uz obnovu prepoznatljivih elemenata povijesne matrice, osiguralo što kvalitetnije funkcioniranje prostora gradskog parka u današnjem vremenu, koristeći elemente suvremenog oblikovanja. Bitno je pritom bilo osigurati i fleksibilnost parka kao višenamjenskog prostora u kojem se odvijaju razna privremena i povremena događanja, poput Dubrovačkih ljetnih igara.

Prvonagrađeno rješenje, koje potpisuju Melita Čavlović, Damir Gamulin, Vesna Hrga Martić i Antun Sevšek, u suradnji s Anom Šverko, uz jasan koncept i viziju predlaže oblikovanje novog jedinstvenog prostora parka, s jasnom hijerarhijom pješačkih komunikacija i uz maksimalno očuvanje njegova mediteranskog karaktera. “Autori oblikuju ambijente s jasnom distinkcijom staro-novo uz očuvanje povijesnih elemenata i uspostavljanje sistemskog jezika za sustavno rješavanje i razvijanje prostornih aktivnosti”, ističe Ocjenjivački sud.

Rezultate natječaja potražite ovdje, a u nastavku doznajte više o projektu koje je ponijelo prvu nagradu!

Ishodište projekta bilo je u istraživanju i prepoznavanju identitetskih vrijednosti mjesta: urbanističkih, ambijentalnih, krajobraznih, ekoloških i socioloških, koje je park Gradac akumulirao tijekom povijesti, a koje zbog dugogodišnje zapuštenosti i funkcionalne nepovezanosti nisu dovoljno aktivne. Cilj je bio otkriti organizacijsku i oblikovnu logiku u zatečenom krajobrazu, i koristiti je istovremeno kao polazište za obnovu svega vrijednog zatečenog u prostoru, tako i za nadovezivanje novim intervencijama koje slijede i osnažuju istraženi identitet.

Ovakvim čitanjem posebno se istaknula sjeverno-istočna zona parka – što zbog slabo održavanih i uskih staza, a što zbog izuzetno strmog terena i zapuštenih biljaka – kao prostor potencijalno najveće slobode intervencije koja bi mu mogla dati i veću važnost ne bi li prestao biti zapečak ne samo parka, već i zaleđa institucija kojima se pristupa s ulice. Stoga se unutar sadašnjeg obuhvata parka vrednuje postojeća kvaliteta zelenog fonda i tradicionalnih staza povijesnog parka kao i prisustvo mnogih stijena i stjenovitih grota kao bitnog identitetskog elementa parka, dok se istodobno periferno insertiraju nova mjesta, urbaniji programi koji se svi međusobno povezuju u programsku perifernu vrpcu. Njome se dopunjuju slučajni i nikad završeni gabariti postojećeg parka, čime on dobiva svoje nedvosmislene granice prostiranja, jasan glavni ulaz koji se i danas smatra svojevrsnom “slikom parka” i formiraju jasno artikulirani dodatni ulazi usmjereni u jednakoj mjeri kako starim, tako i novim korisnicima.

Nakon ulaska u park otvara se pogled i poziv na ulazak u središnji, pretežno prirodno intenzivni dio, koji vodi prema vrhu glavice Gradac po kojoj park i nosi ime ili šetnju horizontalnom urbanom promenadom prema vidikovcu. Ova dva pola su povezana ulicom/trgom, glavnom horizontalnom i širokom urbanom promenadom koja se dodatno uređuje i oprema. Vrpca tako povezuje ulazni trg, “zelene sobe”, vidikovac, dječje igralište, manji auditorij, razred na otvorenom te veliko gledalište.

U odabiru biljnih vrsta prevladavaju autohtone, uz one udomaćene, dok se samo u ulaznom dijelu potencira historicistički duh parka odabirom egzotičnijih biljnih vrsta i ornamentalnih trava. U parku vladaju ekstremni uvjeti za život biljaka, izloženost jakim vjetrovima i insolaciji, te zakiseljeni pH tla zbog stoljetnog utjecaja borovih iglica. Osim toga, park Gradac satkan je od izmjene većih i manjih nagiba, te intervencija koje su prilikom prvog uređenja i dva naknadna preuređenja pokušavale ovladati zahtjevnom topografskom situacijom stvarajući izrazito visok erozijski faktor. On je dodatno pojačan klimatskom datošću izmjene izrazito sušnih i kišnih perioda gdje se zadnjih godina količina oborina u jedinici vremena zbog recentnih klimatskih promjena naglo povećava.

Krajobrazna slika glavice Gradac s pripadajućim parkom ovim se rješenjem čuva i obnavlja te većinu od 308 predviđenih stabala za sadnju čine vazdazelene četinjače. U izboru stabala koja će podržati bujnu, četinjastu i vazdazelenu vizuru na Gradac prednost pred alepskim borom dobio je pinj zbog svog uspravnijeg rasta, stabilnije statike te činjenice da zbog svog habitusa ostavlja veću mogućnost insolacije i u podstojnim slojevima vegetacije, što doprinosi uspješnosti u postizanju veće bioraznolikosti.

Koloritnim dojmom šetnje parkom Gradac, uz zelenilo dominira topla crvena boja zemlje i srodna boja opeke koja je zastupljena kao jedan od osnovnih materijala. Opeka je izvorni materijal popločanja Straduna, pa se ta ista toplina partera želi naglasiti u Gradcu, u materijalu primjerenom parkovnom oblikovanju. Kako i sama opeka kao zemljani materijal, posebno tradicionalna opeka, nije ujednačene boje, tako se i ovdje uvodi obilje crvenih nijansi svojstvenih opeci. Ogradni se zidovi žbukaju tradicijskom žbukom uz dodatak mljevene opeke kako bi se približile istom rasponu nijansi. Zone koje se dograđuju kako bi mogle primiti nove funkcije, od igrališta za više generacija, preko topografskih separea u rubnoj zoni izvode se iz pigmentiranog betona, tonski usklađenog ambijentu. Zaključno, namjenski za ovaj projekt osmišljen je opsežan sustav modularne parkovne opreme od vlaknastog betona malih profila i plastificiranih čeličnih profila, također unutar iste kolorističke i taktilne skale.