Skupina stručnjaka iz raznih područja – od dizajnera i tipografa, preko logopeda, pa do inovatora i IT developera – okupila se u jednom dugo i pažljivo razvijanom projektu kako bi osobama s disleksijom i drugim teškoćama čitanja omogućili da ova svakodnevna aktivnost i za njih postane ugodno iskustvo. Naime, tvrtka OmoLab komunikacije, na čelu s Petrom Reićem i u suradnji s našim poznatim i priznatim tipografom Markom Hrastovcem te nizom stručnjaka, razvila je sustav fontova OmoType. Riječ je o pismu posebno oblikovanom za osobe s disleksijom, a njegov inovativni pristup nudi prilagodbu jedinstvenim potrebama svakog korisnika. OmoType svoju punu afirmaciju ostvaruje kroz Omoguru digitalne alate za olakšavanje čitanja i učenja, pri čemu je posebno važna mobilna aplikacija koja omogućuje optimizaciju fonta te olakšava, poboljšava i potiče čitanje kod osoba s disleksijom. Ovaj važan projekt nedavno je ovjenčan nagradom HDD-a u kategoriji Koncept, inicijativa, kritički dizajn (link), a kao jedan od ukupno tri projekta natjecao se i za Veliku nagradu HDD-a. Više o tome zašto su i kako nastali OmoType sustav i Omoguru alati doznajte u nastavku!
Disleksija
Disleksija je jezični poremećaj koji se, pojednostavljeno, manifestira kao poteškoća u čitanju. Riječ je o teškoćama pri povezivanju grafema (slike) i fonema (zvuka) slovnog znaka. Disleksija nije bolest već drugačiji način kodiranja i dekodiranja informacija, i prisutna je cijeli život kod 10% populacije – ovisno o jeziku i pismu. Pravovremenom stručnom podrškom logopeda problemi s čitanjem mogu se u značajnoj mjeri prevladati. Bitno je naglasiti da osim teškoća s čitanjem disleksija dolazi i s nizom benefita čije je izvorište upravo u drugačijem načinu procesiranja informacija. Ilustracije radi, u američkoj NASA-i polovica zaposlenika su osobe s disleksijom baš zbog posebnog načina pristupa rješavanju zadataka i problema.
Kako tu mogu pomoći posebni fontovi? Iako je riječ o jezičnom poremećaju, prilagodbom fonta i teksta moguće je bitno olakšati čitanje i posljedično bolje razumijevanje pročitanog.
Fontovi za disleksiju
Još 2008. godine nizozemski dizajner Christian Boer, ujedno i sam disleksičar, za diplomski rad izradio je Dyslexie Font. Nešto kasnije, koristeći se identičnim oblikovnim značajkama (što je bio i predmet Boerove tužbe s nepoznatim ishodom), Abbie Gonzalez je objavio Open Dyslexic kao open source font. Oblikovno nema bitne razlike između ova dva pisma, a oba počivaju na istoj premisi – izražena vizualna razlika kod zrcalno sličnih slova i jako zadebljanje u dnu slovnih znakova kako bi se spriječila mentalna rotacija slova.
*Open Dyslexic
No mentalna rotacija slova nije specifično obilježje disleksije već se javlja kod većeg broja djece pri prvim susretima s čitanjem i pisanjem. Kod djece s disleksijom rotacija slova je izraženija i nešto dulje traje, ali nije krucijalna i s vremenom kod većine iščezava. Nadalje, u ovim pismima slova su jako deformirana i u neskladu s fontovima koji su u širokoj upotrebi, što ne pridonosi općem napretku u čitanju.
Ne postoji niti jedno testiranje ili istraživanje koje bi uputilo da ovi fontovi pozitivno utječu na čitljivost kod osoba s disleksijom, dapače. Istraživanje Good fonts for dyslexia iz 2013. pokazalo je da uz Open Dyslexic ispitanici nisu lakše ni brže čitali, već su u značajnoj mjeri preferirali fontove Verdana i Helvetica, koji su u svakodnevnoj upotrebi i instalirani na gotovo svakom računalu. Identične zaključke možemo naći u radovima The possibilities of ICT use for compensation of difficulties with reading in pupils with dyslexia iz 2015. te The effect of a specialized dyslexia font, OpenDyslexic, on reading rate and accuracy iz 2017.
Premisa po kojoj treba prekršiti sva tipografska pravila (Christian Boer) te bitno deformirati pismo da bi bilo čitljivije osobama s disleksijom dokazano je promašena. Naprotiv, značajke koje čine tekst čitljivijim osobama urednog čitalačkog razvoja čine ga čitljivijim i osobama s disleksijom i drugim teškoćama čitanja (vidi link). Potrebno je naglasiti da korištenje ovih fontova, osim što je neučinkovito, doprinosi negativnoj segregaciji djece s disleksijom u odnosu na ostale.
Unatoč svemu navedenom Open Dyslexic se gotovo u pravilu koristi na internetskim stranicama kao font za osobe s disleksijom te – što je posebno problematično – u obrazovnim sadržajima.
Zašto OmoType?
Začetak priče o OmoTypeu seže u 2015. godinu, kada se jedan od autora na projektu s dijagnosticiranom disleksijom susreo u vlastitoj obitelji. U potrazi za rješenjima, osim stručne pomoći logopeda, gore navedeni fontovi istaknuli su se kao pomoć pri čitanju, no ubrzo se ispostavilo da naizgled pozitivni efekti nisu imali veze s oblikovanjem slova, već s veličinom (istaknutija u odnosu na fontove iste nominalne veličine) i razmakom između slovnih znakova. Isti zaključak donosi znanstveni rad A Special Font for People with Dyslexia: Does it Work and, if so, why? iz 2016.
Daljnjim istraživanjem utjecaja oblikovanja fonta na čitljivost kod osoba s disleksijom utvrđene su značajke koje dokazano olakšavaju čitanje: oblikovanje slova koje nedvojbeno označuje slovni znak, različito oblikovanje sličnih slovnih znakova, istaknutiji eksenderi (gornji i donji produžetci malih slova) za istaknutiji obris riječi, slovni znakovi čija tvorba jasno definira redak teksta, slovni razmak, razmak između riječi.
Tada se nametnuo cilj oblikovanja pisma koje uvažava sve navedene značajke, a istovremeno se u najmanjoj mogućoj mjeri razlikuje od fontova u svakodnevnoj upotrebi. Time se otvaraju mogućnosti korištenja fonta za sve skupine jednako, ne dolazi do segregacije, odnosno font ne smeta nikome, a olakšava čitanje svima.
Kako je nasta(ja)o OmoType?
Za realizaciju ovakve kompleksne ideje bio je nužan angažman ozbiljnih stručnjaka iz polja tipografije i logopedije, kao i institucija iz tih područja, uz stalna testiranja prilikom razvoja. Marko Hrastovec, već tada afirmirani tipograf s međunarodnim iskustvom preuzeo je oblikovanje pisma, dok je logopedinja Nina Kupusović vodila testiranja u suradnji s Županijskom udrugom za djecu i mlade s teškoćama pisanja i učenja Dyxy te Dječjom poliklinikom u Splitu.
Marko je uvažavajući utvrđene značajke oblikovanja i istraživanja izradio sjajne primjere pisama bazirane na dokazano čitljivim fontovima za osobe s disleksijom koji su u svakodnevnoj upotrebi: Verdana, Arial, Courier.
*Prve verzije OmoType fonta
Preliminarnim testiranjem odbrana je verzija 2, s kojom je nastavljen razvoj i testiranje na skupini od 15 djece s disleksijom. Rezultati testiranja su pokazali da djeca s disleksijom čitaju brže uz manje grešaka koristeći OmoType font u odnosu na druge testirane fontove: Arial, Times New Roman, Dyslexie Font.
*Rezultati testiranja
Ovi rezultati potvrdili su prijašnja istraživanja koja su, iz pozicije čitljivosti za osobe s disleksijom, izjednačavali utjecaj Ariala i Dyslexie Fonta.
*Rezultati testiranja uređajem za praćenje pokreta očiju
Nova testiranja putem uređaja za praćenje pokreta očiju, koja je koordinirala logopedinja Maja Peretić, izvedena su u Laboratoriju za psiholingvistička istraživanja POLIN, pri Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu na uzorku od 10 djece s disleksijom u dobi od 10 godina. Rezultati testiranja pokazali su da je najkraće prosječno vrijeme fiksacije (zadržavanja oka na tekstu) prilikom čitanja na OmoType fontu u odnosu na druge testirane fontove: Arial, Times New Roman, Open Dyslexic. Taj rezultat ukazuje da djeca s disleksijom najlakše detektiraju slovni znak te da koriste najmanje mentalne energije čitajući s OmoType fontom.
No prilikom testiranja i daljnjih istraživanja uočena je bitna razlika u načinu čitanja i preferencijama unutar skupine djece s disleksijom. Naime, manifestacije disleksije, kada je riječ o čitanju, su izrazito širokog spektra i one-size-fit-all rješenje nije bilo dovoljno dobro. Stoga se fontu pristupilo kao nečem dinamičnom, prilagodljivom jedinstvenim potrebama svakog korisnika. Odnosno, omogućena je manipulacija značajkama koje direktno utječu na čitljivost, što je rezultiralo stilovima podijeljenim na pet različitih visina eksendera, četiri slovna razmaka te šest različitih debljina. Ukupno, s italic verzijama, 240 različitih stilova.
Time je omogućena tranzicija od lošeg prema urednom čitaći unutar istog font sustava – lošiji čitač koristi verziju koja u najvećoj mjeri ističe obris riječi te napreduje prema verziji koja se bitno ne razlikuje od fontova u svakodnevnoj upotrebi.
*OmoType font sustav
*OmoType E
*OmoType A
Omoguru alati
Kako bi korisnicima olakšali prilagodbu fonta te omogućili dodatne funkcije za lakše čitanje razvijena je, u suradnji s agencijom Locastic, mobilna aplikacija Omoguru Reader. Osim optimizacije OmoType font sustava, aplikacija nudi niz funkcionalnosti koje olakšavaju, poboljšavaju i potiču čitanje osobama s disleksijom. Rastavljanje riječi na slogove olakšava ritam čitanja, označavanje zrcalno sličnih slova sprečava mentalnu rotaciju, pozadinska linija poboljšava fokus i praćenje retka, animacijom te linije potiče se brzina čitanja… Unutar aplikacije dostupno je 300-tinjak e-knjige na hrvatskom, od čega su 72 lektirna naslova, te gotovo 45.000 e-knjiga na engleskom jeziku. Premium funkcije omogućavaju dodavanje vlastitog sadržaja te je zahvaljujući tehnologiji prepoznavanja teksta moguće uvesti i tekstove iz tiskanih publikacija.
Besplatne e-knjige plod su suradnje s Bulaja Nakladom i CARNET-om. Algoritam korišten za rastavljanje riječi na slogove rezultat je izvornog znanstvenog rada Postupak automatskoga slogovanja temeljem načela najvećega pristupa i statistika slogova za hrvatski jezik, autorica Ane Meštrović i Sande Martinčić-Ipšić s Odjela za informatiku i Mihaele Matešić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Suradnja je nastavljena i na izradi algoritama za engleski, francuski i španjolski jezik u sklopu priprema za izlazak na ta tržišta. Nova verzija mobilne i web aplikacije planirana je početkom iduće godine. Osim aplikacije razvijen je i inkluzivni widget, dodatak koji čini web stranice pristupačnijim osobama s disleksijom i drugim teškoćama čitanja.
Omoguru tim sastoji se od 10-ak stručnjaka različitih profila koji pronalaze nove načine kreiranja ugodnog iskustva čitanja osobama s disleksijom i teškoćama u čitanju, a surađuju i s Fakultetom elektrotehnike i računarstva u Zagrebu na testiranju tehnologije sutrašnjice kao alata za olakšavanje čitanja i učenja. U naredne dvije godine Omoguruov tim, zajedno s partnerima i iz Velike Britanije, Rumunjske, Norveške i Španjolske, radit će na projektu Dyslexia Compass čiji je cilj unapređenje i unificiranje protokola za detekciju disleksije na području Europske unije.
OmoType pismo i Omoguru alati koji olakšavaju čitanje
Autor: OmoLab komunikacije
Koncept, web i widget dizajn: Petar Reić
Tipografija: Marko Hrastovec
Suradnici: Augustin Gattin (widget project menagment), Amir Kos (widget development), Locastic (mobile app development), Ingemark (Chrome plug in development)
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva 2020.” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
