Na samostalnoj izložbi koja se otvara u srijedu, 25. svibnja u 20 sati u Likovnom centru Grada Zagreba na Rokovom Perivoju mladi slikar Davor Dmitrović predstavlja početak novog ciklusa slika. U potrazi za mjestom na kojem bi mogli odmoriti diptih je koji će nas uvesti u autorovo tumačenje svima poznatih bajki i priča, u ovom slučaju Crvenkapice.
Feđa Gavrilović piše u predgovoru:
“Postoji bezbroj tumačenja jedne klasične bajke poput Crvenkapice. Je li karakteristična odjeća protagonistice znak prve menstruacije, odnosno njezine transformacije iz djevojčice u ženu? Koja je uloga bake, tog arhetipa ženske mudrosti kojoj ona prinosi žrtvu u hrani? Da li je vuk – ili možda lovac – siluje? Predaleko bismo odlutali zanimljivim semantičkim i etnološkim stazama kada bismo, za potrebe interpretacije nove slike Davora Dmitrovića, ušli u sve brojne mogućnosti čitanja te bajke. Stoga radije pogledajmo kako se njezina ikonografija uklapa u svijet ovog umjetnika. Kako nam je on odlučio ispričati Crvenkapicu?
(…) Dmitrović predstavlja prizor koji se odvija u idiličnom, rekao bih mediteranskom, pejzažu. U pozadini je romantičan zalazak sunca za pučinu. Jedra, ženstvena Crvenkapica i bradati, muževni lovac probijaju se kroz visoku travu iz koje ih vreba ne jedan, nego nekoliko vukova. Uloge su podijeljene prema standardnom rodnom ključu – muškarac je zaštitnik, a djevojka nevina žrtva. Dmitrović se i do sada bavio romantičnim odnosima i ulogama koje društvo dodjeljuje sudionicima u njima. Ne bih rekao da on te uloge afirmira, već ih prije ironizira – pa zato i likovi na njegovim slikama uglavnom izgledaju zbunjeno, nezgrapno i smiješno. Možda je priča o sazrijevanju jedne žene ovdje, kroz sliku, pretvorena u priču o sazrijevanju nekog odnosa. Ne odnosa nekog konkretnog muško-ženskog para, nego vizije muško-ženskih odnosa općenito. Možda je to priča o preslagivanju nametnutih arhetipova i društvenih uloga…”
Davor Dmitrović (1989.) mladi je umjetnik iz Zagreba. Magistrirao je na Akademiji Likovnih Umjetnosti u Zagrebu, odsjek Grafika, u klasi prof. Josip Baće.
Nakon magisterija upisuje doktorski studij slikarstva i grafike na China Art Academy (Hangzhou, Kina).
Zbog pandemije stavlja doktorski studij na mirovanje. U međuvremenu polaže HSK4 (Chinese Proficiency test).
U Zagrebu radi na produkciji novih radova, te kao profesor likovne kulture u osnovnim školama.
Uz potporu ministarstva kulture realizirao je samostalnu izložbu koja je izložena u Hrvatskoj i u inozemstvu.
Izlagao je samostalno te na brojnim grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu.(6. Bijenale Slikarstva – Meštrovićev paviljon, Zagreb; Situacija – Galerija Forum, Zagreb; 3. Međunarodno studentsko trijenale crteža -Katowice, Poljska; Gle kako mogu savinuti ruku – Galerija SC, Zagreb – Galerija Zlati Ajngel, Varaždin – Kolekcija Aleksić, Kragujevac, Srbija; From East to East – Ningbo Kina…)
