Škola umjetničke fotografije DRUGI KADAR, koja upisuje novu generaciju polaznika, namijenjena je svima koji žele usavršiti svoje znanje o fotografskom mediju te zatim razvijati vlastiti autorski projekt koji će biti javno prezentiran. Deveto izdanje tog edukativnog programa počinje krajem listopada i sastoji se od 12 susreta tijekom kojih polaznici usavršavaju osnovne tehničke vještine i fotografske žanrove, upoznaju se s elementima povijesti i teorije fotografije sudjelujući u predavanjima te nizu praktičnih vježbi i zadataka. Program se sastoji od teorijskih predavanja, prezentacija umjetničkih projekata, čitalačkih grupa, fotografskih vježbi i terenske nastave.
Predavači su Nika Petković, Glorija Lizde, Ivan Gundić, Denis Butorac i Damir Žižić, a prijave su otvorene do 21. listopada. Sve informacije o prijavama i programu škole potražite ovdje.
U nastavku predstavljamo neke od završnih fotografskih serija prošle generacije polaznika!
Daniel Bašić
Nikad nije pravo vrijeme
U ovom radu kombinacijom slikovne i tekstualne forme spajam ambijentalne prizore i crtice iz svojeg svakodnevnog promišljanja. Pokušavam prikazati sebe u procesu čekanja da mi se nešto konkretno dogodi u životu. Fotografiranje banalnih motiva i prizora, zapisivanje onoga što me zaintrigira u okolini koju promatram za mene predstavlja nepromjenjivost. Radim sve kao i inače. Ništa nisam promijenio. Nigdje nisam došao. Ostao sam tu.
Viktoria Bubalo
Neprimjetno prisutne
Temeljem vlastitog radnog iskustva kao koreografkinja i izvođačica, ali i gledateljica brojnih plesnih predstava, zamjećujem potrebu za isticanjem lica plesačica, koja često u izvedbama bivaju utišana, nezamijećena i doživljena sekundarnim u odnosu na sposobnost i funkcionalnost tijela koje se kreće u prostoru. Upravo na tragu tog poimanja proizašla je želja za fotografiranjem i promišljanjem kako korištenjem medija fotografije prikazati svoju trenutnu autorsku okupaciju u polju suvremenog plesa. U fotografskom radu naslova Neprimjetno prisutne istražujem želju za smještanjem fokusa na lica plesačica putem njene suprotnosti, kroz nemogućnost uspostavljanja pogleda te naglašavanje tijela i pokreta plesačica pred objektivom fotoaparata. Podcrtavanjem odsutnosti lica postavljam pitanje njegove vidljivosti pri doživljaju plesne izvedbe.
Iva Grdić
Beskrajni dan
Etimološki gledano, riječ “obitelj” na praslavenskom znači samostan ili stan. Izvedeno je sufiksom od glagola obitati, odnosno obitavati ili stanovati. U svojoj srži, riječ je o skupini ljudi koji žive zajedno, koji obitavaju u istom prostoru. U seriji fotografija Beskrajni dan dokumentiram živote članova svoje najuže obitelji, koji unutar interijera obiteljske kuće, gotovo da žive jedan te isti dan.
Andrea Jelić
Forma i rekonstrukcija
U procesu rada na seriji fotografija spojila sam svoj interes prema grafičkom dizajnu, modernoj arhitekturi i brutalističkom stilu. Vodeći se nekima od glavnih principa dizajna, fotografiram zagrebačke zgrade iz različitih perspektiva te naknadnim kolažiranjem, nastojim prikazati začudne forme kako bih građevinama poništila znane arhitektonske vrijednosti.
Ana Orlić
Miopija
Gledajući kroz dva oka konstruiramo čitav svijet. Što se događa s našim pogledom kada je vid manjkav? Narušava li se time i naš osobni svijet? Kako zamagljenost vida, visoka miopija oka, utječe na moj pogled prema vanjskom svijetu? Uvjetuje li zamućenje u kojem se budim svakog jutra način na koji vidim svijet oko sebe?
Nedavno obiteljsko iskustvo suočilo me sa mogućnosti gubitka većeg dijela vida i vratilo dječjim strahovima nastalim zbog visoke kratkovidnosti koja me prati od djetinjstva. Zbog ove zamagljenosti često se osjećam izgubljeno. Fotografska leća omogućuje mi građenje svijeta koji je mikroskopski blizu, a u idućem trenutku kilometrima daleko. Kroz seriju fotografija vraćam se poznatim pogledima u svojoj neposrednoj blizini i dodirujući njihove rubove istražujem teksture gledanja.
