Među hrvatskim projektima nominiranima za prestižnu Nagradu Mies van der Rohe (link), koju dodjeljuju Europska komisija i Fundació Mies van der Rohe, nalazi se i projekt za Benkovački sajam arhitektonskog tandema Dinka Peračića i Mirande Veljačić, predstavljen lani i na 59. zagrebačkom salonu (link). Ovi nagrađivani arhitekti stoje iza nekoliko sjajnih recentnih projekata sličnoga tipa – tržnice i ribarnice u Vodicama (link), rekonstrukcije tržnice u Gružu u Dubrovniku (link) i Ribarske luke Brižine (link). U nastavku doznajte više o Benkovačkom sajmu.
‘Neka sve ostane kako je’, kako je oduvijek bilo. Zimi hladno i blatnjavo, ljeti vruće i prašnjavo, ali uvijek stvarno i životno. Bez filtera, bez uljepšavanja. Tu su svinje, janjci i kokoši; krumpiri, luk i paprike; drveni suveniri, peke i alati. Oduvijek isti.
Velika praznina na kojoj je sve moguće odjednom postaje punina, sajam koji živi i pulsira. U ciklusima, život se nastavlja – pečenjare, šatori, mirisi, okusi, dim i galama… arhitektura to sve ocrtava, prati i nastavlja, onakvo kakvo je.
Novi javni sadržaji na benkovačkom sajmu pozicionirani su i izgrađeni na način koji čuva slobodu i neformalnost sajma. Zadržavaju rustikalni ambijent, mjerilo i ritam privremenih sajamskih objekata. Ansambli nepravilnih krovova daju novi identitet temeljen na postojećem duhu.
Benkovački sajam događa se svakog 10. dana u mjesecu. Kombinacija je stočnog sajma, buvljaka, sajma prehrambenih i drugih proizvoda, povod za druženje i turistička atrakcija. Njegovim posjetiteljima, osim kupovine, važna je njegova opuštenost. Neformalan prostor, samo djelomično reguliran raspored štandova, kaotična i dinamična atmosfera, mirisi i okusi pečenog mesa, roba raznovrsna, ponekad neočekivana i povoljna, stvaraju ugođaj seoskog sajma, kakvi postoje od početaka civilizacije. Ljudi ga vole takvog kakav je, ponekad blatnjav, ponekad prašnjav, uvijek dinamičan i zanimljiv. Europskim projektima određeno je da se sajam uredi i da se izgradi aukcijska dvorana, upravna zgrada, autohtona dalmatinska kuća i sadržaji potrebni za stočni sajam – nezahvalan zadatak tamo gdje ljudi žele da ostane sve kako jest, da se sačuva ‘taj praiskonski duh sajma’.
Da bi se zadržala sloboda i neformalnost, osnova sajmišta je veliki prazan prostor. Središnji zemljani plato u blagom nagibu, mjesto za sva sajamska događanja. To je prostor koji se može organizirati i koristiti po želji, u cijeloj svojoj površini ili samo na dijelovima, za sajam ili drugim danima za bilo kakva druga događanja. Nije određen bilo kakvom regulacijom ni prostornim elementima. Po njemu se slobodno mogu kretati kamioni, postavljati štandovi, određivati privremene ulice i trgovi. Događanja na njemu mogu pulsirati od malih do jako velikih. U tom praznom prostoru sve može biti kako je uvijek bilo.
Prazninu sajmišta određuju njeni rubovi. Na njima se grade kuće i formiraju drvoredi stabala koje daju oblik središnjem prostoru. Uz rub se postavlja popločana kolna i pješačka prometnica. Kuće su postavljene jedna uz drugu i na taj način formiraju ulaze u sajam – ‘prekid s vanjskim svijetom’. Arhitekturu novih kuća čine skupovi pojedinačnih ‘kućica’, zasebnih volumena, oblika preuzetih iz pečenjara i prodajnih šatora. Svaka kuća je sklop, a ne jedna velika zgrada. Može se dograđivati i širiti. Po istom modelu može se graditi i dalje uz rubove platoa sajmišta. Iznutra se može pregrađivati i koristiti prema potrebi. Obavezni dio svake kuće su trjemovi, sastavljeni od istih kućica. Pod njima se trguje, odmara ili sklanja od sunca, kiše i vjetra. Pod njima se sklanja i stoka. Kućice su armirano-betonske, jednostavno izvedene. Oblažu se lokalnim benkovačkim kamenom, koji u pločama na fasadama izgleda ‘seoski’, ali nadamo se baš zbog toga blizak ‘duhu sajma’.
BENKOVAČKI SAJAM
Autori: Dinko Peračić i Miranda Veljačić
Arhitektura: ARP / Dinko Peračić, Miranda Veljačić, Špiro Grubišić, Dunja Mitrović, Ena Vladislavić, Marija Čelar, Dea Dragičević, Dorotea Miličić, Bruna Maslov
Suradnja: Kozina projekti, Elektro klima projekt, Žaluzina, Expert, Rešetar, Epik, GeoKoprivnica
Vizualizacije: Domagoj Bolanča / Studio Arbol
Fotografije: Damira Kalajžić, Damir Žižić, Ante Čizmić/Cropix, Tom Dubravec/Cropix
Godina projektiranja: 2016-2020, 2024-realizirano
Naručitelj: Grad Benkovac
Površina: 45.011,00 m2
Tlocrtna površina: 4.267,00 m2
