U kategoriji Fotodrom objavljujemo fotografske autorske projekte, foto eseje ili serije fotografija
Predstavljamo fotografije koje su dio izložbe “Prostor / vrijeme / autor” grupe autora
*Boris Cvjetanović
Autori Boris Cvjetanović, Luka Kedžo, Silvestar Kolbas, Mario Kučera, Jerko Macura, Nives Milješić, Barbara Šarić, Nikola Zelmanović i Tajana Zver imali su priliku fotografirati unutrašnjost Francuskog paviljona u zagrebačkom Studentskom centru na jedan dan u istom vremenskom periodu, od 10 do 18 sati.
Prilikom snimanja svaki je fotograf bio slobodan koristiti prostor prema vlastitom nahođenju. Intervencija nije bila dozvoljena u smislu narušavanja prostora, no dozvoljena je bila dodatna oprema, rekviziti (subjekti i objekti), prema individualnim željama pojedinačnih autora. Cilj projekta bio je istražiti koliko istost uvjetuje različitosti, koliko je ona stvar osobnog izričaja, a koliko zadatosti nametnutih uvjeta.
Autorice projekta: Iva Prosoli i Nina Đurđević
Izložba u Francuskom paviljonu otvorena je do 10. ožujka, radnim danom od 16 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.
*Luka Kedžo
O projektu (tekst Nine Đurđević):
Neki dan sam naletjela na natpis koji se pojavio na jednoj zgradi u Ilici, napisan pomalo sramežljivo, no dosljedno. “Životinje su lijepe. Neki ljudi su lijepi. Drugačijost je lijepa.”
Drugačijost je lijepa, da. Kao da to ne želimo shvatiti, prihvatiti. Kao da ne razumijemo da smo i mi u kategoriji drugačijosti, da nisu oni drugačiji nego mi. Ti i ja. Svi smo i isti i različiti. Svi se sastojimo od istih materijala različito sastavljenih. Kao što ista slova stvaraju različite riječi, isti tonovi različite melodije.
Isto, a opet različito. Možda baš zbog toga, kako bismo kroz svoju istost mogli neometano uživati u svim mogućim drugačijostima, kombinacijama sebe i svijeta oko nas.
Boris Cvjetanović, Luka Kedžo, Silvestar Kolbas, Mario Kučera, Jerko Macura, Nives Milješić, Barbara Šarić, Nikola Zelmanović i Tajana Zver drugačije su osobnosti. Svaka od njih imala je priliku fotografirati unutrašnjost Francuskog paviljona jedan dan u istom vremenskom periodu, od 10 do 18 sati. Prilikom snimanja svaki je autor bio slobodan koristiti prostor prema vlastitom nahođenju i sa vlastitim dodatnim sadržajima, no bez narušavanja prostora.
Cilj je projekta bio jeistražiti koliko istost uvjetuje različitost, koliko je ona stvar osobnog izričaja, a koliko zadatosti nametnutih uvjeta. Da li je uopće moguće predvidjeti smjer u kojem će pojedini autor krenuti s obzirom na informacije s kojima raspolažemo? Jesam li uopće sposobna zamisliti barem dio mogućih realizacija? Je li to uopće bitno? Možda i nije. Znatiželja je svakako zadovoljena.
Drugačijost je lijepa.
Uvjeravam se da će sve proći u redu.
Ali znam, u ta dva mjeseca će nestati sunca, i sjećanje na ljeto će posve izblijediti.
*Silvestar Kolbas
*Mario Kučera
*Jerko Macura
O projektu (tekst Radmile Ercegovac):
San o dalekim prostranstvima začet je u misli o omeđenom prostoru. Pre pohoda na nepoznato, veliki osvajači egzotičnih zemalja bili su zatočenici umilnih pritvora sopstvenih soba.
U tim sobama, u tim poznatim prostorima gospodare potencijali čežnjivih daljina, a svaki pokušaj viđenja prostora na isti način je nemoguć. Jer sopstvenih soba ima koliko i različitih sopstava, kao što u neumitnom protoku vremena jedna pojava nikad nije ista.
Boris Cvjetanović, Luka Kedžo, Silvestar Kolbas, Mario Kučera, Jerko Macura, Nives Milješić, Barbara Šarić, Nikola Zelmanović i Tajana Zver ostali su izvan prostora u koji su na kratko uronili i time nam omogućili da zamislimo njegove potencijalne verzije.
Za Borisa Cvjetanovića taj prostor predstavljen je kao algoritam svedenosti u nastajanju. Pre nego što zamislimo gotove prostorne strukture, možemo se osloniti na njegov jednostavan narativ logičkih, gotovo geometrijskih figura koje se nenametljivo prikradaju percepciji posmatrača, ostavljajući pažnju daleko izvan fokusa dovršenog.
U naglašenoj igri svetlosti i konkretnosti koju nam nudi opus Silvestra Kolbasa ponuđeno je nekoliko tumačenja postojeće panorame – prostor konkretizovan aktivnošću čoveka u njemu, i prostor prepušten sam sebi u apstraktnoj teksturi nagoveštaja s one strane posmatračke logike. Nasuprot tome, ili možda baš sasvim prikladno se nastavljajući na to, Luka Kedžo osvetljava funkcionalnost zamišljene prostorije kao karakteristiku njene protočnosti, pokreta u statičnosti, blagog potresa u izgradnji.
Mario Kučera i Jerko Macura vode nas na put izvan sopstvene sobe. Kučera to čini senovito-dirljivim pokušajem romantiziranja onoga što vidimo i što bi moglo biti poznato da nije zauvek izobličeno maštom. Jerko Macura osvežava ideju putovanja i prerušava poznato u čežnju za nepoznatim pri čemu se jasne granice između ova dva gube.
Tu igru čežnje dalje nastavlja Nikola Zelmanović ne oduzimajući pri tom ništa od zavodljivosti i lepote nagoveštaja. Barbara Šarić nam nudi moguće opcije funkcionalnog prostranstva koje počinje iza svojih granica, a Nives Milješić iskorakom u medij reči pretpostavlja mogući epitaf svakog zamišljenog toposa.
I na kraju, oduzmemo li putovanju osvajačke ćudljivosti, dolazimo do ranjivosti i magnetske privlačnosti poznate teritorije, koju Tajana Zver lako prepoznaje prepuštajući auditorijumu svako dalje reprogramiranje poznatih detalja u (pre)poznatom okruženju.
Kad su autori izašli iz prostora koji su na trenutak zauvek narušili, tiho su za sobom ostavili otškrinuta vrata za nove moreplove. Geografska mapa neosvojenih daljina može se docrtati ponovo probuđenom, zapravo nikad izgubljenom čežnjom za nepoznatim koja se pretvara u prepoznavanje već doživljene lepote.
*Nives Milješić
*Barbara Šarić
*Nikola Zelmanović
*Tajana Zver
Kategorija FOTODROM otvorena je za prijave vaših fotografskih serija, projekata i radova, koje primamo na naš mail [email protected]. Više informacija saznajte klikom na tirkizni prikaz iznad.
