Nedavno je objavljena knjiga-esej Nigdina/NOWhere umjetnice Neli Ružić, koja kroz bogat vizualni i tekstualni materijal tematizira različite aspekte temporalnosti, preklapanja osobne povijesti i kolektivnog sjećanja. U knjizi fragmentarne i heterogene strukture autorica kroz temporalizaciju prostora pokreće procese prostorne reteritorijalizacije, temeljeći svoj umjetnički pristup ovoj temi na vlastitom migrantskom iskustvu, koje vidi više kao izmještanje iz vremena, nego iz prostora.
U umjetničkoj knjizi i istoimenom filmu koji joj prethodi, ova autorica izvodi “rekonstrukciju vremena s pomoću dvije usporedne točke u prostoru, od kojih svaka bilježi vlastitu povijest, trajanje i odnos spram zajednice. Jedna od njih njezina je skulptura Prije svitanja, postavljena na Klisu u godinama koje su prethodile njezinu odlasku, a druga Bogdanovićev spomenik Čuvar slobode, osmišljen da na gotovo istoj lokaciji bude simbol solidarnosti i pijeteta zajednice spram zajedničke prošlosti, sadašnjosti pa i budućnosti. U uniji prostora i vremena svake od njih, u razlici i u ostatku, u različitim materijalnostima i postojanosti njihovih tragova, uspostavljaju se i izmiču linije nove geografije, transformirajući prostore osobnog i kolektivnog vremena. (…) Transformacije vremena poput time lapsa, temporalizacije prostora, umnažanja vremena/satova, zatim arhiviranje, simultano, a ne sukcesivno raspoređivanje događaja i trajanja, bilježenje diskontinuiteta neke su od Nelinih estetskih strategija. Kroz njih elaborira te iste pojave, upućuje na diskontinuitete, rupture i obnavljanja vremena, pa i selektivnost recepcije koja je, nasuprot težnji za sveobuhvatnim uvidom, isto kao i vrijeme, mnogostruka, necjelovita i izmičuća. Takvim preklapanjem, Neli postiže istovjetnost dvaju režima vremena, onoga rada i stvarnog vremena, nastanjujući ih u stalnu sadašnjost”, piše Irena Bekić u tekstu koji je pod nazivom Nigdina ili bilješke o vremenu objavljen u knjizi.
Publikacija je nastala u okviru programa zagrebačke Galerije Prozori, u izdanju Knjižnica grada Zagreba i same umjetnice. Oblikovanje knjige potpisuje Viktor Popović. Autorice tekstova objavljenih u knjizi su Neli Ružić, Irena Bekić i Sonja Leboš, a fotografije su snimili Neli Ružić i Boris Poljak.
Neli Ružić je multimedijalna umjetnica koja istražuje preklapanja osobnog i kolektivnog sjećanja u odnosu na migraciju, povijesne narative i percepciju vremena. Diplomirala je slikarstvo na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu i magistrirala na dvogodišnjem poslijediplomskom studiju na Facultad de Artes, UAEM, Meksiko. Imala je niz samostalnih izložbi i sudjelovala na brojnim izložbama, projektima i festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Krajem devedesetih godina odlazi u Meksiko te od 2003. do 2012. godine predaje na ENPEG La Esmeralda, Mexico City. Dobitnica je druge nagrade [email protected], MSU, Zagreb (2016.) te stipendije ArtsLink (1996.). Njezini su radovi dio kolekcija Galerija umjetnina u Splitu, MMSU Rijeka, MSU Zagreb, Galerije Marino Cettina (Umag) i Canal Mediateca Caixa Forum (Barcelona). Od 2013. predaje u Školi likovnih umjetnosti u Splitu, gdje je do 2018. vodila Galeriju Škola. Vanjska je suradnica u zvanju docenta na Slikarskom odsjeku Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu.
