U najstrožem centru Zagreba, tik uz glavni gradski trg, smjestio se MET boutique hotel, čija je gradnja dovršena lani prema projektu ureda IVANIŠIN. KABASHI. ARHITEKTI. Ova inventivna interpolacija bila je jedna od pet hrvatskih arhitektonskih realizacija nominiranih za nagradu Piranesi (link), a projekt je uvršten u selekciju aktualnog 59. izdanja Zagrebačkog salona arhitekture i urbanizma koje se do 31. prosinca održava u Umjetničkom paviljonu (link), gdje je predstavljen maketom.
Slijedi tekst autora projekta, IVANIŠIN. KABASHI. ARHITEKATA:
Hotel je smješten u kratkoj ali vrlo važnoj Praškoj ulici koja povezuje sustav parkova s glavnim gradskim trgom. U gusto izgrađenom centru, građevina je organizirana u četiri krila s atrijem u sredini.
Zbog lagane nagnutosti ulice, čitavo prizemlje s otvorenim atrijem smješteno je na najnižoj razini ulice uz pročelje. Ulično i dva bočna krila imaju pet razina iznad prizemlja, dok stražnje krilo ima samo dvije da bi u atrij pustilo nešto popodnevnog sunca. Prizemlje je potpuno ustakljeno, s dva otvorena pasaža s blagim rampama koje hvataju nagib ulice, uvečavajući tako i kvalitete pješačke zone i kvalitete unutrašnjosti hotela. Jedno stablo u atriju čini ovaj mali prostor ugodnim mjestom, pozivajući ljude da uđu u trgovine ili u hotel. S druge strane, mala denivelacija od ulične razine osigurava potrebnu intimnost polu-javnih prostora prizemlja.
Dvadeset i šest soba organizirano je u četiri razine iznad prizemlja. U uličnom krilu, sobe su tek od drugog kata okrenute ulici kako bi se smanjio utjecaj buke tramvaja.
Zbog uvjeta uske ulice, pročelje je moguće potpuno sagledati samo u oštro skošenim pogledima sa suprotne strane. Ovi pogledi s ulice projektirani su “dubokim pročeljem” s umnoženim vertikalnim konstruktivnim elementima u gornjim razinama. Jednom, vidimo ih kao slomljenu, prozirnu površinu sa sjenama stupaca iza stakla, koja nam dopušta zaviriti u hotelske sobe. Drugi put, doživljavamo ih kao puni volumen s refleksijama.
Peti kat translatiran je od ulice da bi otvorio terasu pred restoranom. Obješena između susjednih krovova, ova terasa natkrivena je velikim dijagonalno odrezanim baldahinom smještajući u centar kadra tornjeve katedrale.
Time je istodobno iskorištena pitoreskna panorama i dan doprinos arhitektonskoj artikulaciji siluete gradskih krovova.
CRVENI HODNIK IZNAD PLAVOG TRAMVAJA
Široki se trg pod nagibom ulijeva u usku ulicu u smijeru velikog parka. Pratimo entazis, doziramo izlijevanje ulice u dubinu bloka i držimo se rubova. Slaganjem slojeva želimo poništiti granicu unutrašnjeg prostora i grada. Prazno – puno – prazno, pročelje iza pročelja. Britva reže oko u zoni žica i ovjesa.
U nastavku prenosimo tekst Renate Waldgoni o ovom projektu:
O Zagrebu: Svaka kuća trebala pripadati određenom prostoru. Zagreb je srednjeeuropska urbana cjelina suzdržane pojavnosti. Posebno njegov Donji grad, neobično je zanimljiv turistima.
Met Boutique Hotel pripada upravo Zagrebu. Upečatljiv i poseban, odupire se globalizacijskom procesu bilo izmišljanja egzotike, bilo brisanja razlika. Da se arhitektonski postupak njegovog nastanka treba ponoviti na drugom mjestu, rezultirao bi sasvim drugom kućom.
O bloku: Svaki blok pripada gradu. Bliži centru, gustoća je veća.
Ovaj blok zatvara južnu stranu središnjeg trga metropole. Na zapadnom uglu je stameni Sunkov hotel, danas Dubrovnik I. Južno je proširen Dubrovnikom II arhitekata Ines i Nikole Filipović čiji se ulaz i unutarnja šupljina ne čitaju kroz pročelje. Najmlađi, s istočne strane, treći hotel u ovom bloku je interpolacija u ulici s nagibom i tramvajskom prugom.
Kreativnim postupkom Ivanišina i Kabashija u gradski blok su uneseni arhitektonski elementi koji podržavaju gradskost: demokratična pristupačnost i slobodan pogled do kraja parcele dužinom cijele ulične fronte i s povišenog očišta, gradbena šupljina u središtu parcele kao hvatač svjetlosti i kiše, lebdeće “duboko“ ulično pročelje te gradska krovna terasa s izuzetnim pogledom na Katedralu. Parcelu su time pretvorili u “izvrnuti“ blok.
O susjedima: Arhitekti su precizno i nadahnuto pročitali susjedstvo: 1. kuća preko puta, 2. uzdužne i poprečne pasarele, 3. sjeverni i južni susjed.
1. Prostorno hipertrofiranom pročelju manirističkog jezika devetnaestog stoljeća (stupovi, skulpture, profilacije) suvereno odgovaraju “dubokim” pročeljem najsuvremenijeg arhitektonskog jezika (od krupno rasterirane staklene plohe s promjenjivim odrazom preko dubine kaneliranih betonskih ploha do teškog i lakog sloja zavjesa). Punom prizemnom zidu odgovaraju artikuliranom prazninom.
2. Uzdužnim i poprečnim pasarelama očitanim u Praškoj ulici odgovorili su uzdužnom intrigantnom, zagasito crvenom piano nobile pasarelom. Južne poprečne pasarele su hodnici koje objedinjuje kanelirani armiranobetonski zid. Sjevernu poprečnu pasarelu čini jednokrako stubište objedinjeno troetažnim prostorom s monumentalnom grafikom Katarine Ivanišin Kardum.
3. Sjeverna i južna granica parcele različitih su visina, što Ivanišin i Kabashi mudro rješavaju geometrijom složeno komponiranog vijenca, ujedno završetka “dubokog” pročelja s kosim otklonom u punoj visini njegovog staklenog sloja.
O svjetlu i kretanju: Ivanišin i Kabashi majstorski upotrebljavaju svjetlost i boju te ih vješto artikuliraju u svim mjerilima kuće, od cjeline do detalja.
Upuštena ploha prizemlja je kamena, grube površine, a prostorno je pokrenuta nagibom spoja s gradskim pločnikom. Njena taktilnost otkriva se kretanjem, a ljeskanje kiše ju naglašava. Označava granicu mračnog podrumskog i svijetlog nadgrađa prostora parcele.
Meke podne plohe katova snažnih su, ali suzdržanih boja gustih tepiha: crvene, bijele i plave. Podna ploha najviše etaže opet je kamena i glatka, ali vizualno pokrenuta strukturom sastavljenom od elemenata crvenog, bijelog i plavosivog mramora.
Sve stropne plohe su u materijalu, boji i sjaju sirovog aluminija. Dok meki podovi upijaju dnevno i umjetno svjetlo, odbljesak stropa ushićuje i obmanjuje istovremeno!
Kretanje prijepodnevnog sunca otkriva ljepotu slojeva i reljefa “dubokog” pročelja. Poslijepodnevno pak sunce reflektira hipertrofirano pročelje preko puta. Istovremeno osvjetljava šupljinu stvarajući iluziju lebdenja “dubokog” uličnog pročelja. Noćna slika ponovno nas iznenađuje sofisticiranom rasvjetom crvene pasarele kojom se kreću gosti i otkriva zakrivljenost njenog poprečnog presjeka.
Domišljati koncept Ivanišina i Kabashija uključuje i flâneura i kretanje njegovog oka kojim otkriva dubinu i visinu, vizualno bogatstvo ovog upečatljivog arhitektonskog djela.
O crtežu i talentu: Crtež nastaje dodirom ruke, kretanjem točke. Slikarski crtež interpretira dok arhitektonski definira. U ovom ostvarenju, oni se uspješno prožimaju na nekoliko načina.
Sve vertikalne plohe određene su vertikalnim crtama. Interpretirane su u šarama mramora ili hrastovog furnira, a definirane crtama mekih zavjesa i betonskih kanelura. I slikarskim izričajem dominiraju crte. Istovremenost nastajanja arhitektonskog i slikarskog djela rezultira danas rijetkim, a izuzetno uspiješnim prožimanjem. Horizontalna zakrivljenost tapiserije u prizemlju komponirana je s troetažnom vertikalnom grafikom, a sve u prostornom jedinstvu s crtežima arhitektonskih obloga.
Sinergijom talenata slikarice i arhitekata stvoreno je jedinstveno, posebno i singularno djelo.
Sretna okolnost mogućnosti korištenja neuobičajenih tehnika, tehnologija i materijala vrlo uspješno je iskorištena.
Za kraj: Met Hotel u Praškoj ulici u Zagrebu izuzetno je umjetničko ostvarenje.
Poštujući graditeljsko naslijeđe grada u kojemu su se školovali i žive, a ne oponašajući ga, Ivanišin i Kabashi pokazali su poželjnu srednjoeuropsku nenametljivost vidljivu od prostorne organizacije do elegantnih detalja.
Arhitektonskim postupkom i graditeljskim poduhvatom stvorili su mjestu pripadno umjetničko djelo koje se suprotstavlja globalnoj opasnosti ili dosadnih ili napadnih kuća. Njegova istovremena demokratičnost i sofisticiranost potiče emocije potrebne za pozitivan doživljaj arhitekture i grada.
Autentično zagrebački, prisjeća nas na suzdržanost bečkih i praških hotela eksterijerom i interijerom te nam kao svaki pravi hotel, pruža iluziju stvarnih i izmišljenih mjesta. U njemu su sadržane najpozitivnije silnice lokalnog i univerzalnog.
Suvremenost arhitektonskog prosedea Ivanišin i Kabashi potvrđuju odabravši temu kretanja: 1. fizičko kretanje svim prostorima objekta pa i unutar pročelja, 2. vizualno kretanje oka prolaznika, 3. bučnom kretanju tramvaja odgovaraju kreativno, oblikom i bojom, 4. crte/ži suptilno govore o kretanju točke kojim se stvara crta, kojim se stvara ploha…
Ovo ostvarenje pokazuje i dokazuje suživot arhitekture (Ivanišin i Kabashi) i umjetnosti (Katarina Ivanišin Kardum), danas vrlo rijedak.
Uspješna i kvalitetna interpolacija treba biti istaknuta kao primjer građanima, investitorima i nadasve studentima arhitekture i drugih vizualnih umjetnosti.
Budućnost će pokazati da primjenjen postupak i njegov rezultat u Praškoj 4 pokazuju usmjerenje nužne obnove grada.
MET Boutique Hotel
Autori: IVANIŠIN. KABASHI. ARHITEKTI
Grafika i tapiserija u interijeru: Katarina Ivanišin Kardum
Investitor: Abau d.o.o.
Makete: Deminutiv studio
Fotografije: Miljenko Bernfest, Bojan Haron Markičević
