Krajem proljeća, na otvorenju Godišnje izložbe ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2024. godini, doznat ćemo laureate godišnjih nagrada Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA) za 2024. godinu, uglednog i važnog strukovnog priznanja s tradicijom dugom gotovo sedam desetljeća. Popis svih nominiranih projekata objavili smo ovdje, a zasad je jedino poznato ime ovogodišnjeg dobitnika nagrade “Viktor Kovačić” za životno djelo – Krešimir Ivaniš (link). Danas vam podrobnije predstavljamo tri publikacije koje konkuriraju za UHA-inu nagradu “Neven Šegvić” koja se dodjeljuje za publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture.
Radna grupa KSAD-a: Analiza stanja AF-a 2021.–2022. i prijedlog novog kurikuluma
Autori: Radna grupa KSAD-a
Nakladnik: Klub studenata arhitekture i dizajna (KSAD)
Sudjelovali/e: Tonko Bonković, Matija Cepanec, Maja Ciglar, Anamarija Dujmović, Uršula Frčo, Ana Komadina, Bruno Lang-Kosić, Ivona Lovrić, Rea Novaković Matošić, Hrvoje Mikuc, Gabriel Nikolić, Hana Perić, Tea Pintar, Veronika Pomper, Karla Pribanić, Julija Punčec, Vili Rakita, Mihaela Sladović, Andrea Stanić
Urednički tim: Ana Komadina, Rea Novaković Matošić, Vili Rakita, Mihaela Sladović, Andrea Stanić
Tisak: MediaPrint – Tiskara Hrastić d.o.o., Zagreb
Potpora: Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu
ISBN 978-953-46078-0-0
Zagreb, svibanj 2024.
Stanje u izobrazbi arhitekata u Hrvatskoj djelomice možemo očitati i u kulturi izgrađenog prostora oko nas.
Bremeniti AF u Zagrebu, splitski kontrapost FGAG te osječka inačica GAF čine akademski trokut (s pridruženim mostarskim FGAG-om četverokut) koji pruža dom tristotinjak arhitekata – nastavnika kako bi podučavalo otprilike tisuću studenata arhitekture. Tim studijima zajednički je i dio nastavnog programa koji se uvođenjem Bolonje 2006. godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu preobličio u cjepkanje znanja po ECTS bodovima, koje opterećuje i nastavnike i studente te dokida dotad stečene akademske slobode – studenti su počeli nalikovati srednjoškolcima, a nastavnici činovnicima. Jedna od osnovnih premisa o stečenim radnim kvalifikacijama nakon triju godina studija, koja je ugradila većinu nastavnog programa u preddiplomski ciklus, da bi ga nadopunjenog ili izmijenjenog repetirala u diplomskom, nažalost u praksi nije zaživjela. Problem je to mnogih fakulteta, ne samo našega Arhitektonskoga.
Radna grupa Kluba studenata arhitekture i dizajna, koja se sastoji od devetnaest studenata različitih generacija, tijekom dvogodišnjega angažiranog rada kvalitativno i kvantitativno je u prvom koraku analizirala svoj studijski program te u drugom predočila vlastitu korekciju. Jasno su naglasili da je njihov alternativni program samo privremeni „flaster“ za izazove studiranja arhitekture u Zagrebu. Njihovi prijedlozi oko grupiranja, preraspodjele i ukidanja kolegija čine se gotovo kao „no braineri“ koje bi se moglo usvojiti odmah, a molbe oko poboljšanja kvalitete odnosa između nastavnika i studenata ili između samih nastavnika nešto o čemu se danas ne bi trebalo ni razgovarati. O razlozima zašto četiri katedre Arhitektonskog fakulteta – za arhitektonsko projektiranje, za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo, za teoriju i povijest arhitekture, za urbanizam, prostorno planiranje i pejzažnu arhitekturu vuku konop svaka na svoju stranu spektra znanja umjesto da zajednički upiru u sustavno rješavanje navedenih tema, možemo samo nagađati. Jedan od njih je sigurno bolna istina da smo mi „odrasli“ samo pojedinci sa svojim partikularnim interesima, potrebama, strahovima – što nas zasigurno ne opravdava. Dokaz tomu je sramotno priznanje potpisnice ovog teksta da je prilikom prvog kontakta s ovim vrijednim izdanjem odmah skenirala pažljivo uklopljeni QR kod za pristup evaluaciji mentora, ne bi li pronašla svoje ime.
Ovaj ne samo sadržajno prijeko potreban napor nego i dosljedno oblikovano te preciznim rječnikom pisano izdanje zaradilo je studentima arhitekture nužno „mjesto za stolom“ sa svježom upravom Fakulteta, koja se prilikom stupanja na funkciju u prvom redu odlučila uloviti u koštac s temom novog kurikuluma. Hrabar je to pothvat koji gotovo sigurno zadire u međunastavničke odnose, a možda dovede u pitanje i novi mandat (kao što to čine sve nepopularne, ali nužne promjene). Važno je pritom voditi računa o tome da je svim studentima, a posebice studentima širokogrudne discipline zvane arhitektura, uz onaj nastavni, potreban i njihov „Osobni Kurikulum“ – slobodno vrijeme izvan institucije, mimo nametnutih obveza, kako bi gradili svoj kulturni identitet koji će nakon studija poklanjati prostoru.
Ovo izdanje aktivistički je rezultat male grupe studenata tijekom dviju godina, dozvolimo si zamisliti rezultate napora stotinjak akademskih nastavnika tijekom triju.
Iva Martinis
Oris: Alpski kontrapost / Alpine Contrapposto
Izdavač: Oris d.o.o. i Oris Kuća arhitekture
Glavni urednik: Andrija Rusan
Izvršne urednice: Ana Gajski, Vera Grimmer, Ana Bedenko
Urednički odbor: Vera Grimmer, Maroje Mrduljaš, Andrija Rusan, Tadej Glažar
Dizajn: Sven Sorić
Autori arhitektonskog projekta Vrlovčnik: Rok Žnidaršič, Jerneja Fischer Knap, Žiga Ravnikar
Autori priloga: Petra Čeferin, Tadej Glažar, Vera Grimmer, Maja Haderlap, Miloš Kosec, Maroje Mrduljaš, Juhani Pallasmaa, Maruša Zorec
Autor foto eseja: Damir Fabijanić
Jezik: slovenski /engleski
Obnova osamljenoga ruralnog imanja Vrlovčnik u Matkovu kotu, uskoj dolini u Kamniško-Savinjskim Alpama, projekt je koji demonstrira tako rijetko dosegnut sveobuhvatni smisao arhitektonskog djelovanja – arhitektura je to koja proizlazi iz harmonije između prirodne i kulturne baštine, investitora, arhitekata i izvođača. Nitko u tom odnosu nije gubitnik. U postojeći lokalitet interveniralo se pažljivo, oplemenjujući ga; investitor je dobio okoliš za „unutrašnji mir i privilegiju da bude skroman“; arhitekti su ostvarili projekt koji profesiji daje najljepšu svrhu, a lokalni izvođači oživjeli su zaboravljene tehnike. Ovo uzorno ostvarenje zaslužilo je ostati zabilježeno u knjizi. U izdanju Orisa, pod uredništvom Andrije Rusana, objavljena je zbirka tekstova više autora koji pišu i razgovaraju o arhitekturi u Matkovu kotu, posvećenih različitim aspektima obnove Vrlovčnika, uz prekrasne fotografije Damira Fabijanića i drugih.
Intonaciju knjizi daje poetičan uvod spisateljice Maje Haderlap. Maruša Zorec donosi intervju s investitorom Otmarom Kugovnikom, u kojemu su pitanja jednako inspirativna i suptilna kao i odgovori. Juhani Pallasmaa povezuje obnovu imanja Vrlovčnik sa svojim razmišljanjima o haptičkom iskustvu i dimenziji vremena u suvremenoj arhitekturi.
Miloš Kosec – po čijem eseju knjiga nosi naslov – i Petra Čeferin u svojim sjajnim tekstovima ulaze u samu srž arhitekture Vrlovčnika, koju u sljedećem eseju Maroje Mrduljaš kontekstualizira unutar domene arhitektonske i prostorne rekonstrukcije te revitalizacije.
Svojevrstan treći dio knjige posvećen je arhitektonskom atelijeru Medprostor. Opsežan intervju s arhitektima Rokom Žnidaršičem i Jernejom Fischer Knap, koji omogućuje iznimno dubok uvid u njihov rad, vodili su Tadej Glažar, Vera Grimmer i Maroje Mrduljaš. Knjiga završava iscrpnim prikazom samog projekta, a posve na kraju slijedi fotoesej Damira Fabijanića, koji prikazuje krajolik imanja tijekom četiriju godišnjih doba.
Ovo djelo potvrđuje važnost djelovanja Orisa u oblikovanju suvremene arhitektonske misli – djelovanja začetoga u kultnom časopisu, a sada iskazanog u mediju knjige, koje je, srećom, nastavljeno.
Ana Šverko
O ovoj knjizi, koja je na 59. zagrebačkom salonu arhitekture i urbanizma ovjenčana jednom od tri jednakovrijedne nagrade, pisali smo ovdje.
Emil Jurcan, Luka Skansi: Edicija Dobrolet
Biblioteka DOBROLET – prostor arhitektonske kritike pokrenuta je 2017. godine u suradnji Društva arhitekata Istre – Società architetti dell’Istria, Filozofskog fakulteta Rijeka i izdavačke kuće Sandorf s namjerom uvođenja kritičkih teoretskih koncepcija arhitekture u širi misaoni kontekst.
Urednici edicije: Emil Jurcan i Luka Skansi
Likovni urednik: Studiobotas
Oblikovanje: Primož Fijavž
Gostujući urednici: Ivana Perica, Alberto Franchini
Autori predgovora: Ivana Perica, Emil Jurcan, Luka Skansi, Pier Vittorio Aureli, Alberto Franchini
Prevoditelji: Ivana Perica, Ivo Alebić, Marko Gregorić, Max Blažević, Eric Ušić, Andy Jelčić, Ivana Ostojčić, Maja Tatković
Lektura i korektura: Nives Franić
Izdavači: DAI-SAI Pula (sva izdanja), Sandorf Zagreb (sva izdanja), Filozofski fakultet Rijeka (1. i 2. izdanje) Sve publikacije su dane na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje – Dijeli pod istim uvjetima 4.0 međunarodna
Zaljubljenici u arhitektonsku misao, Emil Jurcan i Luka Skansi, pokreću 2017. godine ediciju „DOBROLET – prostor arhitektonske kritike“ u suradnji s Društvom arhitekata Istre i izdavačkom kućom Sandorf, kako bi ponudili na hrvatskom jeziku prijevode izuzetnih, ali manje poznatih teorijskih djela vezanih uz arhitekturu i prostor, a koja nisu dostupna na engleskome. Ime edicije preuzeto je od sovjetske aviokompanije za koju je Aleksej Gan oblikovao konstruktivistički vizualni identitet 1920-ih godina, baš kao i inspiracija za logotip. Format i namjera nadahnuti su međunarodnim džepnim izdanjima koja, poput DOBROLETA, pružaju izvrsno uređene autorske odabire u području arhitektonske teorije.
Počevši „Poglavljem o arhitekturi“ mađarskog filozofa i marksističkog teoretičara Györgyja Lukácsa iz 1963. godine, nastavili su prijevodima djela ruskog arhitekta, povjesničara i teoretičara arhitekture te jednog od ključnih teoretičara konstruktivizma u arhitekturi Moiseja Ginzburga – „Ritam u arhitekturi“ (1923.) i „Stil i epoha“ (1924.). Nakon podsjećanja na manje znane protagoniste arhitektonske teorije, slijede manje poznati tekstovi poznatih arhitekata. Tu je prijevod doktorata Petera Eisenmana pod naslovom „Formalna osnova moderne arhitekture” s predgovorom Piera Vittorija Aurelija, a zatim i odabrani eseji Giancarla De Carla na temu participacije u arhitekturi prema odabiru Alberta Franchinija. „Od Ledouxa do Le Corbusiera: izvori i razvoj autonomne arhitekture“ bečkog povjesničara umjetnosti Emila Kaufmanna iz 1933. sljedeće je nezaobilazno djelo, koje uspostavlja vezu između estetskog kontinuiteta klasicizma i modernizma te predstavlja ideju o autonomiji arhitekture. Šesto izdanje ujedno je i prva autorska knjiga u ediciji. „Tektonske studije“ Luke Skansija na neki način čine „par“ s Kaufmannom jer Skansi prepoznaje slične tektonske kulture u arhitekturi od ranog modernizma do danas, čime je ponovno u fokusu kontinuitet esencijalnih tema u arhitektonskom stvaralaštvu na nekoj drugoj razini.
Uz angažman niza izvrsnih suradnika – počevši od likovnog urednika Primoža Fijavža unutar čijih angažiranih ovitaka su asketski oblikovani sadržaji, do gostiju urednika, priređivača i prevoditelja – svako novo izdanje otvara prije svega etička pitanja koja prate oblikovanje prostora. Ta se pitanja ne mogu razriješiti samo na praktičnoj razini. Jer ideali u arhitekturi ne mogu preživjeti ako arhitektura nema potrebnu razinu autonomije, a ona se gradi upravo kroz teorijsku podlogu. Urednici razmišljaju o strukturnim karakteristikama arhitekture koje su inherentne disciplini od njezinih početaka do danas. I premda je „tektonika“ DOBROLETA, prema riječima urednika, intuitivna, u traganju za supstancom arhitekture ova izdanja međusobno rezoniraju, a poruke pojedinih djela dodatno se osnažuju njihovim kontinuitetom.
Ana Šverko
