ROSE kolektiv grupa je 3 umjetnice/ka koja se bavi performansom i audiovizualnim instalacijama. Nastaje 2017. godine kada Bruna Jakupović, Lana Lehpamer i Ivor Tamarut upisuju Akademiju likovnih umjetnosti. Na završnoj izložbi odsjeka Novi mediji 2019. godine izvode prvi zajednički performans koji se bavi improvizacijom i interakcijom live zvuka i slike unutar zatvorenog loopa. Kolektiv se od tada nastavlja baviti idejama komunikacije, kolaboracije i improvizacije kroz kolektivnu umjetničku ekspresiju. U galeriji CEKAO 2021. godine kolektiv izlaže site-specific rad pod nazivom Working Spaces i u galeriji VN iste godine izvodi performans Speaking Spaces pod imenom VR kolektiv. U 2022. godini članovi kolektiva sudjeluju u grupnom performansu u sklopu programa Improspekcija.
Godine 2023. započinju istraživački projekt u sklopu ovogodišnjeg rezidencijalnog programa u Galerije Miroslav Kraljević od ožujka do lipnja, gdje razvijaju koncept i provode istraživanje Rose Velvet – virtualnu personu koja je osmišljena kao početna točka za daljnje istraživanje umjetnih inteligencija, algoritama i infrastrukture na kojoj cijela online sfera počiva.
Članovi/ice ROSE kolektiva, Bruna Jakupović, Lana Lehpamer i Ivor Tamarut, popričali su sa mnom o svom istraživanju te me proveli kroz svoj proces i radove koje će prezentirati na kraju svog boravka u galeriji.
► Kako je nastala ideja za ROSE kolektiv i što vas je potaknulo zajedno ući u sferu AI umjetnosti?
ROSE kolektiv: Nije bilo neke službene odluke da osnujemo kolektiv, on je nastao kroz zajedničko druženje i kolaboraciju na radovima i performansima kroz studij na Akademiji likovnih umjetnosti što nas je potaknulo da se nastavimo baviti radom u kolektivu. Inicijalna ideja, koju razvijamo već duže vrijeme, bila je da napravimo personu, u ovom slučaju Rose, koja bi nam bila supstitut. Primijetili smo da se puno persona online koriste AI tehnologijama što nam je postalo zanimljivo pa smo odlučili pokušati razviti rad koji se bavi tim tehnologijama. Ne bismo rekli da radimo AI umjetnost, nego da radimo umjetnost koja istražuje AI.
► Što vam je bio cilj istraživanja na rezidenciji u GMK? Jesu li i, ako da, u kojoj mjeri rezultati vašeg istraživanja odmaknuli od vaših inicijalnih hipoteza s kojima ste ušli u projekt?
ROSE kolektiv: Htjeli smo istražiti stvarni opseg umjetne inteligencije i načine na koje se ona stvara, koristi i primjenjuje. Nismo ušli u istraživanje s nekim postavljenim hipotezama jer smo si kroz proces htjeli objasniti sisteme AI-a.
► Kako je izgledao proces vašeg istraživanja, kojim alatima i metodama ste se služili kako biste proveli istraživanje? Na koje ste prepreke naišli tijekom istraživanja?
ROSE kolektiv: Veliki dio procesa bilo je eksperimentiranje s programima i tehnologijama koji se koriste umjetnom inteligencijom te čitanje literature i proučavanje drugih umjetnika koji se bave tematikom. Atlas of AI autorice Kate Crawford i umjetnik Trevor Paglen bili su glavni naši uzori za istraživački rad. Crawford i Paglen zajednički su napravili projekt pod imenom Excavating AI u kojem su istraživali baze slika i mašinskog vida te načine na koje su ti sistemi kategorizirali slike koje su sadržavali. Taj projekt nam je bio jedan od inicijalnih inspiracija još u 2019. godini kada smo tek počeli razmišljati o Rose. On nam je otvorio tu ideju političkih implikacija AI-a i potaknuo nas da kritički razmišljamo o tim tehnologijama i sistemima te materijalima na kojima se AI trenira i razvija.
Kada smo originalno započeli neko razmišljanje o Rose, AI tehnologije nisu bile na razini na kojoj su danas, ili barem nisu bile toliko zastupljene u javnoj svijesti kao što su to danas. To nam je zapravo bio veliki izazov na početku projekta jer se početak istraživanja nekako poklopio s popularizacijom AI-a u javnom diskursu te s pojavom novih tehnologija pa smo odjednom imali puno šire polje za istraživati. Za ono što smo i mislili da razumijemo se na kraju dosta i promijenilo. Kroz istraživanje smo, osim čitanja, nastavili s raznim eksperimentima pomoću programa za generaciju teksta, slika i glasa. Kreirali smo glas za Rose, a on je generiran na uzorcima naša tri glasa. Uz to smo isprobavali i deepfake face-replacement programe pomoću kojih smo Roseino “lice” stavljali na naša tijela. Puno takvih skica u formatu videa sa zvukom činilo je velik dio našeg istraživanja.
► Tko ili što je ili nije Rose Velvet, glavni entitet vašeg istraživanja? Je li se koncept Rose Velvet mijenjao s vremenom kako ste razvijali svoje istraživanje?
ROSE kolektiv: Započeli smo s idejom da stvorimo tu personu, “Rose”, koja bi bila spoj nas troje i funkcionirala kao naš stand-in. U početku smo se fokusirali dosta na njene ljudske osobine, primjerice na njen glas, osobnost i lice, ali smo se s vremenom sve više udaljili od toga i Rose je postala amorfni alat. Htjeli smo da nije određena ljudskim oblikom i ograničenjima koje ono nosi sa sobom. Mijenja se ovisno o tome za što ju mi koristimo. Koncept je počeo tom idejom razvijanja persone kroz koju bi se onda mogli uhvatiti u koštac sa svim pitanjima koja smo imali. Kroz daljnje razmišljanje i istraživanje taj element persone je postao manje važan. Rose nam je primarno postala alat, odnosno metoda. To ne znači da je taj element persone potpuno izbačen, nego je postao samo jedan od oblika koji Rose poprima. Kroz taj koncept Rose postaje shapeshifter te se mijenja i shifta kroz različite oblike: persona, program, metoda, alat, virus i drugo. Bitno nam je da je Rose promjenjiva zato što imamo osjećaj kao da bi bilo lako napraviti personu ili AI influencera i ostati samo na tome. U ovom nam neodređenom obliku Rose ostavlja prostor i potencijale za daljnji rad.
► Iz kojeg ste razloga odlučili da Rose Velvet poprimi feminine karakteristike? S obzirom na to da se u javnom diskursu govori o problematici AI asistenata, koji redom poprimaju imena i obilježja žena, na koji način subvertirate vi te stereotipe?
ROSE kolektiv: To da Rose ima feminine karakteristike također nije bila svjesna odluka, nego produkt kombiniranja nas troje u jednu personu pa je tu ta feminine crta prevagnula. Ideja je bila da čak i ako ima ta feminina obilježja, odnosno poprima tu neku stereotipnu ulogu AI asistenta, Rose nije tu da služi ili bude usrdna, ako išta, tu je da smeta i stvara kaos. Od početka, kada je Rose još primarno poprimala ljudska obilježja, razmišljali smo o pitanju roda. Tu je možda počelo klijati razmišljanje o njenoj promjenjivosti jer smo razmišljali o tome da Rose nema upisan rod i da, ovisno o situaciji, može poprimiti feminine ili maskuline karakteristike.
► Imate li kao krajnji cilj da Rose Velvet interagira s publikom i da i njihove sadržaje obrađuje kroz svoj filter? Je li vam to bitno, i ako da, zašto?
ROSE kolektiv: Rekli bi da nam to nije krajnji cilj, no ideja da Rose postoji u nekakvom javnom, online prostoru i da interagira s publikom je nešto što želimo isprobati. To bi možda bio neki sljedeći veliki korak u procesu, ali u ovoj fazi nismo još došli do toga. Prije nego Rose krene u interakciju s vanjskim svijetom moramo interno definirati kako bi ta interakcija funkcionirala i što bi s njom uopće htjeli postići.
► Kao kolektiv koji se bavi AI umjetnošću, na koji način adresirate problem tzv. fauxtomationa i nevidljivog rada u generiranju sadržaja?
ROSE kolektiv: Kroz istraživanje smo saznali koliko je ogromna količina resursa potrebna za stvaranje i održavanje svih AI sistema i tehnologija te koliko oni ovise o ljudskom radu koji je često nisko plaćenom i koji se odvija u lošim uvjetima. AI je često gledan i predstavljan kao nešto što je kompletno automatizirano i skoro apstraktno, odvojeno od fizički opipljivog svijeta, a zapravo ta cijela mreža ovisi o ogromnom broju ljudi koji sve te procese nadgledaju, filtriraju i podešavaju kako bi korisnicima to izgledalo autonomno. Bitno nam je da, štogod radili s Rose, ostanemo svjesni tih materijalnih uvjeta iz kojih AI proizlazi.
► Kako komentirate trenutni javni diskurs o umjetnosti generiranom AI tehnologijom iz perspektive osoba koja se bave umjetničkim i kulturnim radom? Kako vi vidite utjecaj AI umjetnosti na kvalitetu i raznolikost umjetnosti i kulture općenito?
ROSE kolektiv: Količina AI sadržaja je dosta porasla u zadnjih godinu, dvije. Mislimo da smo to svi primijetili na društvenim mrežama. Brzina i relativna jednostavnost stvaranja takvog sadržaja znači da se velika količina tog sadržaja može barem u usporedbi s nekim “klasičnim” sadržajima jako brzo objavljivati. Ako uzmemo kao primjer digitalne ilustratore, kojima za tipični post ili crtež treba oko dan-dva ili tjedan dana vremena, i usporedimo ih s nekim tko može objavljivati AI generirane ilustracije svakih par sati, lako je vidjeti zašto bi se digitalni ilustratori osjećali ugroženo ili obeshrabreno pa čak i ako je kvaliteta njihovih radova superiornija onoj AI generiranih ilustracija. Algoritme koji trenutno odlučuju što je popularno i promovirano na društvenim mrežama nije briga je li neki sadržaj napravila ljudska ruka ili AI, već da dobije što više pregleda na što brži način. Više sadržaja znači više pregleda i to na posljetku znači i više novaca od oglašivača. U zadnje se vrijeme također pojavio problem AI generiranih web stranica. Primijetili smo, barem anegdotalno, da kada pretražujemo nešto preko interneta kao na primjer recept ili tutorial, prvih pet do deset rezultata na Googleu ispadaju neke nasumične stranice pune kontradiktornog teksta ili skroz krivih informacija. Pretpostavljamo da je razlog tome da su te stranice generirane pomoću AI tekstualnih generatora te dizajnirane pomoću SEO-a i ključnih riječi kako bi se pojavile na prednjoj strani Google pretraživača. Posljedica sveg tog je da je nekad relativno jednostavan zadatak pretraživanja nečeg postao umarajuća radnja i da nam je zadatak da moramo razabrati prave stranice od onih generiranih. Clickbait i slične tehnike privlačenja pogleda nisu novi fenomeni, ali sada s razvojem AI generiranog sadržaja postaju sve rasprostranjenije. Postoji trenutno neki strah od tog da se krećemo prema Internetu koji se sastoji od 90% posto digitalnog smeća i da postoji opasnost od krivih informacija. Pomoću AI tehnologija sad je još lakše obmanuti ljude na društvenim mrežama, pogotovo one starije ili tehnološki nepismene-u svrhu novčane prijevare ili u svrhu poticanja mržnje prema manjinama ili primjerice LGBTIQ osobama. Još jedan primjer lošeg učinka je to da se činjenice ili objektivna reportaža, koja se ne poklapa s već uspostavljenim političkim stajalištima i svjetonazorom, može otpisati kao lažna ili nadjenuti da je napravljena pomoću AI-a. Mislimo da AI ima kapacitete pojačati sve one najgore aspekte online svijeta i u isto vrijeme ga pretrpati digitalnim smećem i učiniti ga neupotrebljivim. Ima i nešto u tome da je sav AI generirani sadržaj treniran na postojećim slikama, tekstovima, glasovima i idejama, što ga možda sprečava da napravi nešto što je novo i zanimljivo pa i u tome vidimo da potencijalno leži opasnost da bi AI mogao predstavljati sraz kvalitete ili raznolikosti kulturnog sadržaja. Ovo su, naravno, sve naše spekulacije i ostajemo otvoreni pri tome da nas razvitak AI tehnologija iznenadi.
► Koji su vaši planovi nakon rezidencije u GMK, razmatrate li i dalje razvijati projekt ili ići u kojem drugom smjeru?
ROSE kolektiv: Nakon istraživačkog projekta u GMK nastavljamo rezidenciju kustoskog kolektiva Kućća u sklopu koje ćemo realizirati produkciju Rose kao umjetničkog rada koji će biti izložen na 63. Porečkom annalu te nakon toga u Zagrebu. S nedavnim eksponencijalnim rastom AI tehnologija vjerujemo da će se pojaviti veliki niz pitanja i problema kojima bi se mogli baviti još dugi niz godina. Procjenjujemo barem sto.
Intervju je nastao u suradnji Vizkulture i Galerije Miroslav Kraljević u sklopu rezidencijalnog programa za 2023. godinu.
Više informacija o radu i projektima GMK potražite na linkovima:
g-mk.hr
www.facebook.com/GalerijaMK
https://www.instagram.com/galerija.mk
Razgovarao: Leopold Rupnik / tekstove ovog autora potražite na linku
