Autorica: Frida Samardžić
Potok Koprivnica je tekućica koja prolazi gradom Koprivnica i svojim vodotokom, od zapada prema istoku, teče kroz podravsku dolinu, povezujući naselja koja su smještena uz njega. Zbog količine prosječnih padalina koje karakteriziraju ovo podneblje, korito potoka Koprivnice ljeti se ima tendenciju isušiti, dok se ujesen napuni vodom te korito ostaje stabilno ispunjeno kroz ostala godišnja doba. Potok Koprivnica dijeli Grad Koprivnicu na dva dijela, na razvijeniji (urbanizirani) sjeverni dio i na južni dio u razvoju. Grad tijekom povijesti nije jasno definirao odnos prema potoku Koprivnici pa danas djeluje kao da su mu stanovnici okrenuli leđa s obje strane njegovih obala. Potok bi jedino prilikom (rijetkih) većih količina kišnih oborina ušao u domenu grada, kada bi poplavio okolne ulice, ne uzrokujući pritom veće materijalne štete. Iako urbanistički izoliran, ne predstavlja veliku prepreku s obzirom na položaj mostova koji relativno efikasno povezuju južna stambena naselja s centralnim sadržajima, smještenim u sjevernom dijelu grada. No, ono što se dovodi u pitanje je kvaliteta povezivanja grada na pješačkoj razini, koja je u autocentrično postavljenom urbanizmu i niskih gustoća izgradnje, zanemarila tu domenu javnog života građana. Negacija potrebe za atraktivnim javnim prostorom i rekreacijskim površinama pretvorila je grad u spokojnu spavaonicu i satelit većih susjednih gradova.
Prilikom promatranja navika građana/ki, uočila sam da veći broj ljudi koristi javne sadržaje u večernjim satima. Ponekad i sama u šetnji Koprivnicom pogledam prostor potoka koji je tada u potpunom mraku i nastavim šetnju osvijetljenim ulicama. Pretpostavka, iako bazirana na vlastitim afinitetima, jest da se i kod drugih sugrađana/ki javlja potreba za sadržajima koji neće biti nužno isključivo sportski, već koji će upotpuniti potrebu za kontaktom s prirodom, zelenilom i vodom; potencijal koji potok Koprivnica svakako ima. Istraživanjem i uspoređivanjem načina korištenja trenutno dostupnih javnih rekreacijskih površina u gradu, uočila sam da građani više gravitiraju ka dobro osvijetljenim, relativno prometnim i uređenim prostorima, kao što je primjer novouređenih sportskih igrališta u centru grada, unutar javnog gradskog parka, uz Osnovnu školu Antun Nemčić Gostovinski. Naime, neusporedivo više ljudi koristi nove prostore igrališta nego što koristi zapuštena postojeća igrališta u ostalim dijelovima grada. Gradski rekreativni sadržaji pretežno su postavljeni uz škole, koje su prostorno vezane uz pripadajuće gradske kvartove. S obzirom na njihovu osnovnu namjenu i vrijeme izgradnje, po osobnoj procjeni, nisu dovoljno osvijetljena te uglavnom nije omogućeno njihovo korištenje u večernjim satima, jer se preobražavaju u mračne i neugodne prostore. Pozitivan primjer uređenja centralnog rekreativnog sadržaja uz Osnovnu školu Antun Nemčić Gostovinski rezultirao je velikim brojem korisnika/ca i ukazuje na važnost i potrebu za proširenjem rekreativnih i javnih sadržaja u Koprivnici.
Istraživanje na kojem se bazira moj prijedlog rješenja i uređenja obale potoka Koprivnica je provođeno terenskim obilaskom prostora te razgovorom s manjim brojem građana/ki koji žive u blizini potoka. Nadalje, sociološko istraživanje kvalitete prostora bazirano je na knjizi Jana Gehla Life Between Buildings (1971.) i na tekstu Jane Jacobs The Death and Life of Great American Cities (1961.). Spomenuta literatura sugerira da su prostori koji privlače ljude, koji potenciraju zadržavanje i korištenje izvan nužnih komunikacija, oni u kojima su prisutni drugi ljudi. Pored toga, to su prostori sa sadržajima koji se mogu koristiti i konzumirati, koji imaju jasnu demarkaciju između privatnog i javnog vlasništva, a svojim kvalitetnim uređenjem korisnicima pružaju osjećaj sigurnosti i viđenosti.
Uz potok Koprivnica pretežno su smještene stambene četvrti s niskom gustoćom stanovanja, koje ovise o sadržajima u centru grada, a često u njima manjka i jednostavnog kvartovskog kafića ili mjesta susreta. Teško je govoriti o tom dijelu grada kao zanimljivom na urbanističkoj razini. Javni prostor kvartova južno od potoka sveden je na pokoje slabije opremljeno, a noću slabije osvijetljeno, dječje igralište. Imajući u vidu elemente koji javni prostor čine atraktivnim građanima, počela sam promišljati prostor uz potok Koprivnicu, odnosno kako bi on mogao postati novi park izvan centra, u kojem će ljudi moći i željeti boraviti. S obzirom na veličinu prostora, odlučila sam usmjeriti svoje rješenje na dio obale, računajući i na zakonske prepreke – neriješene vlasničke odnose, odnosno uzurpaciju dijela obale. Odabran obuhvat nalazi se na zapadnom dijelu potoka Koprivnica uz Špoljarsku ulicu, u blizini višestambenih kvartova Trg kralja Tomislava i Trg Josipa Jurja Strossmayera te uz novoplanirane kvartove Cinderišće i Cvjetno. Prostorni raspored javnih površina podijeljen je na četiri cjeline, koje bi bile povezane zajedničkim pješačkim putem uz potok. Svaka bi cjelina imala pripadajuću funkciju, a sadržaj bi se rasporedio ovisno o površini koju zahtijeva, budući da cjeline nisu jednake površine, nego se povećavaju od istoka ka zapadu, a i njihovo se okružje razlikuje.
Prva, istočna površina (na grafičkom prikazu „1. park“), koja se nalazi najbliže višestambenim kvartovima Trgu kralja Tomislava i Trgu J. J. Strossmayera, služila bi kao proširenje javnih parkovnih površina okolnih kvartova. Njezin potencijal leži u direktnom povezivanju nove zelene infrastrukture s gusto naseljenim dijelom grada, što je razvidno iz trenutnog neformalnog korištenja prostora za šetnju pasa, zadržavanja uz slap i rekreativni ribolov. Novi park služio bi kao svojevrsna početna točka ulaska u kompleks drugih javnih sadržaja uz potok, s obzirom da je ujedno i najbliža površina centru grada. Nastavljajući se kretati u smjeru zapada, redali bi se drugi sadržaji. Trenutno se na površini „2. dječje igralište“ nalazi dječje igralište i neformalno nogometno igralište, čija bi se namjena prenamijenila isključivo u dječje igralište, koje je potrebno proširiti dodavanjem novih sprava te naknadno opremiti primjerenom javnom rasvjetom, s ciljem produljivanja vremena korištenja prostora i postizanja osjećaja sigurnosti među korisnicima. Potom slijedi površina „3. prostor za odmor“ koja bi preuzela namjenu parkovne površine i parka za pse s obzirom na naglašenu potrebu za formalnim prostorima na kojima bi stanovnici obližnjih višestambenih naselja mogli pustiti pse s povodca. U sklopu parka za pse potrebno je predvidjeti odgovarajuću javnu rasvjetu, javni punkt s pitkom vodom i urbanu opremu za sjedenje. Posljednja i najveća površina „4. sportsko-rekreativna zona“, smještena je najbliže novoplaniranim kvartovima Cinderišće i Cvjetno te novoplaniranoj Osnovnoj školi Podolice. Zbog blizine novim kvartovima i dostatne površine prikladna je za smještanje sportsko-rekreativnih sadržaja. Radi olakšavanja pristupa prostoru s južne strane potoka predlaže se izgradnja pješačkih mostova, kojima bi skratio put do novoplaniranih površina na sjevernoj strani potoka. Predloženi plan također predviđa izradu pješačkog puta u svrhu povezivanja kvarta Cinderišće s južnom obalom potoka, s obzirom da trenutno nema formalnog pješačkog puta preko poljoprivredne površine koja razdvaja kvart od obale.
Cilj ovog autorskog projekta bio je istražiti prostor potoka Koprivnica i jasno definirati na koji način prostor obale potoka može biti utilitaran građanima/kama. Ovaj bi se rad stoga valjalo tretirati kao prijedlog i potencijalnu podlogu za daljnje vođenje razgovora s gradskom upravom te kao doprinos razumijevanju prostora u gradu i potencijala njegovog korištenja.
Biografija autorice
Frida Samardžić je studentica diplomskog studija Urbanih studija na Sveučilištu u Malmu. Na studiju se bavi istraživanjem utjecaja prostorno-planerskih odluka i politika na standard života u gradu, s naglaskom na ispitivanje kvalitete javnih prostora i stambenih politika. Područja njezinog interesa spadaju u domenu arhitekture, urbanog planiranja i dizajna.
Kontakt: [email protected]
Autorski projekt Fride Samardžić Revitalizacija potoka Koprivnica nastao je u sklopu dvomjesečnog istraživačko-obrazovnog programa Kako misliti urbanizam i javni prostor?, u organizaciji povjesničarke umjetnosti Petre Šarin, koji 2021. godine provodi Udruga za promicanje vizualnih umjetnosti i kulturnu djelatnost – Vizkultura, uz potporu Ministarstva kulture i medija RH i Grada Zagreba.
