Djelovanju istaknute protagonistice moderne arhitekture, arhitektice Zoje Dumengjić (Odessa, 1904. – Zagreb, 2000.), posvećena je monografija objavljena ove godine u izdanju Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu i UPI2M BOOKS. Autorica monografije naslovljene Arhitektica Zoja Dumengjić izvanredna je profesorica na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, Zrinka Barišić Marenić, koja je na djelu ove značajne arhitektice obranila i doktorsku disertaciju.
Izuzetan stvaralački opus Zoje Dumengjić nedvojbeno predstavlja izniman doprinos hrvatskoj modernoj arhitekturi 20. stoljeća. Predstavljajući njezin stvaralački rad u kontekstu hrvatske moderne arhitekture, u ovoj se publikaciji kristalizira njezin doprinos i specifičnost autorskog prosedea koji na temelju izuzetne rigidnosti i analitičnosti postavki svakog zadatka, integrira konstruktivnost i avangardnost kolege Ernesta Weissmanna, a s druge strane realitet i promišljenost izvedbe kolege Zvonimira Vrkljana. Projektantski prosede arhitektice Zoje Dumengjić, zacrtan tijekom tridesetih godina 20. st., čvrsto temeljen na načelima moderne arhitekture, kulminirao je nakon Drugog svjetskog rata samosvojnim arhitektonskim izrazom, specifičnim promišljanjem prostora i funkcionalno-konstruktivnim rješenjima, te je na osobit način oplemenio hrvatsku graditeljsku baštinu.
Značaj njezina opusa struka je prepoznala i tijekom arhitektičina života, kada je okrunjeno dvjema najznačajnijim strukovnim nagradama za životno djelo: nagradom Viktor Kovačić Udruženja hrvatskih arhitekata 1975. godine te nacionalnom nagradom Vladimir Nazor, koje je primila dvadeset godina kasnije, 1995. godine. Prva je stručna iskustva stjecala u zagrebačkom Atelieru Ignjata Fischera (1928. – 1930.), a potom djeluje kao projektantica Škole narodnog zdravlja, u okviru koje profilira svoj doprinos na izgradnji manjih zdravstvenih ustanova i škola za medicinsko osoblje. Paralelno surađuje s kolegom Zvonimirom Vrkljanom i suprugom Selimirom na brojnim natječajima na kojima polučuje niz istaknutih nagrada. Sklopovi općih bolnica u Splitu i Karlovcu te ciklus domova zdravlja u Zagrebu, Omišu, Kutini i Pločama antologijska su ostvarenja hrvatske moderne arhitekture.
