U Galeriji Bernardo Bernardi do 4. prosinca održava se izložba Mali veliki svjetovi: 100 minijatura, 1 autor, na kojoj su okupljene poštanske marke koje je oblikovao dizajner Dean Roksandić. U predgovoru izložbi Jasna Galjer ističe sljedeće: Polazeći od uvjerenja da dizajn dobiva smisao jedino ako na svoju sredinu djeluje pozitivno, djelovanje u sferi dizajna Deana Roksandića očituje dosljednost ideji o čvrstoj integriranosti dizajna u aktualnu društvenu zbilju. Tijekom dvadesetpetogodišnje karijere ovaj dizajner s diplomom zagrebačkog Studija dizajna autor je niza zapaženih rješenja koja se odlikuju sustavnim afirmiranjem visokih standarda vizualnog komuniciranja. (…) Strukturalni i promišljeni pristup dizajnu Deana Roksandića na najbolji način ilustrira dugogodišnja suradnja s Hrvatskom poštom, u okviru koje je tijekom 14 godina realizirano više od 130 izdanja. Zastupljene su najrazličitije teme, od nacionalne povijesti, likovne umjetnosti i kulturne baštine, do sporta i za vizualizaciju vrlo zahtjevnih pojmova, kao što je inovativnost. Cjelovitost oblikovnog, metodološkog i semantičkog sustava očituje se u rasponu od tipografskih i rješenja zasnovanih na protuteži pikturalnog i verbalnog znaka do multipliciranja modularnih vizualnih elemenata. Neovisno o motivu, dizajn poštanske marke promišlja u kontekstu; kao integralni dio pojedinog izdanja unutar kojeg svaki pojedini element ima specifičnu ulogu. Sintezno oblikovanje poštanske marke, arka, prigodne omotnice i žiga rezultira koherentnim rješenjima koja karakterizira serijalnost usporediva s konceptualizacijom medija grafike u odnosu pojedinih listova u mapi. U opusu Deana Roksandića dizajn poštanske marke podjednako je zanimljiv i u ostvarivanju vizualnih poruka univerzalno razumljivog značenja, a time i dimenziju kvalitete dizajna u društvenoj ulozi promoviranja zajedničkih kulturnih vrijednosti.
S Deanom Roksandićem za našu je rubriku Savjet pita razgovarala voditeljica Galerije Bernardo Bernardi, Ksenija Foretić. Razgovor čitajte u nastavku!
Ksenija Foretić: Poštanske marke oduvijek su simbol putovanja poruka, još od one prve, znamenite Penny black s likom kraljice Viktorije, izdane u Velikoj Britaniji 1840. Od tada se promijenila njihova svrha, načini komuniciranja, ali i samog stvaranja poštanske marke. Kako danas izgleda ta proces, svojevrsno putovanje, od onog početnog impulsa pa do realizacije?
Dean Roksandić: Penny Black, koju je dizajnirao Rowland Hill, zauzima posebno mjesto u povijesti poštanskih maraka. U svoje je vrijeme bila revolucionarna jer je omogućila jednostavnije i pouzdanije slanje pošte po unaprijed određenoj cijeni – poštarina se plaćala kupnjom marke, a svatko tko je imao jedan peni mogao je poslati pismo. Marke su bile tiskane crnim profilom mlade kraljice Viktorije, otuda i ime Penny Black.
Rani dizajni, poput Penny Black, bili su jednostavni, ali efektni. S vremenom su marke postale sofisticiranije, koristeći sve složenije grafičke elemente, boje, tipografiju te napredne tehnike tiska. Dizajn maraka u 20. stoljeću uveo je apstrakciju i razne inovativne stilove, ali zbog činjenice da se marke često koriste za promociju kulturnih vrednota one moraju biti i pragmatične. Osim obaveznih elemenata nose i informaciju, a to ponekad ostavlja manje prostora za umjetničku slobodu. Unatoč tome, doživljavam marku kao minijaturni plakat s vlastitim umjetničkim izričajem.
Marke temeljene na ilustraciji posebno cijenim, više nego one bazirane na fotografiji. Ilustracija marku čini posebnijom, daje joj unikatni stil, dok fotografija može široj publici ispričati priču, posebno jer marke putuju po cijelom svijetu. Fotografija može snažno prenijeti poruku primatelju iz druge, često sasvim drugačije kulture.
Do kraja 2025. postići ću broj od 140 dizajniranih poštanskih maraka i mogu reći da je taj proces već “ugrađen” u mene. Taj početni impuls, taj prvi trenutak najviše osjetim kada radim na markama čija tema traži izazovnu interpretaciju i ne može se osloniti na fotografiju – primjerice, teme vezane za državnost ili inovacije. Tada sve ideje koje mi padaju na pamet treba prebaciti na papir, odnosno računalo, i tu nastaje onaj moment kreativnog “ludila”. Ostatak procesa – poliranje i tehničke dorade – za mene je već uigrana rutina.
Ksenija Foretić: Stvaranje minijature oduvijek je predstavljalo vrlo specifičan izazov, kako nekad velike i važne teme prenijeti na malim formatima. Kako pristupiti tom zadatku i što je još zadano osim formata? Koliko takav pristup eventualno otežava kreativnost?
Dean Roksandić: Izazov je dok ne prilagodiš razmišljanje samom oblikovanju tog minijaturnog formata. Primjećujem da većina dizajnera pri prvim pokušajima rada na dizajnu marke ne shvaća odmah kako fenomenalne fotografije ili ilustracije ne funkcioniraju na tako maloj površini. To je možda najteži dio na početku. Moraš razumjeti tehnička ograničenja i biti vrlo pažljiv u usklađivanju tipografije s ostatkom dizajna. Govorimo o informacijama u fontu veličine 2 do 3 (pt), što je izazovno. Važno je paziti da se osnovni vizual ne izgubi među obveznim informacijama (nominala, naziv države, logo pošte, ponekad duži naziv izdanja, godina, autor).
Isto je s linijama – treba znati što će se jasno vidjeti, a što jednostavno nema smisla reproducirati. Najveći su mi izazov teme koje traže puno detalja ili koje uključuju kombinaciju dvaju nespojivih elemenata na tako malom prostoru. Kad uspiješ riješiti takav zadatak, znaš da si napravio pravu stvar. No, ponekad je gotovo nemoguće izbjeći kompromis i moraš sam sebi reći – prioritet ovdje nije umjetnička vrijednost sama po sebi, već informacija koju treba prenijeti. Nekamo daleko!
Jedan od najvećih izazova su teme za koje se striktno traži da budu prikazane fotografijom. Takve fotografije često nisu lako dostupne pa trebam organizirati snimanje, što traži dosta truda i vremena.
Ksenija Foretić: Marke su dio vizualne kulture koji doslovno dolazi ljudima u domove. Koja je njihova uloga kao kulturnog i povijesnog nasljeđa?
Dean Roksandić: Marke su mali komadići papira s velikim pričama (otuda i naziv moje izložbe Mali veliki svjetovi) – kao da su kapsule kulture i povijesti. Svaka marka priča ponešto o zemlji iz koje dolazi, o njenim simbolima, ljudima, važnim događajima… Sve ono što jedna nacija želi da se zapamti. U tim malim okvirima promiče se kultura jedne države, oni su ambasadori te države, djeluju kao mali muzeji na papiru koji kroz kolekcionarstvo dobivaju i dodatnu, intimnu, ali i ekonomsku vrijednost. Postaju priče koje se prenose generacijama, nešto što možeš držati u ruci, a pritom osjetiš svu težinu onoga što predstavlja.
Ksenija Foretić: Koje su specifičnosti marke kao medija?
Dean Roksandić: Veličina naravno! I vrijednost njenog kulturno-odgojnog značaja. Danas marke uglavnom zanimaju samo filateliste, sve rjeđe dolaze do šire javnosti kao nekad. Kada sam bio mali, one su bile na gotovo svakoj pristigloj kuverti (što je danas prava rijetkost). Obožavao sam ih gledati i diviti se njihovoj raznolikosti, maštajući o tome da i ja jednog dana oblikujem marke koje će netko drugi držati i uživati u njima. Proučavajući motive koje prenose uz raznolike vizualne izričaje mogao si proširiti svoje vidike. Marka ti može pružiti uvid u neku kulturnu znamenitost druge zemlje, potaknuti interes, istraživanje i usput omogućiti stjecanje novih (sa)znanja. To je njena specifičnost: vizualna informacija koja putuje svijetom.
Ksenija Foretić: Kako postati dizajnerom poštanskih marki? Gdje se stječu znanja i iskustvo i štp motivira na rad?
Dean Roksandić: Jedini način je prijavljivati se na natječaje. Većina mojih maraka nastala je na taj način. To je mukotrpan proces prihvatljiv samo onima koji istinski vole ovaj vizualni medij. Ne postoji škola ili tečaj za marke; svaki profesionalni dizajner može se baviti time, ali je važno poznavati određene zakonitosti i specifičnosti koje diktira prvenstveno veličina marke.
Ksenija Foretić: Pisma i razglednice polako nestaju s ubrzanim razvojem novih načina komunikacije. Kakva je budućnost tog medija?
Dean Roksandić: Budućnost nije blistava kao nekada. Unatoč značajnom padu naklada, i dalje u svakoj zemlji postoji mnogo filatelista koji čine marke živima, čak i bez nužnog slanja razglednica i pisama (marke se kupuju na šalterima, online, na sajmovima). Nažalost, taj romantični dio slanja postao je stvar prošlosti.
Ksenija Foretić: Postoje li na tržištu neke zvijezde ili remek djela poštanskih marki – kao i u drugim vidovima vizualnih umjetnosti?
Dean Roksandić: Neke su marke vrlo rijetke i nose jedinstvenu priču, a njihova umjetnička i povijesna vrijednost privlači filateliste, kolekcionare i investitore. Na primjer, mauricijske marke Post Office iz 1847., poznate kao Plava i Narančasta Mauricijus, cijenjene su zbog svoje rijetkosti i tiskarske pogreške. Smatraju se jednim od najdragocjenijih filatelističkih predmeta. Kolekcionari vole greške jer marke tada vrijede više. Iako taj dio filatelije osobno ne preferiram, razumijem ga. Najskuplja marka do sada postigla je cijenu od 24 milijuna dolara (marka iz Kineskog Carstva,1878.). Nedavno je, primjerice, u Ukrajini izdana marka s Banksijevim muralom na temu rata koja je odmah rasprodana i vrlo tražena na tržištu.
Ksenija Foretić: Koju svoju marku smatraš najboljom? I zašto?
Dean Roksandić: To je marka iz 2015. dugog i kompleksnog naziva Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Tipografsko-vizualnom interpretacijom Gundulićeve Himne slobodi smatram da sam uspio riješiti problem kako opisati tako složenu temu i smjestiti veliku količinu teksta u minijaturni format.
Intervju priredila i vodila: Ksenija Foretić
Intervjue iz serije Savjet pita možete pronaći ovdje.
Novosti vezane uz galeriju Bernardi pratite putem Facebook stranice www.facebook.com/galerijabernardi.
