Na izložbi Atlas vrtova u Galeriji Bernardo Bernardi, smještenoj na prvom katu zgrade Pučkog otvorenog učilišta Zagreb, do 20. studenoga arhitektica Mirna Udovčić predstavlja umjetničko-arhitektonsko-krajobrazni istraživački projekt koji dokumentira elemente postojećih ilegalnih vrtova u zagrebačkoj Dubravi. Namjera projekta je pronalaženje vrijednosti u stihijski nastalom krajoliku ilegalnih vrtova kako bi se takvi prostori evidentirali u prostorne planove i u budućnosti zaštitili.
Stanovanje, kao jedna od osnovnih životnih potreba, mnogo je više od prostora stana ili kuće. Lokacija kao iznimno važna ekstenzija povećava komociju prostornosti, ukoliko ima tu kvalitetu. Dodanu vrijednost stvara krajolik koji nas okružuje, a važnu ulogu u njemu igra priroda – nekad posve nedostupna kategorija u borbi za svaki iskoristiv komadić stambenog prostora. U toj priči prozor nije samo svijetli otvor već vodič pogleda, ili prema nekom novom prostoru u eksterijeru, ili zaustavljen, nekom fizičkom preprekom, zidom, preblizu postavljenim. Mirna Udovčić ukazuje upravo na taj širi kontekst eksterijera kao važnog životnog prostora.
Atlas vrtova predstavlja neki Treći krajolik, spontano nastalu nakupinu vrtova u zagrebačkoj Dubravi, napušteno i zapušteno mjesto koje je lokalna zajednica tiho osvojila siromašnom arhitekturom i bogatom prirodom. Sklepanci, kako ih naziva, označavaju osvojeni prostor vrta i osiguravaju improviziranu infrastrukturu utilitarnim recikliranjem iskoristivih odbačenih predmeta, stvaranjem funkcionalnih asamblaža u više ili manje uspjeloj, ali svakako začudnoj kreativnosti. Okružuje ih i zaokružuje priroda, svojim savršenim oblicima, a u slučajnim kompozicijama. Intuitivnost i funkcionalnost osnovni su smjerovi u ovom očajničkom pothvatu borbe za komadić prirode.
Mirna Udovčić prepoznaje te vrijednosti, razumije važnost potreba korisnika i pomnim bilježenjem zatečene situacije traži logiku u spontanosti, red u neredu, traži ljepotu Trećeg krajolika. Ne osuđuje, istražuje, nalazi smisao. Važnost šire slike ističe i stvaranjem vlastitog Trećeg krajolika u prostoru galerije. Interpretacijama oblika iz prirode upućuje na savršene oblike koji nas okružuju, koje susrećemo gotovo svakodnevno i uzimamo zdravo za gotovo. A anonimnim ali upornim vrtlarima daje značaj. Poštuje korisnike kao graditelje prostorne matrice koja nam govori o njihovim stvarnim potrebama. Mirna Udovčić ima mnogo toga za reći, i kao arhitektica i kao autorica, upravo zahvaljujući pažljivom slušanju. A zabilježena situacija istovremeno je kreativno autorsko djelo i dokument koji predstavlja štit od zaborava i potencijalne smjernice za nastavak.
O Atlasu vrtova s Mirnom je razgovarala voditeljica Galerije Bernardi, Ksenija Foretić.
► Atlas vrtova motiviran je spontano/ilegalno nastalim vrtovima u zagrebačkoj Dubravi, stihijski osvojenim prostorom zelenila. Ipak, ideja je zaštiti taj prostor. S obzirom na genezu, koje informacije nam daju ti vrtovi i zašto su one korisne?
Mirna Udovčić: Divlji vrtovi su karakteristična pojava na gradskoj periferiji. Nastali su iz statusa quo neprovođenja prostornog plana. Katastarsku situaciju čine usitnjene ruralne parcele koje desetljećima čekaju prometnicu. U međuvremenu, kroz sedimentaciju rada i kultivacije bilja, vrtlari (građani) su napravili divlju vrtnu oazu koja je ujedno popularni javni prostor naselja. Osim toga, za vrijeme šetnji vidjela sam mnogo divljih i domaćih životinja. Vrijednost postojećeg stanja prostora dovodi u pitanje planiranje ičega drugog na tom mjestu.
To područje je ekoton1, a nalazi se između oglednog socijalističkog urbanizma Studentskog Grada i zaraslih njiva Branovečine. Kralježnicu čini kanalizirani potok, a gotovo svaki vrt je šumski vrt2 – svojevrsna biljna kućica sa svodovima krošnji, zidovima živica, sagom povrtnica i sklepanom alatnicom.
Prostor sam promatrala ekocentričnom optikom kroz prisutnost staništa. Vrtovi su klasificirani u I.2.1.1. Mozaične poljoprivredne površine, ali uz prisutnost šuma, šikara, livada, izgrađenih i industrijskih staništa.
Bilježila sam slojeve i gustoće vegetacije te raspršene antropogene objekte koji variraju od alatnica do smetlišta. Prostor je nehijerarhična fuzija svega navedenoga. Staništa se grade promjenama gustoća stratuma biljnih vrsta, a povezuju ih biološki koridori od grmlja i živica. Dio prostora je zapušten što je hvalevrijedno jer prostor nije ogoljen poljoprivredom, nego daje mjesta drugim živim bićima. Vrtovi djeluju kao da su izdubljeni iz tog zaraslog okoliša da bi mu se naposljetku vratili. Orijentire u tom prostoru predstavljaju simpatični sklepanci, mahom od otpada. Oni su ogledni primjer održive gradnje i cirkularne ekonomije.
1 Ekoton je prijelazno područje između susjednih ekoloških sustava koji imaju skup karakterističnih svojstava jedinstveno definiranih prostorom, vremenom i međusobnim interakcijama dvaju ekoloških sustava. Ekotoni su najnestabilnija staništa jednog ekosustava, a odlikuju se velikom bioraznolikošću vrsta koje pripadaju graničnim ekosustavima.
2 Šumski vrt oponaša rubna područja. Nalik je šumama, no ima više svjetlosti kako bi se mogle posaditi različite biljke. Mogu se definirati sedam slojeva šumskog vrta: visoko i široko drveće; niža i patuljasta stabla, grmlje, zeljasto bilje, pokrivači tla, korjenasti sloj, penjačice i puzavice. Šumski vrt ne mora imati zastupljeno svih sedam slojeva.
► Francuski krajobrazni arhitekt Gilles Clément stvorio je sa suradnicima (Allain Provost, Patrick Berger) dojmljivu parišku zelenu oazu, park André-Citroën, na mjestu nekadašnje tvornice automobila, izvan centra grada. On spominje i “treći krajolik”. O kakvim se tu prostorima radi i u čemu je njihov potencijal?
Mirna Udovčić: Clément razlikuje Prvi, Drugi i Treći krajolik3. Prvi je u potpunosti prirodan, Drugi potpuno kultiviran, dok Treći nije u potpunosti prirodan niti je potpuno pod kontrolom čovjeka.
“Treći krajolik je neodređeni fragment planetarnog vrta4, a sastoji se od svih mjesta koje je čovjek zanemario. Ti rubovi okupljaju biološku raznolikost koja još nije prepoznata kao bogatstvo.” Njima nedostatak ljudske intervencije omogućuje odvijanje prirodnih procesa sukcesije i regeneracije.
Divlji vrtovi su Treći krajolik, neodređenog i pulsirajućeg oblika, nevidljivi u prostornom planiranju. To je oblik slobode i otpor protiv homogenizacije krajolika.
3 Pojam Treći krajolik uveo je francuski pejzažist Gilles Clément u utjecajnom djelu Manifest trećeg krajolika (Manifeste du Tiers Paysage, 2004.).
4 Planetarni vrt (Le Jardin Planétaire) ideja je francuskog pejzažista Gillesa Clémenta da je cijela Zemlja veliki vrt, a svi ljudi njeni vrtlari i čuvari. Temelji se na principu vrta u pokretu (Le Jardin en Mouvement): činiti najviše za, a najmanje protiv. Planetarni vrt nema nikakve veze s globalizacijom. Iako je razmjer utjecaja isti, planetarni vrt štiti i razvija raznolikost u svim njenim oblicima, dok je globalizacija briše. Standardizacija urbanih i ruralnih krajolika rezultat je moći industrije.
► Kultura stvaranja vrtova važan je dio urbanističkog promišljanja. Ipak, gradovi se sve češće odriču zelenih površina nauštrb stambenih kvadrata. Zašto je ipak važno svakako zadržati taj međuprostor?
Mirna Udovčić: Trenutna stambena gradnja je oblikovana maksimalnim profitom, na parcelu treba potrpati i sve automobile. I tu prirodni prostori izvise. To utječe na urbanu klimu jer se stvaraju toplinski otoci. Živimo u doba opće bunkerizacije arhitekture slojevima termoizolacije i naprednih sustava klimatizacije, a mislim da bismo trebali uključiti i prostor neposrednog okoliša u računicu prilagodbe klimatskim promjenama.
Divlji vrtovi već postoje, ne mora ih se izmišljati. Ljudi su se organizirali oko zajedničke potrebe i to se godinama kristaliziralo u prostoru. Smatram da su divlji vrtovi održiva budućnost koju ćemo, ako uništimo, morati ponovno otkrivati.
► Lokalna zajednica može intervencijama na neki način osvojiti zeleni prostor koji nije u jasnoj funkciji, osobito izvan centra gradova, u predgrađima koja su ugrožena invazijom stambenih kvadrata nauštrb zelenila. Koliko je potrebno ili uopće moguće usmjeravati ih u tom „osvajanju“?
Mirna Udovčić: Čini mi se da se to dogodi spontano i ne znam koliko se to može usmjeravati. Za razliku od gradskih vrtova, divlji vrtovi nisu ograđeni, tako da osim blagodati plodova zemlje, ima vandalizma, krađe alata i uroda. Mislim da u tom sustavu postoje nepisana pravila u koja se bolje ne miješati. Primjerice, jedno od takvih pravila je da se ne grade objekti u kojima se može živjeti. Obzirom da je u urbanističkom planu taj prostor označen komercijalnom namjenom i ucrtana je buduća cesta uz potok, svi vrtlari znaju da su tu privremeno i još uz to uzurpiraju tuđe vlasništvo. Stanje privremenosti je vjerojatno oblikovalo taj delikatni svijet. Mislim da je vrtove bitno zadržati u prostoru na pošten način prema vrtlarima i vlasnicima parcela te ga držati van radara profitnog načina razmišljanja, inače se i dobra namjera izokrene u eksploataciju. Možda će se prema tom modelu gdjegod osujećeni vrtovi rasuti po periferiji krenuti regenerirati.
► Koliko je važno, uz parkove, imati i vrtove? – kao mjesta u kojima su korisnici bitno aktivniji.
Mirna Udovčić: Vrtovi, osim ekološke, imaju ekonomske, socijalne, zdravstvene i psihološke blagodati. Rad u vrtu dokazano podiže imunološki sustav i raspoloženje, a mjesto je socijalne kohezije. Isto tako urbano vrtlarstvo je prijeko nužno za ostvarivanje samodostatnosti u proizvodnji hrane. Uzgojem vlastite hrane prestajemo biti otuđeni konzumenti, postajemo aktivno uključeni u prirodne cikluse i kružno gospodarstvo.
Gradovi u kontekstu borbe s klimatskim promjenama razvijaju rješenja utemeljena na prirodi (engl. Nature Based Solutions) od kojih je urbana poljoprivreda jedan od alata za stvaranje klimatski i društveno pravednijih gradova.
► Vrtovi uključuju i dijelove arhitkture. Na što ste sve naišli i koje su karakteristike? Što možemo naučiti iz tih intervencija?
Mirna Udovčić: Prostor divljih vrtova je rudnik inventivnosti! Oni su u simbiozi s gradom. Tu razgrađeni građevinski elementi i isluženi kućanski uređaji žive svoj drugi život prije nego završe na gradskom deponiju. Posvuda su sklepanci od utilitarnog otpada. Najčešće se radi o alatnicama koje nekad imaju pridruženi vanjski natkriveni prostor za boravak. Ostali objekti variraju u mjerilu, od mostova, alatnica, kada i bačvi za vodu, automobilskih guma kao tegli za cvijeće, klupica za druženje, ograda od starih roleta, hladnjaka kao spremišta. Isto tako nalazila sam smetlišta. Ona su drugo lice prostora koje prihvaćam obzirom da je većina objekata ionako napravljena od otpada.
Napravila sam seriju aksonometrijskih prikaza oglednih objekata. Svrha je didaktička – prikazuju dovitljiva (i katkad komična) rješenja i detalje snalaženja s oskudnim sredstvima. To je udžbenik snalažljivosti vrtlara – graditelja. Građevinski arte povera nastao reciklažom je intelektualni resurs kojeg treba dijeliti dalje. Isto tako objekti su prolazni i vrlo brzo propadaju, pa ih dokumentiranjem i crtanjem čuvam.
Crteži revnom detaljnošću anonimnim i svakodnevnim objektima daju dignitet koji inače uživa autorska arhitektura. To je hommage anti-investitoru: anonimnom vrtlaru graditelju.
► Ima li Atlas i katalog vrtova svoj nastavak i kako će on izgledati?
Mirna Udovčić: Trenutno radim artist’s book u kojem ću koncentrirati ono što sam do sada prikupila, napravila i mislila, od crteža i makete do fotodokumentacije i nekih tekstova. Na taj način rad postaje forma znanja koja će biti dostupna širem krugu ljudi.
Korak iza toga još je u začetku. Nadam se intervenciji u prostor. Ideja mi je sinula kada sam ugledala vrt kojeg uređuju odgojiteljice za djecu waldorfskog programa obližnjeg dječjeg vrtića. Oduševila sam se jer su vrtovi postali pravi društveni inkubator. Sljedeći taj primjer, voljela bih taj prostor skvotirati čitanjem u vrtu – kao knjižnički vrt!
Mirna Udovčić diplomirala je 2015. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Tončija Žarnića. Djeluje u područjima arhitekture i novih medija. Propituje arhitekturu kroz nove medije i eksperimentira van okvira uobičajenih arhitektonskih alata. Kroz crtež daje glas nepoznatim prostorima i fenomenima: samoniklim vrtovima, ilegalnoj gradnji, alternativnoj fizici zgrade, virtualnom prostoru arhitektonskih softvera…
Diplomski projekt Revitalizacije Kulturnog centra u Dubravi nagrađen je na 53. zagrebačkom salonu Nagradom mladoj arhitektici, a studentski rad Sportskog centra s bazenom na Pećinama nagrađen je na 56. zagrebačkom salonu arhitekture jednom od 6 jednakovrijednih nagrada. Od arhitektonskih natječaja ističe se prvonagrađeni rad „Soft Buffers“ (s Irenom Bakić i Ivom Jelinčić) na međunarodnom arhitektonskom natječaju za mlade arhitekte Europan 15. Najrecentnije ostvarenje je rad Šumska koliba, nastao u suradnji s umjetnikom Tinom Dožićem, koji je nagrađen na 58. zagrebačkom salonu primjenjenih umjetnosti Nagradom mladom umjetniku do 35 godina starosti.
Sudjelovala je na više grupnih izložbi (fu:bar glitch art festival, 53. i 56., 58. zagrebački salon, 36. salon mladih, 23. milansko triennale, 8. oslansko trijenale arhitekture) te na samostalnim izložbama Hatch Leaks (Galerija CEKAO, 2021.; siva) (zona 2022.) i Quotes by architect Rem Koolhaas meet the AttnGAN tool (siva) (zona 2021.).
Razgovarala i priredila: Ksenija Foretić
Intervjue iz serije Savjet pita možete pronaći ovdje.
Novosti vezane uz galeriju Bernardi pratite putem Facebook stranice www.facebook.com/galerijabernardi/.
