Među ukupno četiri hrvatska projekta koji se u studentskoj kategoriji natječaju za ovogodišnju Nagradu Piranesi nalazi se i rad studenta splitskog Građevinsko-arhitektonskog fakulteta, Sandra Žuljevića. Nastao pod mentorstvom prof. Ante Kuzmanića, projekt pod nazivom Znanstveni centar kao kulturni centar polazi od zaštićenog kompleksa trafostanice u splitskoj četvrti Dujmovača, izgrađenog 20-ih godina prošloga stoljeća kao jedno od najranijih ostvarenja arhitekture moderne na ovome području, a koji se novim projektom transformira u veliki znanstveni centar.
Podsjetimo, arhitektonska Nagrada Piranesi dodjeljuje se na godišnjoj razini u sklopu međunarodne konferencije Piranski dani arhitekture, koja će ove godine biti održana 23. studenoga. Hrvatske projekte koji se nalaze u utrci za ovo važno priznanje centralno-europskoj arhitekturi predstavili smo ovdje, a u nastavku doznajte više o projektu Sandra Žuljevića.
Rasprave o nepokretnoj kulturnoj baštini Splita najčešće su usredotočene na povijesnu jezgru grada i njezine povijesne stilove, a tek u zadnje vrijeme se pojavljuju inicijative za vrednovanje modernog arhitektonskog nasljeđa, uključivši i njegova industrijska ostvarenja. U ovom radu predstavljen je projekt transformacije zaštićenog kompleksa trafostanica u Dujmovači koji se sastoji od dvije trafostanice nastale 1926. godine kada je u Split dovedena električna energija. Njih je projektirao Josip Maria Kodl, prvi splitski moderni arhitekt.
Projekt predviđa osnivanje Znanstvenog centra koji bi uključivao muzej znanosti, istraživački i kongresni centar. Zamišljena zgrada u sebi nastoji objediniti industrije prošlosti i budućnosti, s namjerom da zaživi kao jedno od središta kulturnih zbivanja i važna karika u razvoju grada prema Sjevernoj obali.
Na nepravilnu morfologiju koja se može iščitati i na širom urbanističkom tkivu, postavljen je ortogonalni raster kako bi se pojednostavnio i lakše “čitao” međuodnos postojećih i novih objekata.
Za raster i za postizanje odgovarajućeg mjerila nosive konstrukcije kao modul je korištena 1/4 veličine Kodlove trafostanice, 9m (veličina atrijskog središnjeg dijela s krovom).
Kodlovu trafostanicu prenamjenjuje se u administrativnu zgradu i središnji paviljon Znanstvenog centra. Modularne jedinice postavljene po obodu parcele ostavljaju dovoljno prostora da trafostanica sa svojom plastikom i ornamentima dođe do izražaja. Umjesto velike dvorane za smještaj izložaka i primanje posjetitelja, iskorištena je struktura različitih scenografija ili mikroambijenata povezanih s parkom i otvorenom izložbom. Posjetitelj sudjeluje u izložbi samostalno birajući program kretanja, učenja, pa i promatranja reakcija ostalih posjetitelja.
U konstrukciji krova koriste se fotonaponske ćelije koje su dio arhitektonske estetike, a ujedno i održivosti. U presjeku su dvoetažni volumeni pomaknuti u pozadinu, a strehama koje su u prvom planu postiže se dojam paviljonske izložbe. Ogledni primjeri za ovaj tip objekta su poznati muzeji suvremene umjetnosti u Houstonu i Riehenu arhitekta Renza Piana.
Umjesto na sveobuhvatnost, program muzeja naglasak stavlja na izbor specifičnih tema kao što su povijest splitske industrije, hrvatski znanstvenici i inovatori, informatika i robotika te more i ekologija, ustrajući na ravnoteži između prostornih ograničenja predložene lokacije, financijskih sredstava, regionalnih specifičnosti i razvojnih planova regije.
Svaki dio Znanstvenog centra ima pristup zajedničkom ulaznome prostoru, ali i zasebni pristup i mogućnost povezivanja s vanjskim prostorom. Administrativni sklop čine Kodlova trafostanica s uredima, konferencijska soba i izložbeni prostor za demostraciju proizvoda i inovacija mladih znanstvenika (“showroom”). Edukativno-izložbeni dio muzeja čine prostori za stalnu i prostor za promjenjivu izložbu, radionice za djecu, čitaonice i suvenirnica. Znansteno-istraživački dio su laboratoriji i radionice sa strojevima. Tu je i dvoetažna kongresna dvorana koja može funkcionirati neovisno o ostalim cjelinama, kao i dio za medije i virtualna 3D soba. Na etaži prohodnog krova, kao druga razina parka među krošnjama čempresa, atmosferi pridonose i znanstveni kafić i restoran.
Radijalnom strukturom zidova kompleksa koji su strukturirani poput slojeva kapulice, postiže se gradiranje različitih atmosfera, zvukova i vizura iz okolnog konteksta prema središtu kompleksa (dalekovod, željezničke tračnice i metro, čempresi, industrijski ambijent). Također se nastoji zaobići i sačuvati što više postojećih stabala koji zatvaraju ovaj spoj industrijske i perivojne arhitekture u introvertiranu cjelinu. Estetika zgrade ujedno daje mogućnost modularnog širenja kroz moguću daljnju fazu razvoja Znanstvenog centra. Znanstveni centar u Dujmovači stvarao bi jedan od prvih dojmova pri ulasku u Split na budućoj metro liniji.
U današnjem vremenu prostor koji može zadržati više pažnje kod posjetitelja i spontano generirati različite funkcije smatra se kvalitetnijim. Prizemlje trafostanice, prostor sam po sebi zanimljiv zbog specifičnog ambijenta, sadrži originalne prostorije sa strojevima koji su nekada bili u funkciji trafostanice, a može poprimiti različite funkcije ovisno o događajima, festivalima ili po potrebi za neovisnu paviljonsku izložbu.
Materijal je kombinacija betona i opeke – inverzija materijala koju je rabio Kodl, a sačuvan je i originalni zid s ulazom i detaljima od opeke koji je on projektirao. Zanimljivo je da je 1875. u Dujmovači jedna od prvih industrija bila industrija opeke i cementa.
Znanstveni centar kao kulturni centar
Autor: Sandro Žuljević
Lokacija: Dujmovača, Split
Kolegij: Diplomska radionica
Mentor: prof. Ante Kuzmanić
Studij: Građevinsko-arhitektonski fakultet u Splitu
Akademska godina: 2018/2019
QR kod za 3D video i ostale prikaze
Više o autoru:
www.behance.net/sandrozuljevic/
