Galerijske institucije polako otvaraju svoja vrata, pridržavajući se svih mjera preporuka za svladavanje aktualne epidemiološke situacije, pa će se tako i u Domu HDLU u Zagrebu idućeg četvrtka, 28. svibnja, s početkom u 19 sati otvoriti izložba Sandre Sterle pod nazivom Razlomljeni film. Izloža se održava u Galeriji Bačva, a otvorenje će biti na otvorenom, ispred glavnog ulaza u Dom HDLU.
Sandra Sterle bavi dr filmom, instalacijama, intervencijama, fotografijom i performansom. Profesorica je na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Diplomirala je Kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i nastavila studij na Odsjeku za film i video pri Kunstakademie u Düsseldorfu (1995.-96.) u klasi Nan Hoover. Radove je izlagala i izvodila u različitim kontekstima, u prostorima poput Kunsthalle Fridericanum, Kassel; Muzej Ludwig, Aachen; Museum voor Moderne Kunst, Arnhem; Gate Foundation, Amsterdam; Galerija W139, Amsterdam; Museo National Centro de Arte Reina Sofia, Madrid; Instytut Sztuki Wyspa, Gdansk; Galerija Lokacija 1, New York; Artist Space, New York. Njeni su radovi dio nekoliko javnih arhiva te zbirki MMSU, Rijeka, Umjetničke galerije, Split kao i privatnih zbirki.
U predgovoru izložbi, koji možete preuzeti ovdje, kustosica Olivia Nițiș ističe: “Sandra Sterle dolazi s istovremeno suptilnim, ali i invazivnim projektom. Ona je u procesu rekonstrukcije svjesna krhkog stanja osobnog pamćenja kad kronologije iznevjere, informacije se preklapaju, a emocije isplivaju. Radi s osobnim arhivom, istovremeno ga dovodeći u pitanje, naglašavajući ljepotu post-dokumentacije gdje se činjenice i fikcija miješaju. Koristi sjećanje i maštu, istovremeno tvrdeći da su stvarne priče iz stvarnog života proizvod našeg mozga, a mozak nam je mrtav ako se ne promatra iz dinamičke perspektive koja je više povezana s kvantnom fizikom, nego sa statičnom linearnošću. Još je izazovnije pričati priče o drugima koristeći naš um, koji filtrira informacije kroz različite slojeve. Odnos djeda i unuke izgrađen je na kontrastu između arhiviranja emocija i hladnog, brutalnog javnog nadzora digitalne ere. Promatranje može biti sredstvo potlačivanja, kontrole, zadovoljstva ili cenzure, ali može se poništiti i u protu-nadzoru. Umjetnica dekonstruira sam koncept nadzora, hijerarhijsku viziju. Pohrana podataka je činjenica svojom sposobnošću praćenja i snimanja, ali je također i fikcija jer ne uspijeva djelovati etički kao ni obuhvatiti i definirati čovječanstvo i njegove složene osobine… Pohrana podataka je alat koji može biti koristan, ali ne može zamijeniti sjećanje životinjskog mozga. Pristup Sandre Sterle može se promatrati kao poetičan, no on je i posljedica svjesnosti na križanju osobne i umjetne memorije. Odlučila je raditi s obje, miješajući ih te prihvaćajući maštu kao komplet za preživljavanje u svako doba.”
