“Tamo se planira poslovno-stambeni kompleks i autobusni kompleks. Znači skladišta se uklanjaju?” građanski Facebook komentar
Ovaj jednostavan te izvan konteksta naizgled benigan komentar ostavljen kao retorički upit ispod medijskog članka o programu Metropolis: Perspektive novoga grada Društva arhitekata Rijeka savršeno oslikava stanje mentaliteta dobrog dijela “digitalnih” Riječana, posebno kada je riječ o temama na raskršću industrijske baštine i suvremenog developmenta, ali paralelno opravdava i sam smisao/potrebu ovakve aktivnosti sve agilnijeg i društveno angažiranijeg riječkog društva arhitekata koje kaže kako im je cilj “educirati i informirati”. Opća informacijska nepismenost, sadržajno nabadanje, cinizam, malicioznost (…), sve to karakterizira problematično opće stanje egzistencije na digitalnom-virtualnom forumu mišljenja na koju obično olako odmahujemo rukom kao nebitnu, ono nešto “s interneta o čemu svi nabadaju” iako atmosfera riječi koje teku 5G odašiljačima, Starlink satelitima i optičkim kablovima kvalitetno signalizira sve relevantne trendove i sociološke trenutke na koje se potom love i puno opasniji borci za moć. Stoga recimo odmah istine radi u imaginarnom dijalogu s uvodnim komentarom – ne, tzv. skladišta “Metropolis” fizički uopće nisu na spomenutoj lokaciji već zamjetno zapadnije, njihova buduća funkcija nije i ne može biti jednostavno zadana kao “poslovno-stambena” već sigurno uključuje više kreativnosti i sadržaja, sasvim sigurno Metropolis skladišta neće postati kolodvorom jer njegova izgradnja je započela na drugoj lokaciji te naposljetku ključno – ona neće i ne mogu biti srušena zbog prepoznate povijesne i kulturne vrijednosti koja im je pružila i odgovarajući oblik zaštite pa o tome u ovom trenutku nema smisla ni spekulirati. Naravno, sve ovo bi se saznalo i samo čitanjem članka ispod kojeg je ostavljen komentar.
Malena, gotovo anegdotalna crtica, neka nam je nit vodilja razmišljanja o riječkom Metropolisu i slojevima fascinantnih projekata koji će se odvijati pred očima naše generacije, a na koje je programom Metropolis: Perspektive novoga grada, u osvježenom obliku pažnju skrenulo Društvo arhitekata Rijeka u studenom 2023. godine.
Nastavit ćemo u ritmu informacijske digitalne fenomenologije. Googlanje pojma “metropolis” nas također vodi na čudne stranputice – osim filma Fritza Langa iz 1927. godine u rezultatima na hrvatskom jeziku prevladavaju noćni klubovi, bilijar i beach barovi čijim se vlasnicima pojam učinio dovoljno marketinški i jezično dopadljivim. Privlačnim se učinio i svojevremeno riječkim povjesničarima umjetnosti i konzervatorima koji su pod tim nazivom u posljednjih dvadesetak godina zaokružili kompleks od pet lučkih skladišta, u dva reda nanizanih uz morsku obalu na krajnjem zapadnome dijelu lučke slobodne carinske zone u pozadini Praškog pristaništa. Poput većeg dijela famozne riječke industrijske baštine i u ovom slučaju riječ je o investiciji iz razdoblja mađarskog emporija Fiume, jedinstvenog lučko-željezničkog huba na Kvarneru razvijanog kroz pedesetak godina granice XIX. i XX. stoljeća. Konkretna skladišta su građena između 1909. i 1913. godine prema nacrtima mađarskih inženjera Wahlera i Rolberitza kombiniranjem armiranobetonske konstrukcije i tradicionalnog materijala opeke. Godine 1914. donijeta je odluka o međusobnom povezivanju skladišta, za što su bili zaduženi Ignác Bereny i Béla Enyedi. Berenyjevom intervencijom skladišta su spojena u dva paralelna niza, dok je Enyedi zaslužan za poprečno povezivanje građevina, čime je stvorena specifična scenografija između skladišta koja je pak i dovela do asocijacije srodnosti s estetikom Langovog filmskog distopijskog Metropolisa.
Iako možda na prvu priča nalikuje na uobičajenu baštinsku, ona to ni približno nije, a kada je o Rijeci riječ ona to ni ne može biti. Rijeka je područje radikalno (p)odvojenih ingerencija u kojem se gotovo paralelno i često vrlo strogo već 150 godina odvojeno odvijaju dva grada – onaj civilni koji i poznajemo, posjećujemo, volimo kao Rijeku te onaj lučko-željeznički, prostor iza ograda, rampi, elektrificiranih stupova pruge, zapravo izrazito prostrano obalno područje s različitim lučkim funkcijama, a u kojem se križaju ingerencije državnih ministarstava, Lučke uprave Rijeka, poduzeća Luka Rijeka, Hrvatskih željeznica, ili privatnog nositelja koncesije na terminal Brajdica Adriatic Gate Container Terminal. Kolokvijalno, u svakodnevnom govoru, sve ćemo nazvati jednostavno “lukom” iako je riječ o nizu entiteta čije funkcioniranje, ingerencije sustava nije uvijek jednostavno shvatiti. Hrvatski grad takve pravno-gospodarske prirode i radikalnog oblika podvojenosti ne postoji.
Ujedno, prostorno gledano Riječani sam Metropolis uglavnom izravno i kvalitetno ne vide – pristup za civile nije slobodan, a od glavne gradske prometnice odvojen je zidom i gustim kolosijecima željezničkog čvorišta iako je za riječke prostorne pojmove ekstremno velik. Riječ je o mjestu dužine cjelokupnog riječkog Korza, dakle središnjeg dijela aktualnog postojećeg grada! Tako dalek i vidljiv samo iz daljine kroz pokoju šetnju lukobranom, neključan čak i u kultnim riječkim knjigama o baštini za širu javnost poput Kako čitati grad, Metropolis pod svjetla reflektora godinama dolazi uglavnom kao tema ruleta u kojoj se izmjenjuju polja za rušenje i radikalnu revitalizaciju što pak paralelno izaziva kontrareakciju iz krugova usmjerenijih zaštiti baštine.
Ovoga puta nije bilo prijetnje rušenjem. Iz intrinzičnog intelektualnog interesa i uz potporu projektu iz pravca Hrvatske komore arhitekata članovi Društva arhitekata Rijeka organizirali su izložbu i panel Metropolis: perspektive novoga grada. Izložba je obuhvatila niz radova i istraživanja o temi skladišta nastalih kroz protekle godine u različitim kontekstima te time prezentirala više ili manje utopijske vizije moguće transformacije estetski privlačnog skladišnog bloka. Prikupljena rješenja uključuju studentske i diplomske radove, radove s arhitektonskih radionica ili projekte unutar fakultetskih programa Arhitektonskog fakultet Sveučilišta u Zagrebu te Ljubljani, Beogradu i Zürichu čime je dobivena snažna međunarodna perspektiva. Metropolis je u studentskim vizijama kroz metodu istraživanja projektiranjem transformiran iz lučkog skladišta u novi prostor stanovanja, urbane farme, dio lučkog kampusa, skladište podataka, vertikalno selo (…) što su ponekad tipične, ali zanimljive spekulacije koje pomiču granice razumijevanja mogućnosti, a ponekad upravo i motiviraju na akciju. Uz izložbu, posebno sadržajan dio bio je blok predavanja i vezana panel rasprava (sudionici Marko Filipović, Mladen Jurčević, Bojan Bilić, Lilian Stošić). Predavanja su više obilježena poviješću i procesom konzervatorskog očuvanja Metropolisa (Nana Palinić, Daina Glavočić, Marija Premužić Ančić), a panel budućnošću bloka, posebno kroz prisustvo Mladena Jurčevića iz tvrtke Rijeka Gateway, ključne za realan početak revitalizacije. Sve je pak vodio arhitekt Maroje Mrduljaš, inače jedan od ključnih autora i konceptualaca sadržajno i dizajnerski dojmljive knjige Fiume Fantastika iz 2021. godine koja je tu riječku napetost građanske i lučke infrastrukture zahvatila kroz obradu samih idejnih temelja u Austro-Ugarskoj.
Društvo arhitekata Rijeka na čelu s Goranom Stipeč Brlić svakako je pogodilo zanimljiv trenutak u razvoju Metropolisa – sa zapada je stigla cesta D403 (obično neobično komunicirana kao “najskuplja u Hrvatskoj”, iako ekonomska logika govori kako bi mogla postati “najisplativija u Hrvatskoj”), paralelno nadire kolodvorska i poslovna zona s istoka (u istom tjednu s panelom o Metropolisu počeli su kolodvorski građevinski radovi), a dio su urbanističkog planiranja i zakonodavnih rješenja sadržaji kojima će zatvorena lučka zona postati i civilnim gradom. Upravo spomenuti Rijeka Gateway otvara dio staze jer će u skladištu broj 22 dobiti operativnu zgradu novog kontejnerskog terminala, nasutog kao novi sloj već na osvojenom moru izgrađenog grada. Time će to postati prvo lučko skladište koje će proći i revitalizacijski proces. Na panelu se posebno osjetio izazov prevladavanja višegodišnjih impotentnih statičnih pozicija u piramidi odnosa složenih aktera, a koje se sada pretvaraju u dijalog i kretanje za koje su zainteresirani i riječki arhitekti mlađe generacije.
Čini se kako baštinski narativ dolazi na potpuno novi teren jer postupno dolazi do svojevrsnog “kraja baštine”, naravno i srećom ne pod bagerima već u revitalizacijskim procesima. Načeta je bivša tvornica papira odnosno Hartera kroz projekt Energane koji je upravo u fizičkoj realizaciji pretvaranja u Inkubator za kreativne tehnologije i IT industriju, lučko područje Baroš neposredno uz tržnicu je na putu realnog transformiranja u marinu te je taj krš propale infrastrukture već sada i fizički za građane otvoren kao nedavno zabranjena zona. Bivši središnji lučki bazen je nekoliko godina šetnica uz jahte, a cijeli “Rikard Benčić” industrijski blok postao je realizacijom muzeja, gradske knjižnice i Dječje kuće kvartom kulture. Kompleksna i ogromna ex-Industrijska ulica načeta je kroz Zagrebački terminal i cestu D403, a i sam panel i izložba Metropolis održani su u u dijelu bivšeg lučkog emporija – na samoj Delti u zgradi Exportdrva koja služi kao multipraktični kulturni prostor. Proces nadiranja grada i života u željezničko-lučki kompleks ozbiljno teče, a srastanje skladišta Metropolis s civilnim gradom bit će pravi kapitalac za nove generacije iako, čini se, prema aplauzima i lajkovima kako postojeću zrelu publiku više fascinira ugodna miitteleuropa maštarija. Riječani su snažno historicizirani, bar oni preostali u Facebook grupama.
Prava revitalizacija baštine ipak nije brojenje lajkova ispod fotografije skladišta iz 1930. godine već realnog posla i života, a glavna pitanja sto godina nakon, 2030. godine, postaju koliko kontejnera je iz metropolisnog skladišta 22 usmjereno na dizalice i koliko je Maersk brodova privukao, koliko jahti i jedrilica je ušlo u Marinu Rijeka, koliko softvera je nastalo u Energani, koliko djece je prošlo edukacije u Dječjoj kući, a koliko knjiga je posuđeno u bivšoj pogonskoj zgradi tvornice cigareta koja upravo postaje knjižnicom. Baština je sada pitanje operatera kontejnerskih dizalica, producenata u kulturi, kreativaca i softveraša, dok su konzervatori i povjesničari umjetnosti svoju vrijednost i misiju ostvarili njenom valorizacijom i spašavanjem objekata od ekonomskog pragmatizma bez smisla za estetiku, dizajn grada i vrijednost narativa prošlosti. Briljantna sociološko-demografska studija Rijeka: baština za budućnost iz 1996. godine, nastala kao dio podloge za izradu novog generalnog urbanističkog plana grada, trideset godina kasnije zaključuje svoju utrku i metaforu naslova.
Ipak, onkraj naših opsesija prostorima, od Stockholma do Atene, problem su postali ljudi. Ta glavna tema, očito paneuropska, nameće se kao osnova i rasprave Metropolis #2 koju bi u samim skladištima voljeli vidjeti sljedeće godine – s uključivosti za demografe, migrantske stručnjake, ljudske resurse, novije stručnjake za kulturu gradova, urbaniste doista spremne za borbu izgradnje onkraj malo uredskog zoniranja i mapiranja, dizajnere sklone oblikovanju zajednica i urbaniteta. Metropolis, s tako magičnim nazivom koji označava središnji grad, središte zajednice, nešto globalno i međunarodno, prava je platforma za takvu vrstu znanja i energije.
Društvo arhitekata Rijeka postavilo je kao jedan od svojih glavnih ciljeva edukaciju i informiranje s ciljem stvaranja dinamičkog dijaloga. Zvuči prosvjetiteljski naivno te, kao što smo vidjeli u uvodnom primjeru, ambiciozno u vrijeme agresivnog (post)istina Elon Musk “X” svijeta, ali potpuno nužno i opravdano u jednom pola/gradu/pola/luci poput Rijeke koji ima smisla samo kada su vizija i projektni interesi dovoljno snažni. Svakako, uz nadvladavanje makabrične historicističke energije površnih društvenomrežnih komentara, a što će se dogoditi samo učenjem i stvaranjem. U novoj/staroj baštini.
Impressum: PANEL @Exportdrvo
Uvodne prezentacije: Nana Palinić, ProTorpedo; mr. sc. Daina Glavočić, ProTorpedo; Marija Premužić Ančić, ASK Atelier; Mladen Jurčević i Andrea Blažević, Rijeka Gateway / Panel rasprava: Marko FIlipović, Grad Rijeka; Mladen Jurčević, Rijeka Gateway; Lillian Stošić, Ministarstvo kulture i medija, Konzervatorski odjel u Rijeci; Bojan Bilić, Plan 21, Građevinski fakultet u Rijeci / Moderator: Maroje Mrduljaš, Arhitektonski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
IZLOŽBA studentskih i diplomskih radova / Andrea Hlastec (Lučki kampus); Tamara Nikolić (Industrija postaje stanovanje); Marija Mia Peranić (Redefiniranje obale grada Rijeke); Dorian Radonjić (Susjedstvo u malom); Damian Sobol Turina (RIFARM 2050); Matija Babić, Antonija Balić, Karla Jelić-Balta, Martin Mertz, Andro Mihalac, Fran Mikolić i Luka Šen (RIsort – akvatorij Rijeke); Sandra Draginić, Kristina Komlenić, Andrijana Kuzmanović, Tamara Radović (24h grad); Ada Pollak, Kristina Rogić, Hrvoje Sedlić, Ana Topić, Marin Tošić, Barbara Vanić, Martina Vinković, Ana Vlašić, Danko Vojnović, Josip Zaninović (Nevidljivi grad – Krpanje grada 09)
ŠETNJA @Riječka luka – skladište 22 – Metropolis / Vodstvo šetnjom: Nana Palinić
Kordinatori ispred Društva arhitekata Rijeka: Gorana Stipeč Brlić, Ana Orlić, Damian Sobol Turina / Autori postava i grafika: Ana Orlić, Damian Sobol Turina, Ariana Sušanj / Nositelj projekta u okviru programa poticanja projekata članova Hrvatske komore arhitekata: Nika Keller / Program se izvodi pod pokroviteljstvom Hrvatske komore arhitekata.
