Nedjeljom predstavljamo studentske projekte nastale na umjetničkim, dizajnerskim i arhitektonskim fakultetima, školama i akademijama, u Hrvatskoj, regiji i svijetu.
Slatko&Slano/2016-17
Predstavljamo studentske projekte rađene u sklopu redovitog programa Rijeka – Europska prijestolnica kulture 2020, flagshipa Sweet and Salt, gdje su se kroz rad studenata arhitekture istraživali riječki lokaliteti Školjić, Hartera, lučka skladišta, garaže Autotroleja i gornji tok rijeke Rječine.
Projekt: Slatko&Slano 2016-17
Autori: Grgur Butigan, Valentina Krekić, Jakov Matas, Marin Mišan, Krešimir Petric i Nika Serdar
Mentor: prof. Idis Turato
Fakultet: Arhitektonski fakultet Zagreb
Radionica: Radionica arhitektonskog projektiranja – RAP 3 / Master studij
Ak. Godina: 2016./2017.
O projektu:
Slatko&Slano/2016-17 je pilot projekt koji kroz teme i fenomene post-industrijskog grada spaja znanstveni, istraživački, edukacijski rad i program Centra za napredne studije Sveučilišta u Rijeci, Filozofski fakultet u Rijeci i Arhitektonski Fakultet u Zagrebu.
Na konkretnoj lokaciji starog napuštenog gradskog kupališta Školjić i u prostoru energane tvornice papira Hartera promišljaju se habitati, coworking prostori i urbane farme kao dijelovi gradske infrastrukture, mjesta života, rada, proizvodnje, konzumacije, potrošnje i korištenja otvorenih i svima dostupnih izvora i resursa. Pravo na stambeni prostor, pravo na hranu, pravo na rad poticani kroz spekulativne studentske projekte u jednom se trenutku tokom 2020 godine konkretno testiraju, osiguravaju i konkretno žive unutar kulture drugačijeg grada – specifično organizirane i strukturirane kulture Slatko&Slano.
Rijeka je zaražena! Rijeka virus – R13Ka! / autor: Jakov Matas
Gotovo u pravilnim polustoljetnim vremenskim razmacima Rijeka biva zaražena. Neovisno je li riječ o protofašističkim ili potpuno oprečnim anarhističkim pokretima, Rijeka se pokazala kao potentno tkivo širenje ‘zaraze’. Lajtmotiv projekta stoga postaje simbol virusa. Platonski ikosaedar obavijen membranom svojom provokativnom i pomalo dekadentnom pojavnošću nedvosmisleno se i potpuno svjesno svrstava u venturijevski ‘duck’. Čelična struktura virira u postojeći kontekst, afirmirajući i potencirajući njegove značajke. Jednako kao što virus predstavlja metabolički neaktivne i zarazne čestice na granici nežive prirode i živog svijeta, ovaj se projekt nalazi na margini između arhitekture i prostorne instalacije. On je niži oblik arhitekture potpuno ovisan o ‘tkivu’ domaćina.
Arka rijeka / autor: Grgur Butigan
Projekt Arka definira jasan konstrukt koji poprima funkciju festivala i pojavnost Arke/Piratskog broda. Struktura se sastoji od fleksibilnih prefabriciranih elemenata dopremljenih željeznicom, sastavljenih na anonimnoj lokaciji, nad kojom virira novi program stvarajući privremenu autonomnu zonu. Kuće u neposrednom kontekstu bivaju katalizatori sukoba participanata ‘Arke’. Arka je fleksibilna, širi se linearno i u visinu postupkom dodavanja pojedinih modula brodskih rebara i kontejnera. Potražnja za sve većim kapacitetom rezultira njezinom glomaznošću i dekadentnom pojavnošću. Rijeka, ikona dekadentne majke, katalizator je anarhizma od D ‘Annunzija preko Punka do ‘Arke’ , inkubator dijabolične ideje koja postaje kontaminirajućim virusom – R13Ka.
Rijeka Super-Blok / autor: Marin Mišan
Prostorni izraz sveden je na apstraktnost kvadrata koji u svojoj radikalizaciji poprima oblik bloka, te pokušava ispitati ograničenje navedene tipološke strukture. Navedeno omogućava kontinuirani protok, razmjenu, bez određenih krajnjih točaka, samim time koncentriranu ali i ‘beskonačnu’ inkluzivnu zajednicu definiranu protokom nematerijalnih dobara koja predstavljaju zametak kulturne produkcije. Prostorna projekcija strukture koja je određena ‘izvana’ ulazi u prostorne konflikte sa postojećom strukturom grada, napuštenog bazena i kupališta, prugom, kanjonom Rječine. Super-Blog može biti shvaćen i sagledan kao manifestacija invazivnog, represivnog i sustavnog ograničenje, samo jednog od mnogih koji su definirali i provocirali specifičnu klimu riječke kolektivne svijesti i njezin kulturni izraz.
Rijeka Inkubator / autor: Krešimir Petric
Postojeće plivalište i javno kupatilo Školjić svojom kaotičnom morfologijom stvorilo je kroz vrijeme zanimljive odnose različitih prostora u interijeru i eksterijeru građevine. Zapuštenu zgradu potrebno je što prije liječiti i ponovno oživjeti. Prostori postojeće zgrade, nova opna i njihov među prostor čine hibridnu zajednicu koja objedinjuje sve cikluse života, proizvodnju hrane, trgovinu, rad, dokolicu i spavanje. Osnovni sadržaj objekta je tržnica koji se prožima postojećim objektom zahvaljujući implementaciji rampe kao novim arhitektonskim elementom. Nova opna je tretirana kao staklenik koji objedinjuje sve teme ciklusa života zajedničkom atmosferom, te stvara mikro zajednicu u kojoj se interakcijama korisnika mogu razviti neke nepredvidive kulture/dekadencije prepuštene “plamenu” novih Riječana.
autorica: Nika Serdar
Glavna ambicija projekta je ponuditi osoba razne dobi dinamično mjesto susreta sa širokim spektrom aktivnosti. Kombinacijom više programa, bez obzira na njihovu nekompatibilnost, zajedno s pripadajućim prostornim konfiguracijama tvore zanimljivo arhitektonsko iskustvo koje će ovo mjesto učiniti popularnom destinacijom. Objekt tvore 5 elemenata određenog programa koji su “poklopljeni staklenom opnom”. Prostor negativa, odnosno prostor između elemenata, fleksibilan je javni prostor zabave, rekreacije i raznih drugih aktivnosti. Na krovu kuće smještena je urbana farma dostupna iz pojedinih elemenata te zasebno.
Ideologija ne/sputanosti / autorica: Valentina Krekić
Kultura, sama po sebi, pa i kultura grada Rijeke, jest ispipana tolerantno koegzistirajućim jezikom, koji počiva na dualnosti i kontradiktornosti. Rijeka je istovremeno luda i racionalna, realna i poetična, zanesena i pragmatična. Rijeka je grad koji živi dualnost. U Rijeci vlada stanje pozitivne ludosti. /// Banalna, a brutalno iskrena reprezentacija te ludosti vidljiva je na mjerilu pojedinca tijekom uobičajenog noćnog provoda. Oslobađajući hedonizam i otvorenost poetično se konfrontiraju ravnodušnosti i bezbrižnosti. Nedoživljen hedonizam, opuštajuća ludost. Neprimjenjivost tih anegdota van mračnih utroba klubova je očita, ali svakako povlače pitanje ljudske nesputanosti, suzdržanosti i marginalizacije. Naime, one su u pravilu nesvjesne ili potpomognute. Ali uvijek brutalno iskrene. Želiš intenzitet. Želiš slobodu, strast. Želiš da bude uzbudljivo. Želiš se izmaknuti iz vlastitog ja. Potrebitost takvih manifestacija izravno ukazuju na kontinuirano ljudsku sputanost. Zašto si sputan ? Zašto si suzdržan? Zašto je društvo to proglasilo neprihvatljivim ? Zašto se nešto proglašava problemom? Jesi li ti problematičan? Jesu li gayevi problematični? Je li rasa? Zašto je umjetnik neprihvaćen? Zašto je žena nezadovoljna? To su ljudi koji imaju problem. Problem koji proizlazi iz sputanosti, a sputanost je posljedica društva (odgoj, konvencije, pripadanje). Problem smo, dakle, stvorili sami. Nestaje zatvoreni krug, gdje kontinuirana kontrola i suzdržavanje rezultiraju iritiranom frustracijom.
U projekt se ulazi s premisom da je takvo stane nepoželjno; ako je problem vječno prisutan, a uzrok leži u sputanosti, kao potentna ideja proizlazi ideologija nesputanosti. /// Referirajući se na pojedinca, koji svoju nesputanost pronalazi u nesvjesnom, hedonističkom provodu, traži se prostorni okvir koji može potencirati takva stanja na razini društva. Kao amblem otvorenosti i nesputanosti nameće se pojam skvotiranja. Nelegalna, periodična i privremena manifestacija, pomalo zavodljiva, koja naizgled može dovesti do rješavanja problema. Skvot može viti svaka kuća koja ime tak osnovnu infrastrukturu potrebnu za neku aktivnost. /// Na tom je tragu predloženi prostorni okvir formira kroz dva elementa – realan i poetičan, pragmatičan ni zanesen, ludi i racionalan – infrastruktura i kuća. Infrastruktura minimalna, a kuća se slobodno ,pomalo parazitski lijepi na njih i živi, aktivi ra se. /// U sljedećem koraku istražene su infrastrukture različitih mjerila; od regionalnog do individualnog, kroz teme migracija, ada, stanova i energije. /// Definirajući samo infrastrukturu, kuće postaju “punktovi ludosti” u kojima pojedinac rješava svoj problem, živi ideologiju nesputanost, a istovremen, nesvjesno živi grad kulture.
O projektu Slatko&Slano:
Slatko&Slano je jedan od sedam programskih pravaca projekt Rijeka EPK 2020. Slatko&Slano analizira, spaja, promišlja i projektira složeni prostor koji se sastoji od kanjona rijeke Rječine, nasipanog teritorija Delte omeđenog Mrtvim Kanalom i donjim tokom Rječine te područja stare lučke infrastrukture, lukobrana, skladišta i akvatorija Luke Rijeka i Porto Baroša. Slatko&Slano je niz koordiniranih aktivnosti u vremenu i prostoru koje kroz umjetničko djelovanje, moderiranje i artikuliranje participatornih procesa te organizirane urbanističko-arhitektonske radionice promišlja, ideološki obrađuje, programski definira i spekulativno simulira potencijalna stanja zapuštene gradske, lučke i industrijske infrastrukture. Slatko&Slano kroz konkretnu tematizaciju rada migracija i vode kao narativa Grada Kulture, EPK Rijeka 2020, putem konkretnih prijedloga simulira nove načine života u starim i napuštenim industrijskim, skladišnim i proizvodnim prostorima. Slatko&Slano bavi se temama stanovanja, dokolice i rada, proizvodnjom hrane iz održivih i ekoloških izvora koristeći neiskorištene prostore, alternativne izvore energije za proizvodnju RI-Hrane, RI-Stana i Ri-Rada.
Imaš odličan studentski projekt i misliš da ga konačno trebaju vidjeti i ljudi izvan tvog fakulteta? Saznaj kako, klikni na tirkiznu sliku iznad ovog teksta!
