Arhitektura optimizma

Neposredno uz sjevernu obalu rijeke Save u Zagrebu, u Veslačkoj ulici, nedaleko od triju stambenih nebodera arhitekta Slavka Jelineka, smjestila se nova stambeno-poslovna zgrada, izgrađena prema projektu arhitekata Svebora Andrijevića i Luke Korlaeta. Isti su autori lani nagrađeni Medaljom za arhitekturu za projekt stambenog sklopa Jordanovac (koji smo predstavili ovdje), a i na primjeru svoje najnovije zgrade u blizini savskog nasipa njeguju sličan, izrazito obazriv pristup prostoru koji okružuje zgradu, istovremeno potencirajući funkcionalne, društvene i estetske vrijednosti samog zdanja.

Više o projektu stambeno-poslovne zgrade Veslačka doznajte u nastavku!

 

 

Stambeno-poslovna zgrada Veslačka sa 119 stanova, 5 lokala i prostorom Mjesne zajednice nalazi se neposredno uz savski nasip, južno od poteza triju stambenih tornjeva arh. Slavka Jelineka. Postojeće elegantne vertikale i novoprojektirana horizontalna zgrada tvore novu prostornu napetost. Jelinekovo naslijeđe očituje se i u reinterpretaciji svijetlih i tamnih fasadnih “vrpci”.

 

 

Postav zgrade obazriv je prema susjedstvu – zgrada je povučena na sam rub trokutaste čestice, kako bi slobodni prostor koji pritvara sa stambenom lamelom arh. Milana Žerjavića bio što veći i ugodniji. Nova zgrada tako vanjski prostor oblikuje na sličan način kao i modernistički ansambl u neposrednoj blizini, stvarajući omeđene ali protočne prostorne cjeline.

 

 

 

Javni prostor grada uvlači se u unutrašnjost novoformiranog bloka – širokim pasažem pristupa se pažljivo oblikovanom parku i malom trgu otvorenom svim stanarima naselja. Ugostiteljski lokal, oblikovan kao umetnuti stakleni boks, svojom transparentnošću i trostranom orijentacijom od pasaža čini ulicu, a od dvorišta trg. Zgrada nema čvrste rubove: duboki ulični trijem i zeleni pojas, kao i predvrtovi na dvorišnoj strani čine svojevrsni prag – prijelaz od javnog preko poluprivatnog do privatnog.

V-nosači u pasažu nisu puka formalna igra već proizlaze iz konstruktivne logike: preko njih su visokostijeni nosači gornjih etaža reducirani na potrebni raster stupova podzemne garaže.

 

  

 

Fleksibilnost stanova je imperativ – zgrada je projektirana kao neutralni podatni okvir. Većina stanova tlocrtno je izmijenjena u toku gradnje prema zahtjevima stanara kako je i prikazano u priloženim nacrtima. Jednako tako, stanovi su podatni i za naknadne izmjene: ovisno o mijenama potreba stanara, moguća je promjena rasporeda / broja soba, ali i spajanje/dijeljenje stanova.

 

 

Aktivni krov oblikovan je kao artificijelni pejzaž – ovakvim tretmanom nadoknađuje se teren koji je zgrada zauzela u prizemnoj zoni. Vanjski pojas krova čine vrtovi stanova 4. kata, na koje se pristupa stubama iz lođa. Unutarnji pojas čine rekreacijski sadržaji – šetnjica, sprave za vježbanje, prostori za odmor s klupama i žardinjerama – komunikacijskim vertikalama dostupni svim stanarima zgrade i njihovim gostima. Krov tako postaje mjesto susreta i druženja, oživljavajući rijetko primijenjeni modernistički ideal.

 

 

 

Duboke lođe/balkoni u punom potezu značajno mijenjaju kvalitetu stanovanja. Blago lomljene “vrpce” balkona daju zgradi oblikovnu prepoznatljivost, a njezine velike dimenzije time su vizualno “omekšane”. Na dvorišnoj strani nalaze se i bogato dimenzionirani predvrtovi prizemnih stanova. Pregrade su dizajnirane kao komadi namještaja, čime je postignuta interijerizacija eksterijera.

 

 

 

Novitet u višestambenoj arhitekturi su podzemne sonde kojima se temperatura tla koristi za energetske uštede. Površinskim grijanjem i hlađenjem ostvarena je udobnost stanovanja.

Zgrada u Veslačkoj ulici predstavlja nastojanje da se fenomenu stanovanja da značaj koji zaslužuje, kako na nivou susjedstva, tako i na nivou zgrade i stana, kao i da se tretira kroz prizmu radosti življenja.