Umjetnički paviljon u Zagrebu, u iščekivanju skorašnje obnove svoje matične zgrade na Trgu kralja Tomislava, programe održava u drugim prostorima diljem grada, a aktualnu izložbu – posvećenu odnosu prema prirodi i aktualnoj klimatskoj krizi – ugostio je Kulturno informativni centar. Skupna izložba na temu planetarnih međupovezanosti pod kustoskom koncepcijom Ivane Meštrov okuplja radove umjetnica Mirne Kutleše, Andree Palašti i Ane Zubak, koja kroz interdisciplinarni projekt Tajno šumsko društvo kontinuirano radi s generacijama koje će se suočavati s klimatskim izazovima koji su nam danas možda još uvijek nezamislivi, zatim geologa i geomorfologa Josipa Poljaka (1882. – 1962.), ujedno i pasioniranog rekreativnog fotografa s posebnim fokusom na krške krajollike, te građu Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja. Ta središnja izložba smještena je u galeriji Forum, a u Galeriji na katu posjetitelji/ce se mogu upoznati s umjetničkim projektom Devenir Universidad švicarske umjetnice Ursule Biemann, dok je u Francuskom institutu bio predstavljen umjetničko-istraživački projekt Fragmenti urbane divljine vizualne umjetnice Tonke Maleković i znanstvene savjetnice na Institutu za etnologiju i folkloristiku Valentine Gulin Zrnić. Izložba Što bi nam priroda rekla kad bismo postavili prava pitanja? otvorena je do 22. travnja, kada se obilježava Dan planeta Zemlje, istoga će dana s početkom u 18 sati umjetnica Andrea Palašti održati performans Fitnes za neizvjesne vrste.
U današnje doba jakih polariteta i ambivalentnosti, koje u lokalnom kontekstu nerijetko rezultiraju kapitalizacijom kvadrata nauštrb šuma, ali i uz sve jače odjeke kritike antropocena – geološkog razdoblja u kojem ljudska kolektivna djelatnost dominira nad okolišem i vodi ka razarajućim klimatskim promjenama, scenariju sveopćih kolapsa i izumiranja, ovaj izložbeni projekt bavi se spekulativnim, filozofskim, znanstvenim strategijama dobre kohabitacije. Vrijedi se zapitati: Koje su priče moguće dok smo (još) tu? Što znači biti čovjek povezan s drugima i prirodom? Što uključuje ne-ljudsko ili više-nego-ljudsko? Kako misliti kolaborativna preživljavanja i ekološki osvještenije koegzistencije? Koja drevna znanja vrijedi otkopati?
Radovi na izložbi variraju od biosemiotičkih meditacija na primjeru klimatskih promjena i autohtonih ekologija južne hemisfere do kolektivnih istraživačkih mapiranja Amazonije i kritičkih sagledavanja dominacija ljudske vrste naspram one životinjske kroz povijest. Tijekom izložbe posjetitelji se mogu okušati i u Fitnesu za neizvjesne vrste koji potiče ljudsku vrstu da kanalizira svoje tjelesno iskustvo kroz fizički pokret dok istovremeno preispituje i isprepliće fitnes prakse s ekološkim konceptom oponašanja više nego ljudskih svjetova. Koristeći praksu mimikrije, ove somatske vježbe mijenjanja oblika mogu se smatrati relacijskim alatima za pronalaženja novih načina otpora, suočavanja i tugovanja te razvijanja sposobnosti da se pozabave vlastitom eko-tjeskobom i tugom za okoliš. Kako bi rekla Donna Haraway, da se nose s nevoljom u koju smo se samoinicijativno kao ljudi zapetljali, na rubu šestog izumiranja. Participativne intonacije su i radovi radioničkog tipa, koji potenciraju osnaživanje veza s prirodom, empatiju i ekološku svijest za sve dobne skupine kroz nekonvencionalni pristup okolišnoj opservaciji i učenju o prirodi kroz igru.
Poveći izložbeni segment čini i mikro-zbirka uspostavljena u suradnji s kustosima i kustosicama Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja, koja popraćena filozofskim i antropološkim tekstovima Vincianne Despret i Philippe Descole te premrežena s istraživanjima Elizabeth Kolbert o klimatskim promjenama, osim što stvara jedno novo i neobično prisustvo u izložbenom prostoru galerije Forum, nadilazi dihotomiju priroda-kultura, dekonstruirajući antropocentrične interpretacije. Izložbu prate i darwinovska čitalačka grupa, predavanja na temu suživota s invazivnim vrstama i spekulativne ekologije te niz intergeneracijskih radionica.
Ursula Biemann
Devenir Universidad, 2018. – 2023.
Suradnja s autohtonim narodom Inga iz Kolumbije
Galerija na katu, 25. 3. – 22. 4.
Tijekom 2018. godine autohtoni narod Inga pokrenuo je proces suradnje s ciljem sukreiranja autohtonog sveučilišta na svojim teritorijima koji se protežu duž bujnih andsko-amazonskih prašuma na jugu Kolumbije. Ovo buduće sveučilište ili “pluriverzitet” osmišljeno je kao interkulturni tim sastavljen od obrazovnih stručnjaka iz populacije Inga i grupe akademika. Oni zajedno čine kolektivno tkivo u kojem se isprepliću tradicionalna starosjedilačka i zapadnjačka znanja, međusobno se nadograđuju i zajednički transformiraju. Naziv ove buduće institucije još nije određen.
Iniciran od strane vizualne umjetnice Ursule Biemann, Devenir Universidad je umjetnički projekt koji doprinosi viziji biokulturnog sveučilišta pod vodstvom Inga. Projekt je rastući organizam i suradnička mreža različitih ljudskih i više od ljudskih umova koji razmišljaju, osjećaju i djeluju zajedno s teritorijem. U središtu je živa kognitivna šuma i načini na koje se starosjedilačko znanje može zaštititi i prenijeti. Nove arhitekture i pedagogije dizajnirane su kako bi generirale znanje temeljeno na specifičnom području i potaknule paradigmatski obrat s iskorištavanja prirodnih resursa na razvojni i imaginativni odnos s teritorijem.
Devenir Universidad prati buduće sveučilište u obliku audio-vizualnih produkcija, izložbi, događaja, publikacija i online platforme. Video Vokalni kognitivni teritorij (2021., 37′) dio je ovog kolaborativnog projekta.
Tonka Maleković i Valentina Gulin Zrnić
Fragmenti urbane divljine
Francuski institut u Hrvatskoj, 2. – 14. 4.
Urbanost podrazumijeva izgrađenost, planiranost i uređenost, divljina asocira na slobodu, spontanost i neuređenost. Fokusirani pogled na spoj urbanoga i divljine u gradu otkriva začudna mjesta hibridnosti, skrivena mjesta nepripitomljenosti, ustrajne poteze kontroliranja, neuralgična mjesta upravljanja, nostalgična mjesta sjećanja. U središtu interesa projekta jest transformacija grada koja se odvija kroz pripitomljenost/nepripitomljenost divljine/ u širem smislu prirode/ u urbanom prostoru u habitusu življenja. Odnos čovjeka i prirode / u konkretnijem prijedlogu odnos čovjeka i prirode u urbanom kontekstu/ promišlja se kroz mnogoznačnost pogleda, vrednovanja i interpretacije prirode i divljine te njihova tretiranja u gradu. Kroz prizore zagrebačke urbane divljine propitivalo se značenje urbane divljine i njezino uključivanje u urbano planiranje, bioraznolikost domaćih vrsta; spontana nestrukturirana estetika zelenila u gradu; utjecaj spontanih korisničkih praksi na kreiranje gradskog okoliša. U strogo strukturiranom i reguliranom gradskom ambijentu malo je prostora za improvizaciju, igru, imaginaciju i prisvajanje: upravo kod zapuštenih prostora, prostora “čekanja”, pogled se odmara od pravila i uputstava, priroda preuzima, otvarajući prostornu imaginaciju mogućeg( prošlog, budućeg ili tek virtualnog). Skrećući pažnju prolaznika na te prizore i promišljenim odabirom popratnog pitanja/ teksta, želimo isprovocirati pomak u percepciji svakodnevnog gradskog okoliša, u smjeru uočavanja ambivalentnosti zatečenih fenomena koji se, osim kritički i s negativnim predznakom, mogu sagledati i afirmativno, u svojem imaginacijskom i ekološkom potencijalu.
Izbor iz 8 fragmenata urbane divljine umjetničko je istraživački projekt kojega su realizirale Tonka Maleković i znanstvena savjetnica na Institutu za etnologiju i folkloristiku te izvanredna profesorica na Sveučilištu u Zagrebu Valentina Gulin Zrnić tijekom 2014. godine kao ediciju Zidnih novina (naručitelj: udruga: Bacači sjenki; dizajn plakata i kampanje: Mare Šuljak; na osam različitih zagrebačkih lokacija povezanih sa sadržajem plakata). Projekt se nanovo realizira u jednom segmentu kroz izložbu Što bi nam priroda rekla kad bismo postavili prava pitanja?’, deset godina nakon, jer je promišljanje ruderalnog u gradu više nego aktualno. Na jednom od plakata sudjelovao je i Luka Bekavac, te je unutar intervencije u prostoru Francuskog instituta moguće pročitati i njegovu priču BIOT(R)OP 1233765, prvi put napisanu za izložbu Tonke Maleković u Galeriji Modulor (2013.), a naknadno objavljenu u zbirci priča Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku: studije, ruševine.
