Filmski medij s razvojem tehnologije postao je dostupan gotovo svima, a s premisom da mogućnost izražavanja u filmskom mediju može i treba biti omogućena svakome koga to zanima, godine 2011. pokrenuta je Restartova Škola dokumentarnog filma. Otad, iz godine u godinu, ovaj edukativni program okuplja nove generacije polaznika koji ovladavaju osnovnim i naprednim vještinama potrebnima za stvaranje vlastitih dokumentarnih filmskih ostvarenja. Kroz Restartovu je Školu u međuvremenu prošao niz autorica i autora, a pojedini filmovi nastali u sklopu Škole prikazani su na brojnim domaćim i međunarodnim festivalima – od Festivala mediteranskog filma Split pa do festivala goEast u Wiesbadenu.
*Vježbe vanjskih predavača – Dinke Radonić i Ivana Zelića, generacija 2015./2016.
Tijekom tri mjeseca intenzivnog edukativnog programa, polaznici prolaze kroz osnove stvaranja dokumentarnog filma: od osnova snimanja, preko montaže slike i zvuka, produkcije, pa do dramaturgije i režije. Međutim, za razliku od tradicionalnog načina podučavanja filma i razlaganja filma na odvojene faze i postupke, u Restartovoj Školi filmskom stvaranju pristupa se kao cjelovitoj djelatnosti.
“Godinama smo u Restartu radili filmske radionice koje su trajale nekoliko dana, najviše tjedan. Iako su takve radionice bile zabavne, nisu davale rezultate koje smo željeli. Jednostavno, to je prekratko vrijeme da početnici snime suvisli dokumentarac. Odlučili smo proširiti program na tri mjeseca i to se pokazalo idealnim trajanjem. To je dovoljno vremena da svaki polaznik, bez obzira na prijašnje iskustvo, snimi svoj prvi dokumentarni film. Upravo to je cilj škole, ohrabriti ljude da snime svoj prvi film. Vjerujemo da je filmska pismenost u 21. stoljeću jedna od osnovnih vještina, jednako bitna kao čitanje i pisanje, i da ju treba tako i tretirati. No, dok se to ne dogodi, mi pokušavamo barem malo popuniti tu rupu”, kaže redatelj Nebojša Slijepčević, jedan od osnivača i voditelja Škole.
*Projekcija filmova Škole dokumentarnog filma 2018./2019. / foto: Sven Čustović
Filmove nastale u sklopu Škole Restart dalje distribuira i promovira na festivalima i raznim filmskim događanjima, pa oni nerijetko ostvare i uspješne festivalske turneje, ponekad čak i izvan granica Hrvatske.
“Svaka generacija ima svoju festivalsku uspješnicu, što zapravo ovisi o nizu faktora, ne samo nužno kvaliteti filma. S obzirom na naše kapacitete i financijske mogućnosti, jedan dio distribucije Školskih filmova radimo mi, ali svakako potičemo polaznike/ice da samostalno prijavljuju svoje filmove gdje god mogu. Otkad vodimo evidenciju festivalskih prikazivanja, od 2016. Školski filmovi imali su više od 160 festivalskih prikazivanja s kojih su donijeli dvadesetak nagrada. Svakako je najveći uspjeh selekcija filma 3. rujna 2015. Sare Jurinčić u konkurenciju velikog festivala u Oberhausenu i nagrada GreenDCP istom filmu na festivalu 25FPS. Jedne godine su filmovi sa Škole osvojili tri prva i jedno drugo mjesto na Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva, a radove naših polaznika/ica prepoznali su i drugi veći festivali, pa u zadnje vrijeme često vrtimo izbor Školske produkcije na značajnim festivalima, poput ZagrebDoxa ili na pojedinačnim nefestivalskim eventima. Javna prikazivanja i razgovori o filmu od izuzetne su važnosti mladim autori(ca)ma za njihov daljnji razvoj”, pojašnjava jedan od osnivača i voditelja Škole, Oliver Sertić.
Koje su sličnosti i razlike Restartove škole u odnosu na druge edukativne programe ovoga profila?
“Nezahvalno je uspoređivati se s drugim programima, no mogu navesti osobine Restartove škole. Škola traje jedan semestar, što je idealno trajanje za naučiti osnove filma. Filmska režija uči se cijeli život, ali osnove koje ti omogućavaju da snimiš prvi film mogu se svladati u nekoliko sati. Isto je i sa snimanjem, i sa montažom. Specifičnost ŠDF-a je što inzistiramo na praksi. Teorijska predavanja o filmu početnicima su beskorisna. U počecima Škole radili smo drugačije: prvih mjesec dana držali bi predavanja o osnovama dramaturgije, režije, produkcije, pa tek onda dali polaznicima kamere u ruke. No to je izazvalo kontraefekt. Polaznici bi se uplašili od filma, i nakon te silne teorije ne bi bili u stanju ništa snimiti. Sad radimo obrnuto: već na prvom satu, prvi dan, polaznici dobiju praktični zadatak. Teorijska predavanja dolaze na kraju, i to samo kao odgovor na konkretne probleme koje polaznici sretnu snimajući filmove.
Program se sastoji od niza praktičnih vježbi, progresivne zahtjevnosti. Svaka vježna polaznicima daje sve više slobode, a zadnja, peta vježba, snimanje je kratkog autorskog filma. Polaznici imaju stroge rokove za završavanje vježbi. To je ključ za napredovanje, završavati zadatke u roku i ne opterećivati se perfekcionizmom. Škola je namijenjena punoljetnima, no nema gornje dobne granice. Prosjek godina prijavljenih je oko 25, no najstariji polaznik imao je skoro 60. Primamo godišnje desetak ljudi, i upravo je rad u grupi jedna od najvećih kvaliteta naše Škole. Polaznici nauče jedni od drugih i više nego od predavača. Ne razdavajamo polaznike po vještinama – svi rade sve, i režiraju, i snimaju, i montiraju. Pripremamo ih za rad u realnim uvjetima: mnogi od njih nikad neće imati budžet za svoj film, i učimo ih kako da snimaju s onim što imaju”, dodaje Nebojša Slijepčević.
*Predavanja i gostovanje Srđana Keče, generacija 2019./2020. / foto: Barbara Raad
Kako izgleda proces mentorskog rada u Školi dokumentarnog filma doznajemo od multimedijalne umjetnice Ane Hušman, jedne od voditeljica Škole: “Rad s polaznicima funkcionira tako da ih pokušavamo provesti kroz procese rada, tehnike i taktike koji pomažu svakom pojedinačno da nađe svoj vlastiti način rada. Tako im pomažemo da sami nađu metode koje će im pomoći da se nastave baviti filmom i kad izađu iz okruženja škole. Kreativni proces prepun je sumnji i oklijevanja te nam je glavni zadatak da ih ohrabrimo da se usude iskoračiti u svijet filma i ustrajno se time baviti. Osim mentorskog rada jedan na jedan koji je prisutan najviše pri radu na 5 vježbi, najčešće prakticiramo format grupnih prezentacija. Na njih stavljamo velik naglasak jer razvijanje kritičkog govora i promišljanja uvelike doprinosi radnim procesima. Naravno da polaznici tijekom takvih procesa dobiju i različita mišljenja pošto nas ima dosta i svatko se koristi drugačijim principima rada, ali na njima je razmotre mogućnosti te odaberu od ponuđenih alata one koji ima najviše odgovaraju.”
Umjetnica i filmašica Hrvoslava Brkušić, također jedna od voditeljica ovog programa, pojasnila je koji su neki od najvećih izazova rada u Školi, ali i najvećih prednosti edukativnog pristupa koji Škola njeguje: “Najveći izazovi su u kratkom vremenu postaviti kvalitetne tehničke i kreativne temelje, približiti polaznicima filmski jezik da ga razumiju i nađu vlastiti izričaj. U tim vremenskim limitima leže i prednosti edukativnog pristupa što ti kao predavač toliko vjeruješ u sposobnost polaznika da se može izraziti i istovremeno zajedno s tobom izaći iz zone vlastitog komfora. To nas kao edukatore podsjeća kako biti podrška i kako odbacivati ustaljene filmske forme u svrhu odlaska u nepoznato. Prednost je također što se svakoj generaciji treba ponovno prilagoditi, osjetiti senzibilitet grupe i iz tog razloga stalno mijenjati pristupe već uhodanim vježbama, što iziskuje i konstantan rad na nama kao predavačima. To je obostrani proces koji se može razvijati jedino kvalitetnim dijalogom. Polaznici svojim radom su do sada pokazali da smo na nekom dobrom putu.”
*Svečana projekcija Škole dokumentarnog filma 2015./2016., generacija 2015./2016. / foto: Bojan-Haron Markičević
O feedbacku polaznica i polaznika, kao i rastu njihovih daljnjih interesa za stvaranje filmova, jedan od voditelja škole – redatelj Igor Bezinović – kaže: “U proteklih 9 godina Školu je polazilo devedesetak osoba različitih profila, interesa, dobi, motivacije… Sastavni dio škole je evaluacija procesa od strane polaznika i izrazito nam je važno iz godine u godinu poboljšavati program prema prijedlozima polaznika. Ocjene Škole su nam u evaluacijama već godinama uglavnom na visokoj razini, a to nas motivira za daljnji rad, s obzirom da nam je kvaliteta procesa jednako važna kao i rezultati na planu filmksih vježbi. Osobito nas veseli kada se naši polaznici nastave baviti filmom, kada osmišljavaju nove projekte neovisno o Školi i kada shvatimo da im je proces rada s nama dao bitni poticaj za daljnje bavljenje filmom, ponekad i u profesionalnom smjeru. Neke polaznice su odlučile svoje filmsko obrazovanje nastaviti i na umjetničkim fakultetima u inozemstvu, primjerice Lucija Ilijić je nakon Škole upisala dokumentaristički studij Zelig u Bolzanu, a Sabina Mikelić studij filma u Amsterdamu. Neki polaznici odlučili su nastaviti studij u Zagrebu, npr. Sanja Bistričić upisala je studij Novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti, a brojne studentice i studenti studij filma na Akademiji dramske umjetnosti, primjerice Jasmina Beširević, Petar Vukičević, Maja Alibegović, Yulija Molina, Aron Kovačić i Ivan Grgur.
Također, vesele nas i polaznici koji i sami dolaze s ranije upisanih drugih umjetničkih škola, ne nužno vezanih uz dokumentarizam, npr. Nikolina Bogdanović, Matija Drniković, Sara Bernarda Moritz, Anja Strelec, Fran Makek, Roko Crnić, Luana Lojić, Katerina Duda, koja je sada i sama predavačica na Školi… Naposlijetku, cijeli je niz polaznika nastavio u profesionalnom smislu raditi na filmu i/ili televiziji, što na vlastitim projektima, što u sferi audiovizualne umjetnosti, npr. Tea Vidović, Darovan Tušek, Ante Zlatko Stolica, Katarina Zlatec, Bojan Mucko, Petra Slobodnjak, Sonja Lazić, Petra Ivšić, Marina Redžepović, Ivana Biočina, Inesa Antić, Vladimira Spindler, Sara Jurinčić… Sigurno smo nekoga i preskočili u ovim nabrajanjima, isprike na tome, ali osvrćući se na toliko godina rada, ponosni smo da smo imali prilike biti kotačić u osobnom razvoju tako kvalitetnih ljudi koji i nas opemenjuju svojom kreativnošču i ambicijama.”
Multimedijalna umjetnica Katerina Duda Školu pohađala 2014./2015., a danas i sama ondje održava posebna predavanja i vježbe.
“Kako sam na Restartovu školu krenula iz vizualnih umjetnosti, tako sam do tada rad na filmu promišljala na način koji proizlazi iz ovog polja – konceptualno, kroz video, proces, istraživanje medija. Restartova škola mi je prije svega osvijestila na koji se način gradi filmska struktura, što znače režija i dramaturgija, što je potrebno da nešto postane film. Ukratko, ponudila mi je neke osnove filmskog jezika kojima do tada nisam vladala pa vjerujem da sada radim u nekoj kombinaciji strukturiranijeg filma koji i dalje ima bazu u konceptualnom promišljanju.” Komentirajući vlastito iskustvo pohađanja Škole, Katerina ističe: “Nastava se bazira i na međusobnom komentiranju vježbi koje donosimo kao zadaće. Mislim da mi je to bilo najzanimljivije – od drugih polaznika, ali i mentora puno učiš iz načina na koji gledaju i komentiraju filmove, kakvi su im pristupi i što im je zanimljivo, kako bi riješili neke situacije s kojima se boriš u filmu, zanimljiva rješenja njihovih vježbi koja se sama ne bih nikad sjetila. Kako svi zajedno pratite proces rada na vježbama svih polaznika, na kraju se kao grupa veselite kad vidite kako je netko izašao na kraj sa svojom vježbom.”
Za pohađanje Škole nije potrebno nikakvo prijašnje filmsko iskustvo, kao ni poznavanje tehnike proizvodnje filma, a više informacija o programu možete pronaći na službenoj internetskoj stranici. U tijeku su prijave za novu generaciju polaznika, koje su otvorene do 20. rujna, a što je sve potrebno poslati za prijavu doznajte ovdje.
