Krajem prošle godine objavljeni su rezultati međunarodnog natječaja za mlade arhitekte Europan 17, na kojem se među 51 europskom lokacijom zadanom natječajem našla i povijesna jezgra Makarske, o čemu smo pisali ovdje. Za tu je lokaciju pristiglo ukupno 20 natječajnih radova koje potpisuju autori iz čak 15 europskih država, a drugu nagradu osvojio je hrvatski tim. Riječ je o projektu naslovljenom A Roof Without a House: A Study of Slowness koji potpisuje pet zagrebačkih arhitektica: Sara Blekić, Hana Dašić, Antea Divić, Jana Horvat i Ria Tursan.
U obuhvat natječajnog zahvata programom su uključena tri javna, ali djelomično zapuštena prostora u središtu Makarske: Pijaca odnosno gradska tržnica, stara Peškarija ili ribarnica s pripadajućim okolnim prostorom i asfaltirana parkirna površina preko puta Peškarije. Intervencija u okviru ovog natječaja trebala se usmjeriti na preoblikovanje gradske tržnice, uspostavu mediteranskog kulinarskog centra te stvaranje novog prostora za kulturne događaje. Naručitelj natječaja u Hrvatskoj bio je Grad Makarska, a proveo ga je Europan Hrvatska.
U pokušaju jezgrovitog opisa projekta primjerenog digitalnom mediju, autorice izdvajaju 7 ključnih teza projekta:
1. S obzirom da je makarski prostorni kontekst već uvriježeno smatran simbolom preizgrađenosti i betonizacije jadranske obale, u sagledavanju projekta fokus nije stavljen tek na uvriježeno adiranje novih prostornih elemenata i kvaliteta, već i na inverzan proces oduzimanja suvišnih elemenata iz prostora. Jedan od ključnih inicijalnih nacrta projekta jest plan rušenja koji oslobađa nove urbane praznine.
2. Izgradnja koja prati planiranu razgradnju teži imati minimalan tlocrtni otisak u prostoru, posebice u zoni pješačkog prizemlja. Tamo gdje program ipak traži određenu kvadraturu zatvorenih prostora, težnja je projektirati arhitekturu minimalne pojavnosti (primjerice, korištenjem postojeće topografije terena zatvoreni dio tržnice ugrađen je u hipertrofirani podzid). Prioritet projekta jest artikulacija sustava novih, otvorenih, javnih prostora središta grada.
3. Uzimajući u obzir sve karakteristike mediteranske klime, a u prvom redu utjecaj sunca i bure, novi se javni prostori djelomično natkrivaju man-made ili prirodnim elementima. Taj sustav krovova bez kuća nositelj je novog prostornog identiteta tog dijela povijesne jezgre grada.
4. Pojavnost krovova u projektu generirana je iz datosti mikrolokacije u koju se smještaju: pojavljuju se 3 tipa natkrivanja. Na lokaciji Pijace, ravni krov kružnog tlocrta pomiruje niz u prostoru zatečenih, kaotičnih rubnih uvjeta, čineći novi fokus svojevrsnog teatra javnog prostora. Na lokaciji Centra mediteranske gastronomije, dvostrešni krov pravokutnog tlocrta ocrtava i artikulira nove rubove u prostoru, privlačeći i okupljajući korisnike. Na lokaciji bivšeg parkirališta, prirodni krov krošnji mediteranskog bora natkriva novoplanirani gradski park.
5. Krovovi i javni prostori pod njima udomljuju raznovrsne makarske ekologije: sustave suživota različitih aktera iz ljudskog, biljnog i životinjskog, živog i neživog, opipljivog i virtualnog svijeta. Konceptualizaciji projekta prethodilo je mapiranje niza detektiranih, postojećih sustava u različitim prostornim mjerilima (XL do XS). Od posebnog značaja za projekt su sustavi i putanje: automobila, ribe, kamena i vode, čineći bitne poveznice u sagledavanju makrolokacije i njenih mikrolokacija.
6. Projekt je logistički promišljen i s aspekta planirane faznosti izgradnje. Svaka je intervencija projektirana s predloženim mjestom u ukupnom timelineu moguće realizacije projekta. Intervencije na tri lokacije zajednički funkcioniraju kao cjelina, no osigurana je i autonomna logika i čitljivost rješenja svake mikrolokacije.
7. Suvremeni, kakofonični, hiper-povezani svijet obiluje tranzitnim prostorima i ne-mjestima koje ubrzano i automatizmom konzumiramo. Suprotno tomu, na programskoj razini i u zamišljenim scenarijima korištenja projekt ispituje ideju urbane sporosti ili slownessa baziranoj na intenciji da stvaranjem mjesta arhitekturom možemo potaknuti korisnika na svjesno bivanje i prisutnost u određenom vremenu i prostoru. Stoljetni mediteranski obrasci života u otvorenim prostorima grada, neformalnog i privremenog zauzimanja prostora, spontanog generiranja društvenosti i opće lakoće bivanja početne su i završne točke promišljanja ovih urbanih intervencija.
