U četvrtak, 5. prosinca, s početkom u 18 sati, u prostorima Društva arhitekata Rijeka (Ivana Dežmana 2a) održat će se prezentacija kataloga izložbe pod nazivom Arhitektura u Rijeci 1991.-2018., uz panel diskusiju u kojoj će sudjelovati Kristian Benić (Gradska knjižnica Rijeka), Bojan Bilić (Plan 21), Tonči Čerina (UHA) i Velid Đekić (Muzej Grad Rijeke). Razgovor će voditi kustos spomenute izložbe i urednik kataloga, Luka Skansi.
Izložba – nastala u suradnji između studenata Odsjeka za povijest umjetnosti i Sekcije pod vodstvom Luke Skansija i Gorane Stipeč Brlić – otvorena je početkom godine u prostorima Filozofskog fakulteta u Rijeci. Izbor prezentiranih projekata rezultat je istraživanja dostupnog publiciranog materijala kojeg su studenti istraživali kao zadatak kroz jedan semestar.
U uvodnom tekstu kataloga kustos Luka Skansi ističe: “Jasno je da tema gradotvornosti nije jedina koja označava današnju arhitektonsku produkciju. Štoviše, jedna je od marginalnih, i u neku ruku i anakronih tema. Ali i neizbježnih, pogotovo ako analiziramo karakteristike suvremene arhitektonske produkcije baš u kontekstu njezinog suočavanja s gradom poput Rijeke. Grad koji je kroz cijelu svoju modernu povijest bio razvijen kroz brze, ambiciozne, velike i često ne-kontekstualne pothvate, koji su stvorili ono što nazivamo urbis: pomislimo samo na ugarsko ‘osvajanje’ mora, stvaranje novog waterfronta i na industrijsku arhitekturu, na austrijski izum Opatije, na talijansko preuređivanje gradskog imidža i stvaranje Belvedera i Kozale, na urbanizam i arhitekturu Sušaka, na susjedstva i industrijske pogone realizirane za vrijeme Jugoslavije. Grad koji je stvoren iz snažne arhitekture, u vibrantnom i konfliktnom odnosu između pojedinih konstitutivnih dijelova (waterfront vs. grad; Sušak vs. Rijeka…), i daleko od klasičnog kanona ‘ljepote’ ottocenta. Rijetko koja današnja arhitektura (ne samo u ovom gradu) je ovako nešto sposobna kontemplirati i asimilirati. U današnjoj ‘tekućoj modernosti’, unutar svih ekonomskih i produkcijskih kriza koje su zahvatile jednu od najvećih luku na istočnom Jadranu, grad više nije subjekt plana i intervencije arhitekata i urbanista. I u tom kontekstu uloga suvremene arhitekture neizbježno je skromnija od one iz prošlosti, no ne i manje kompleksna. I na takav način je moramo gledati i suditi.
U tom povijesnom i kritičkom okviru studenti Odsjeka za povijest umjetnosti pri Filozofskom fakultetu u Rijeci istraživali su nove margine arhitektonske discipline i nove teme s kojima se suočava suvremena arhitektura.”
