Njemačka zaklada Hans und Lea Grundig zagrebačkom je kustoskom timu [BLOK], kojeg čine Ana Kutleša, Ivana Hanaček i Vesna Vuković, za istraživačko-izložbeni projekt Problem umjetnosti kolektiva – slučaj Zemlja nedavno dodijelila nagradu u kategoriji povijest umjetnosti / medijacija. Projekt je nagrađen zbog suvremenog pristupa jednom historijskom slučaju, točnije Udruženju umjetnika Zemlja, koje je kao jedan od prvih primjera organiziranog i programatski usmjerenog okupljanja umjetnika (slikara, kipara i arhitekata) na ovim prostorima djelovalo od 1929. do 1935. Svoje istraživanje kustosice [BLOK]-a predstavile su kao niz izložbi u Zagrebu, Puli i Petrinji, koje su prezentirale “zemljaško” traganje za odgovorima na (i danas aktualna) pitanja što je to lijeva umjetnost, umjetnost stvarana kolektivno i namijenjena za kolektiv. Međutim, dubinsko razumijevanje ove specifične umjetničke prakse nije bilo moguće bez njezinog smještanja u širi društveno-politički kontekst Kraljevine Jugoslavije i međuratnog perioda, razdoblja koje obilježava širenje kapitalizma i opća privredna kriza, zabrana radničkog organiziranja i progresivnog političkog djelovanja pod diktaturom dinastije Karađorđevića, o vremenu nadolazećeg fašizma. “Zanimala nas je reprezentacija sela i grada koju Zemljaši donose u svoju likovnost, ali i njihovo djelovanje na terenu, u predgrađima Zagreba, u sindikatima i među seoskim proletarijatom”, istaknule su kustosice u nedavnom razgovoru za tjednik Novosti.
*Vesna Vuković, Ivana Hanaček i Ana Kutleša iz kustoskog kolektiva [BLOK] / foto: Marina Paulenka
Kako su kustosice napomenule u najavnom tekstu koji je pratio izložbe, “u dosadašnjim narativima zanemareno je pitanje veza članova Udruženja s društvenim pokretima onoga vremena. Zanimalo nas je kako su umjetnici razumijevali društvenu funkciju svoje prakse, ali i kako je heteronomna kritika autonomije umjetnosti rezonirala unutar samog udruženja te u širem umjetničkom polju. Iako nas gotovo čitavo stoljeće dijeli od kolektivnog zemljaškog djelovanja, pitanja koja su oni postavljali aktualna i danas. To ne znači da je ovaj historijski primjer moguće poput recepta preslikati na suvremenu situaciju, već da je potrebno otvoriti prostor za novu historizaciju Zemljine umjetničke prakse”.
*Izložba “Problem umjetnosti kolektiva – slučaj Zemlja” u zagrebačkoj BAZI (21. 12. 2016. – 21. 2. 2017.) / foto: Srđan Kovačević
[BLOK] je nedavno objavio i istoimenu knjigu, koja je službeno predstavljena na promociji prije nekoliko dana u Francuskom institutu u Zagrebu. Publikacija okuplja tekstove Ivane Hanaček, Vide Knežević, Ane Kutleše, Nikole Vukobratovića i Vesne Vuković, a njezino oblikovanje i prijelom potpisuju Nina Bačun i Roberta Bratović iz kolektiva OAZA. Knjiga dokumentira i proširuje niz od tri izložbe održane između 2016. i 2018., a koncipirana je kao monografija sa selekcijom arhivskog materijala i reprodukcijama likovnih radova te tekstovima koji djelovanje Zemlje smještaju u širi društveno-politički kontekst Kraljevine Jugoslavije i međuratnog perioda. Kako navodi jedan od recenzenata knjige, dr. sc. Petar Prelog, ova knjiga “donosi dubok uvid u pojedine dijelove društvenog konteksta postojanja Udruženja umjetnika Zemlja i važan je prinos poznavanju povijesti ove važne međuratne umjetničke skupine. Tekstovi o radničkom i socijalističkom pokretu u Hrvatskoj te o seljačkom i nacionalnom pitanju predstavljaju relevantan povijesni okvir, dok se u onima koji se izravno dotiču Zemljina društveno angažiranog djelovanja analiziraju i tumače problemi koji su presudno utjecali na obilježja njezinih ciljeva. Opća ekonomska kriza u tadašnjem kapitalističkom društvu, vrijeme diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića, veze Zemljinih protagonista s ilegalnom Komunističkom partijom, teški životni uvjeti zapostavljenih slojeva stanovništva u gradu i na selu, „sukob na književnoj ljevici“ – sve su to teme koje autori ove knjige s pravom smatraju ključnima za ispisivanje Zemljine povijesti. Pritom su naznačene i mogućnosti novih tumačenja pojedinih idejnih pretpostavki i obilježja Zemljina djelovanja, od Krležine i Cesarčeve uloge u oblikovanju Zemljine ideološke razine, do pitanja o njezinu avangardnom položaju u međuratnoj umjetnosti. Sve navedeno svjedoči o tome da je ovom knjigom – objavljenom devet desetljeća nakon Zemljina osnutka – relativno velik i značajan korpus studija o Zemlji dobio relevantnu nadopunu i otvorio nove mogućnosti tumačenja ove važne pojave u hrvatskoj modernoj umjetnosti”.
Žiri zaklade Hans und Lea Grundig u svom je objašnjenju istaknuo sljedeće: “Smatramo osobito vrijednom ideju da se članove umjetničke grupe, njihove radove i njihovo djelovanje istraži metodama mrežne analize, da se istraživanje prezentira i vizualizira u tom ključu te tako dođe do uvida u pozicije i značaj pojedinih umjetnika, ali i njihove povezanosti sa širim društveno-političkim kontekstom. To otvara prostor da se iznova sagledaju postojeće povjesničarsko-umjetničke interpretacije, ali i postave nova istraživanja i pitanja”.
