Identitet grada Rijeke neodvojiv je od njegove industrijske povijesti i migracija koje su obilježile njegovu prošlost. Temom Rijeke kao “tranzitnog grada” – nekoć označenog protočnošću (ljudi, prometa, proizvoda) i usmjeravanju prema budućnosti, a danas prepuštenog statičnoj post-tranzicijskoj svakodnevici – bavi se fotografski-video rad Nike Petković pod nazivom Tok. Predstavljen nedavno u Gradskoj galeriji Striegl u Sisku, gradu koji s Rijekom dijeli sličnu sudbinu, ovaj fragmentarni esej “suprotstavlja odnose između statičnog i dinamičnog, tretirajući sliku u pokretu kao proširenu fotografiju”, riječima autorice rada. “Postavom, ali i sadržajem suprotstavljaju se trajanje i trenutak, kretanje i nepokretnost, prošlost i sadašnjost, propadanje i nestajanje, sugerirajući aktualni tok grada koji se pretvorio u svakodnevnu čekaonicu promjena i neostvarenih društvenih nadanja”, pojašnjava autorica. Više o ovom radu doznajte u nastavku!
*Stillovi iz video radova
Kustosica Alma Trauber, ravnateljica Gradske galerije Striegl, o ovoj izložbi piše sljedeće:
Nika Petković kroz svoj rad donosi u fokus fotografiju i video te njihove moguće interrelacije tretirajući ih istovremeno kao primarna i paralelna sredstva svoje umjetničke opservacije. U sadržajnom smislu ne postoje razlike između dvije fotografije i pet video radova koji čine izložbu pod nazivom “Tok”. Odabravši specifične i točno određene gradske lokacije, autorica ih predstavlja kao samosvojne fragmente svog vizualnog narativa, a kojima ukazuje na prostore grada u kojima se zrcale modaliteti postindustrijske tranzicije kao i zakašnjele prilagodbe javnog prostora društveno-ekonomskim potrebama grada i života u njemu. Ukupno sedam gradskih lokacija progovara opservacijskim jezikom i senzibilitetom Nikinog umjetničkog pristupa, donoseći u očište isječke vremena i prostora koji jednakim intenzitetom preispituju prošlost, sadašnjost i potencijalnu budućnost.
*Postav izložbe u Gradskoj galeriji Striegl / foto: Nika Petković
Metoda Nike Petković je promatranje, čekanje i obuhvaćanje trenutka, kada govorimo o fotografiji, te manipuliranje istančanim i jasno strukturiranim prostornim i vremenskim sekvencama, kada govorimo o video radovima u kontekstu ove izložbe. Fotografije fiksiraju, dok video radovi daju svojevrsnu rahlost i protok događanja i mogućnosti unutar zadanog kadra, i to u ovom slučaju, specifično Nikinog kadra, koji nas stavlja u njenu poziciju, u njene točke gledišta i ne dopušta pomake ili eventualna izmicanja. Jedina dva fotografska rada izložena na izložbi stabiliziraju i kompresiraju narativ izložbenog koncepta, odajući distopijski karakter: na jednoj fotografiji imamo betonsku konstrukciju koja ima snažne simboličke implikacije (od materijala do grafita na površini), a s druge strane prisutan je vizualni potencijal njenog elementarno estetskog iščitavanja bez ikakvih referenci na konkretan prostor i vrijeme, poput svojevrsne mrtve prirode unutar urbanog pejzaža. Druga fotografija ima identičnu dijaboličnost u mogućnostima gledanja: jedna dominantna ploha, ovdje u formi projekcijskog platna na kojem nema sadržaja, u odnosu na fotografsku deskripciju prostora unutar kojeg se nalazi. To isto prazno platno, moguće je isti onaj kadar kojeg prepoznajemo u video radovima. Formati fotografija kao i projekcijskog platna na kojem gledamo video sekvence identični su u svojim omjerima. Dinamika “toka” unutar ove izložbe prisutna je ne samo u izmjenjivanju i ponavljanju kadrova, već i u video radovima koje gledamo i iščitavamo s prednje i stražnje strane tog istog platna, poput dva lica s dva različita sadržaja i dva različita pogleda u intimu prostora.
Izložba i rad pod nazivom “Tok” zaista fenomenološki zadire u potrebu novih i mogućih iščitavanja tranzitnosti, opservacije i kretanja te razumijevanja istih u prostornom kontekstu. Kao što je fonetski slična, ali pojmovno drastična razlika između tranzitnosti i tranzicije, Nika Petković upravo ova dva pojma veže usko i ukazuje na njih svojim vizualnim diskursom ispreplićući ih sadržajno i značenjski. Komuniciranje ovog rada implicira kretanje, bilo da se radi o kretanju kroz izložbeni prostor, bilo da se radi o kretanju kroz prostor grada putem obuhvaćenih sekvenci, bilo da pratimo konkretno kretanje vlaka, ljudi, zvukova, broda ili vjetra što čini osnovu vizualnog inventara, bilo da kretanjem osvještavamo koncept vremena i njegovog protoka. Na kraju nam ostaje i kretanje od jednog do drugog medija, od fotografije ka videu i obrnuto te kontinuirana dinamika između statičnosti i pokreta. Tako tok zaista postaje TOK, sam po sebi i u sebi, ostavljajući nam slijed intimiziranih i posvojenih prizora Grada kao mogućeg “općeg” i neidentificiranog mjesta sa svim obilježjima grada (stoga ga i navodim svjesno s velikim G), uhvaćenih i oduzetih njegovoj javnosti, a čija “opća” mjesta svi prepoznajemo, dijelimo i anticipiramo.
*Postav izložbe u Gradskoj galeriji Striegl / foto: Nika Petković
Nika Petković (1992., Rijeka) magistrirala je filmologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Bologni, u Italiji. U svom radu bavi se istraživanjem odnosa između filmske i fotografske slike u suvremenoj umjetnosti, kao i njihovom doprinosu u nastanku medijske nostalgije. Radila je kao istraživačica i montažerka arhivskih filmova na nekoliko umjetničkih projekata i filmova, surađujući s filmskim arhivima i kinotekama (Cineteca di Bologna, Archivio Home Movies, itd.) Osim filmske umjetnosti njeno područje interesa posebno je fokusirano na fotografiju. Izlagala je na nekoliko grupnih i samostalnih izložbi, među kojima su Festival Fotografia Europea 2017., Athens Photobook Festival 2019., te festivalARTE FIERA 2019. u Bologni. Trenutno živi i radi u Zagrebu.
