Peščenica-Žitnjak, kao gradska četvrt nadomak industrijske zone koja je (s ostatkom grada)* sredinom 1950-ih započela rapidno rasti, dobila je svoj Dom kulture 8. svibnja 1955. godine, točno na desetu obljetnicu oslobođenja Zagreba. Godine 1960. Dom kulture postao je Narodno sveučilište, a 1969. godine Zavod za kulturu i obrazovanje, u čijem je krilu iste godine izrastao Centar za kulturu Peščenica, čija je organizatorica i prva voditeljica bila Vesna Kauzlarić. Bile su to preteče današnjeg Centra kulture na Peščenici, odnosno Centra KNAP, koji to ime nosi od 2015. godine. Ova (pret)povijest KNAP-a “nastaje u doba kada se otvaraju centri za kulturu (…), a koji se fokusiraju na sveobuhvatnost stvaralačkih djelatnosti, odgoj publike te podmirenje njihovih rekreativnih potreba. Dok se primjerice Centar za kulturu Zagreb otvorio u sklopu objekta Radničkog sveučilišta ‘Moša Pijade’, trešnjevački Centar za kulturu osnovan je u sklopu Društvenog doma, kao i peščenički. Novoizgrađeni objekt Društvenog doma Peščenica obuhvaćao je Centar za kulturu sa svojih sedam stručnih suradnika za razna područja i Muzičku osnovnu školu te su im na zajedničkom raspolaganju bile kazališna dvorana i mala koncertna dvorana, dok se Galerija formirala za potrebe likovne djelatnosti Centra za kulturu. U Društvenom domu Peščenica djelovala je i SF – knjižnica naučne fantastike, koja je okupljala ljubitelje stripa i SF-a – Sferakon” (Branka Hlevnjak).
Kao što mi je ispričala Vedrana Kršinić, ona je bila prva povjesničarka umjetnosti koja se zaposlila u Centru za kulturu Peščenica, a prva izložba koju je organizirala bila je izložba slikara Zlatka Šulentića. Kako piše Kršinić u svom neobjavljenom tekstu o Galeriji Događanja: “Prvi put u životu sam došla u taj tada rubni dio grada, prolazila pokraj ogromnih tvornica, skladišta i slamova da bih došla u prelijepi, prozračan, osunčan Centar za kulturu na čijim su zidovima bili mozaici Otona Glihe i Mile Kumbatović. Bilo je to doba poticanja novih sadržaja u već uhodane i sveprisutne domove kulture.“
Galeriju pod nazivom Galerija Centra za kulturu “Peščenica” osnovala je 1978. tadašnja direktorica Centra, Vesna Kauzlarić, ali nije imala adekvatni prostor. Izložbe su se često organizirale kao popratna događanja uz neke druge manifestacije, no ipak su izlagala poznata imena, poput npr. Cate Dujšin-Ribar, čiji su radovi postavljeni uz svečano otvaranje kazališne dvorane Dubravko Dujšin. Veliku pozornost izazvala je 1977. izložba Meštrovićevih skulptura iz fundusa Atelijera Meštrović (izložbu je posjetilo oko 10 000 ljudi). Galeriju je od 1978. do 1983. vodila Vedrana Kršinić.
Tako se uočava potreba za stalnim likovnim programom te Galerija 1981. godine dobiva ime Galerija Događanja (na inicijativu Branke Hlevnjak, a prema prijedlogu Nade Orel). Slijedi desetljeće izvanrednih aktivnosti, kada se Galerija Događanja okreće mladim umjetnicima, danas sve redom etabliranim imenima: Mladen Stilinović, Antun Maračić, Vlasta Delimar, Željko Jerman, Dejan Kršić, Boris Cvjetanović, Sanja Bachrach i Mario Krištofić, Darko Šimičić, Boris Demur, Greiner i Kropilak, Danka Šošić Vijatović, Željko Vijatović, V. D. Trokut i mnogi drugi. Galerijom Događanja tako kolaju suvremena umjetnička strujanja, jednakom snagom kao i u zapadnim metropolama tog vremena. Godine 1983. Galerija seli iz stare izložbene dvorane (smještene u mezaninu između kazališne i koncertne dvorane) u prostor pokraj glavnog ulaza u Centar.** Iste godine, vodstvo Galerije preuzimaju tadašnje zaposlenice, Branka Hlevnjak i Vedrana Kršinić, koje kuriraju program Galerije.***
Specifikum Galerije Događanja u Zagrebu je, u epohi umirućeg socijalizma, u naročitoj brizi za neposrednu okolinu. Kao sociologinja, tadašnja ravnateljica Ada Lakoš Knežević, poticala je socio-kulturne programe koji su bili bazirani na istraživačkom radu, što je donosilo vrlo zanimljive plodove na dotad nepoznatim interdisciplinarnim relacijama dizajn-inovatorstvo-zaštita-umjetnost te često u suradnji s privrednim organizacijama, odnosno, u to vrijeme, organizacijama udruženog rada (pa je tako došlo do suradnje s Chromosom na uređenju oglasnih mjesta i načina oglašavanja, potom s tvornicom konca Unitas, “na osuvremenjavanju goblenskih motiva originalnim rješenjima aktualnih umjetnika, organizirala su se događanja u tvorničkim prostorima, vodili razgovori o osvještavanju potrebe za dizajnom i dizajnerima (jer Studij dizajna je osnovan tek 1989. godine), o potrebi praktičnih košarica za smeće, o inovacijama u spravama za dječja igrališta, surađivalo se s tvornicama Chromos-Katran-Kutrilin, Dukat, Prvomajska, Elka, gradskim poduzećem Čistoća, i dr.“ (Branka Hlevnjak).
Prema koncepciji Ade Lakoš Knežević jedan od prvih programa nove galerije bila je izložba pod nazivom Proizvodni i likovni radnik o zaštiti na radu, čiji je postav osmislio čuveni konceptualni umjetnik Mladen Stilinović, pri čemu se na temelju ispitivanja i statističkih pokazatelja ozljeda na radu ukazalo na problem neadekvatnog dizajna radničkih odjela i zaštitne opreme te potaknulo sustav na ulaganje u redizajn zaštitne opreme. Na taj način se Centar za kulturu proaktivno i politički osviješteno uključio u manifestaciju Mjesec zaštite na radu. Uslijedile su mnoge zanimljive izložbe koje su slijedile taj izuzetno inovativan interdisciplinarni princip: kiparica Mila Kumbatović i Transformacija radne sredine; izložba Svakodnevni interijeri Vedrane Kršinić, temeljena na njenom istraživanju likovne kulture stanovnika Peščenice;**** izložba Ugođaj na ulici u suradnji s gradskim poduzećem Čistoća i kvartovskim školama; izložba Zajednički za ljepši grad kao rezultat participacije građana u procesu promišljanja oblikovanja okoline; i brojne druge.
Galerija je djelovala i kao prošireni medij urbane kulture te organizirala nizove urbanih intervencija u tkivo grada: Vrata Peščenice, uređenje pješačkog prijelaza preko pruge; postavljanje oglasnih stupova-kišobrana autora Svana Vujičića; arhitekt i doktor znanosti u području sociologije Fedor Kritovac, zaljubljenik u gradski detalj, inicirao je višekratno uređenje okoline Društvenog doma ili npr. Likovne intervencije na isprašivačima sagova; Nada Orel je 1984. godine ostvarila jedan od svojih fantastičnih radova u javnom prostoru, čuveni Trodimenzionalni strip; umjetnik Dragutin Kovačević nije se libio bojanja žardinjera; provedena je akcija Živio bicikl!; izvedena je famozna skulptura Ruka prijateljstva – putokaz Zagreb Milene Lah (ostvareno u suradnji s Tvornicom parnih kotlova Zagreb 1987. godine, na križanju Harambašićeve i Branimirove), reljef Mladenci Ivana Lesiaka ispred dvorane za vjenčanje, Balerina Svana Vujučića, skulpturalni znak tvornice Munja Dore Kovačević (Branka Hlevnjak), ili pak murali raznih autora na više adresa.
Galerija Događanja surađivala je sa Zagrebačkim salonom, naročito Sekcijom Prijedlog, kao i Salonom mladih, pa su tako Branka Hlevnjak i Vedrana Kršinić kao voditeljice Galerije osmislile izložbu Grafičko oblikovanje u novinstvu mladih, što je 1980-ih bila vrlo interesantna tema, s obzirom na brojne ad hoc kolektive i pojedince koji su djelovali u tom polju.
Osim toga, njegovala se i amaterska likovna kultura kroz tečajeve slikarstva, kao i rad s djecom i mladima, pa su tako npr. ljetne dječje kiparske radionice Nade Orel rezultirale skulpturalnim uređenjem Parka Malog princa u ulici Vladimira Vidrića, jedinstvenim umjetnički i participativno oblikovanim javnim prostorom.
Nažalost, 1990-e nisu bile dobar period za centre za kulturu (čak se i Franjo Tuđman pitao – Zar to još postoji?), bili su slabo financirani, što je utjecalo i na rad Galerije Događanja. Branka Hlevnjak odlazi, kako nam je rekla “u slobodnjake”; “ulaskom u članstvo ZUH-a (danas HZSU), dobiva status samostalnog likovnog kritičara, po pozivu otvara izložbe” (Branka Hlevnjak) te djeluje kroz Savjet Galerije, dok Vedrana Kršinić, koja je Galeriju vodila do 1995. godine, pokušava održati djelatnosti Galerije na životu. U jednom času, zbog nedostatka sredstava, “Centar je jako otežano radio zbog smanjenih sredstava za rad, program se je teško i oskudno provodio i stručni ljudi su odlazili. Galerijski prostor se trebao iznajmiti, a galerija zatvoriti” (Vedrana Kršinić). Potom je došlo do posvemašnjeg davanja društvenih prostora u zakup kako bi se opstalo, i Galerija je neko vrijeme bila i knjižara. Nažalost, bilo je to vrijeme kulturocida.
Stvari se ponovo vraćaju u bolju formu početkom (n)ovog stoljeća, kada je Galerija ostvarila suradnju s Akademijom likovnih umjetnosti, a zatim se fokusirala na izložbe kazališnih plakata i fotografija “pod ravnateljstvom Tomislava Štrige koji se, kao bivši glumac, fokusirao više na kazalište KNAP, dajući Centru novi vizualni identitet uz promjenu naziva u Kulturni centar Peščenica, koji je oblikovao Krešimir Bauer zamijenivši dotadašnjeg dizajnera Centra, Dragutina Kovačevića. Voditeljica Galerije bila je nakon 1995. stručni suradnik Centra, Ksenija Marec, a izlagali su Marko Golub, Tomislav Buntak i nova garnitura mladih stvaratelja. Godine 1998., Galerija Događanja dobiva i svoju monografiju: Prvih deset godina galerije Događanja 1981.-1991. (Branka Hlevnjak).
Dolaskom voditelja Gordana Orešića, stvari kreću u još boljem smjeru, a veliku promjenu donosi umjetnica Anja Planinčić, danas ravnateljica Centra KNAP, koja 2009. godine postaje voditeljica Galerije. Planinčić pokreće programsku reformu te intenzivno organizira izložbe suvremenih autora, kao i programe kojima usmjerava pažnju lokalne zajednice k suvremenim umjetničkim praksama. U razdoblju od 2009. do 2016. organizirano je preko 60 izložbi, a među umjetnicima tada srednje generacije možemo izdvojiti Ivana Marušića Klifa, Tomislava Brajnovića, Katu Mijatović, Sinišu Labrovića, Igora Kordeja te tada mlade umjetnike poput Maje Marković, Borisa Sekulića, Ivane Vulić, Ane Sladetić, Martine Grlić i mnogih drugih.
U nastavku razgovaramo, za početak, s ravnateljicom Anjom Planinčić, a potom i novom višom stručnom suradnicom za programe likovne djelatnosti Centra, od ljeta 2024. voditeljicom Galerije Događanja, umjetnicom Ana Mušćet.
► Znamo da je Centar kulture na Peščenici započeo svoj rad kao Dom kulture još 1955. godine, što ga čini najdugovječnijim poslijeratnim kulturnim centrom u Zagrebu. Što je za vas značilo postati ravnateljicom takve institucije i što je bio vaš cilj? Imate li osjećaj da ostvarujete ciljeve koje ste postavili u trenutku izbora za vodeću funkciju Centra?
Anja Planinčić: Moj rad u Centru započeo je puno prije nego sam postala ravnateljica te sam zaposlenjem u ovoj ustanovi počela otkrivati njezinu bogatu povijest. Godine 2009., u vrijeme kada sam počela raditi, u Centru su još bili zaposleni djelatnici koji su se živo sjećali razdoblja 80-ih godina, kada je Centar bio žarište kulturnih zbivanja toga vremena. Utoliko mi je bilo jednostavnije otkrivati razne pojedinosti o radu ustanove, kao i o njenoj izgradnji i razvoju. Galerija Događanja, koja čini dio Centra, svojim programima u to vrijeme djelovala je znatno šire od samog izlagačkog programa. Centar je živio u snažnoj sinergiji s lokalnom zajednicom i s radnim organizacijama tvornica koje su ga okruživale radi čega su se razvijali razni programi koji su se temeljili na istraživanjima, ali i oni koji su za cilj imali unapređenje lokalnog okruženja i standard života u toj zajednici, tada na rubu grada.
Brojna rješenja, kao postavljanje javne plastike u parkovima ili oglasnih stupova po uzoru na one u centru grada, zatim pokretanje inicijativa za postavljanje koševa za otpad ili stalaka za bicikle, bojenje žardinjera za cvijeće, samo su neke od akcija koje je pokretao Centar za kulturu. I to uvijek s naglaskom na dizajn i umjetnost. U sve akcije bili su uključeni umjetnici, a otisak tih akcija i danas je vidljiv te čini kvart prepoznatljivim.
Saznanje o svim tim akcijama i inicijativama svakako je utjecalo i na moj rad u Centru te su se mnogi programi već tada oslanjali upravo na to vrijedno nasljeđe. Istaknut ću program Zagreb na kvadrat, koji se provodio od 2011. do 2014. a koji se, kroz rad današnjih umjetnika, referirao na javne skulpture postavljene tijekom 80-ih na području gradske četvrti Peščenica.
Jednako tako na moj rad i razvoj programa snažno je utjecalo vlastito prethodno iskustvo kao mlade samostalne umjetnice. Imajući u vidu sve okolnosti s kojima se mladi autori susreću kada se po završetku studija nađu na tržištu, moj rad u Centru na mjestu voditeljice galerije usmjerio se upravo na promišljanje programa na način da se umjetnicima, a posebno mladim, omoguće zdravi uvjeti rada, što je značilo da galerija osigurava one osnovne uvjete za pripremu i produkciju izložbe (stručni tekst, tisak kataloga i na kraju naknadu umjetniku za izlaganje). Ovo spominjem zato što se danas sve navedeno podrazumijeva, no prije 15-ak godina nije bilo tako i bio je potreban značajan napor da se ostvare ovi standardi. Danas, mogu biti zadovoljna da smo u Galeriji Događanja uveli, među prvima, isplate honorara umjetnicima te podigli standard izlaganja u ovom prostoru, a mladim autorima osigurali profesionalne uvjete.
Ovo sve govorim jer moj rad i razvoj programa u Centru seže daleko dalje od trenutka kada sam preuzela vođenje ustanove na mjestu ravnateljice. Dolaskom na to mjesto samo se otvorio širi prostor za razvoj ustanove te mogu reći da se realiziraju svi planovi koje sam si postavila. Neki su više, a neki manje vidljivi no ustanova se u zadnjih osam godina, tj. moja dva mandata, značajno promijenila, no to i nije neobično. Vrijeme i okolnosti se mijenjaju, pa se i način rada, kao i mogućnosti, mijenjaju.
Svakako moram istaknuti da Centar KNAP ima dobar tim djelatnika te da je razvoj programa kao i realizacija istog utoliko jednostavnija. Danas u KNAP-u razvijamo programe koji osluškuju potrebe i interese najšireg kruga korisnika. Važno je naglasiti da Centar KNAP osim lokalno, djeluje i na široj kulturnoj, tj. umjetničkoj sceni; kazalište, glazbena djelatnost te program Galerije Događanja ostvaruju programe koji svojim sadržajem i kvalitetom zauzimaju značajno mjesto na kulturnoj karti grada Zagreba te publika na te programe dolazi iz raznih dijelova grada, a ponekad i iz udaljenijih mjesta. Dakle, može se zaključiti da Centar djeluje paralelno na dva fronta te značajno prelazi očekivanja lokalnog centra za kulturu.
Pogledate li moj plan razvoja za oba mandatna razdoblja (koji su dostupni na KNAP-ovim mrežnim stranicama) lako ćete zaključiti da su ostvareni gotovo svi zacrtani ciljevi. Otvorili smo prostor i postali snažna podrška brojnim nezavisnim umjetnicima i organizacijama u smislu prostorne, tehničke i logističke podrške, i ono što je važno naglasiti — to činimo već osmu godinu! Takvim suradnjama osnažujemo i vlastitu poziciju, kako unutar lokalne zajednice, tako i unutar umjetničke. Ojačali smo vidljivost i dostupnost programa ustanove najširoj publici, što znatno doprinosi razvoju nove publike, ali i sadržaju svakodnevnih navika građana. Razvili smo programe koji izlaze iz vlastitog prostora te čine kulturne sadržaje dostupnim i onim skupinama koje nemaju mogućnost posjećivati programe u kulturnim institucijama (nekad su u pitanju zdravstvene okolnosti, visoka životna dob ili pak socijalne neprilike). Ostvarili smo snažne veze i razvili suradnje s lokalnom zajednicom. Obnovili smo i opremili zgradu te je sada znatno učinkovitija nego prije osam godina. Moram istaknuti da smo ostvarili cilj i kazališnu dvoranu učinili pristupačnom osobama s invaliditetom (rekonstruirana je prilazna rampa koja sada zadovoljava propise, osigurana su posebna mjesta u dvorani za osobe u kolicima, izgrađen je sanitarni čvor za osobe s invaliditetom); sve to čini nas iznimno sretnima. Naravno, radimo na daljnjem opremanju i ulaganju u prostor kako bi bili još dostupniji. U planu za 2025. je ugradnja dizala koji će i prostor na katu učiniti pristupačnim svim osobama jednako te će zgrada biti u potpunosti u skladu sa standardima i zakonskim propisima, što nažalost nije čest slučaj u našim ustanovama. Također, u planu je i rekonstrukcija pozornice u kazališnoj dvorani kako bi uvjeti za sve izvođače u dvorani bili u potpunosti zadovoljeni. Spomenut ću i ugradnju solarnih panela koji će se realizirati do konca 2026., a time će se ostvariti dodatne uštede energije, što je također značajna stavka kada govorimo o vođenju jedne ustanove.
Vođenje ustanove kompleksan je posao i uključuje znatno više od proizvodnje programa. No mene vesele svi ti segmenti, iako biti na čelu ustanove znači imati iznimnu odgovornost. Kada iza sebe imate rezultate koji su vidljivi, to vam daje novi vjetar u leđa, samopouzdano ste motivirani za nove velike planove, bez obzira na izazovne i teške trenutke, jer ima i takvih, zato što evidentno vidite da se — može. Mi smo, kao centar kulture, taj primjer.
Sve ovo govorim jer program jest ono što je najvažnije, no da bi se on ostvario u punom potencijalu potrebno je mnogo više rada od samog kreiranja programa. To je često nevidljiv rad, ali je iznimno zahtjevan i odgovoran. On ne bi bio moguć da se njezini zaposlenici ne osjećaju dobro u ustanovi, da ne planiramo razvoj svojih programa, da svi ne doprinose svojim intelektualnim i konkretnim znanjima i sposobnostima, u skladu sa svojim radnim mjestima.
► Galerija Događanja imala je vrlo ambiciozan program tijekom 1980-ih, s naročitim interesom za komunikaciju sa susjedstvom i radnim organizacijama smještenima u neposrednoj blizini. Kako danas izgleda ta komunikacija sa susjedstvom te na koji način Centar djeluje u kvartu? Postoje li još neke ambicije uspostavljanja odnosa s radnim ljudima unutar Peščenice?
Anja Planinčić: Galerija Događanja, kao i Centar u cjelini, uvijek je bio, a i danas jest, u intenzivnoj komunikaciji sa zajednicom. Svi programi koje provodimo odraz su te povezanosti. Dio programa, poput Senior kluba, ima i participativan moment, jer sami korisnici sudjeluju u kreiranju programa. Radi se o iznimno potrebnom programu koji okuplja korisnike treće životne dobi, jedne zajednice koja je na rubu društvenog fokusa, a ovim i sličnim programima usmjereni smo upravo na pozitivne učinke koje kultura može imati za ovu specifičnu skupinu građana. Nadalje, program Volim Pešču, koji se provodi više od dvadeset godina, također je rezultat uspješne suradnje i komunikacije s lokalnom zajednicom. Ova akcija svake godine u kvart dovodi novog umjetnika ili umjetnicu koji oslikavaju zidne površine u javnom prostoru i na taj način potiču građane na interes za uličnu umjetnost. Ovom akcijom, građani su izgradili poseban odnos, tj. senzibilitet upravo za ovu vrstu umjetnosti te je akcija postala dio identiteta kvarta. Sada smo u situaciji da nas građani pozivaju da oslikavamo zidove privatnih kuća, a koji gledaju na javne komunikacijske trase, što je značajan pomak u razvoju, kako publike tako i same lokalne zajednice.
Nemoguće je odvojiti rad Galerije od rada Centra. To su sve programi koji se nadopunjuju, svaki kroz svoju djelatnost, a nova voditeljica Galerije u narednom će razdoblju dodatno proširiti program koji prepoznajem kao intenzivnije povezivanje ustanove s lokalnom zajednicom i umjetnicima.
► Kakve su ambicije za Centar KNAP u narednom periodu?
Anja Planinčić: Centar KNAP vrlo jasno je postavio ciljeve, a to su biti dinamičan i otvoren javni prostor namijenjen svim građanima i zajednicama, mjesto susreta, razmjene ideja i druženja. Centar pokušava biti nositelj kulturnog i društvenog života gradske četvrti Peščenica-Žitnjak. Mjesto na kojem će svaki građanin moći pronaći aktivnost ili sadržaj za sebe. Također, vidim ga kao mjesto koje okuplja stručnu i umjetničku zajednicu te podržava i potiče rad nezavisnih umjetnika i organizacija. Cilj mi je konstantno ulaganje u prostor i opremu, s idejom pružanja što kvalitetnije usluge svim korisnicima te smanjivanje ekološkog otiska i podizanje standarda energetske učinkovitosti objekta. U narednom periodu nastavit ćemo slijediti ciljeve koje smo si postavili, uz nove koji nas motiviraju razvojno. Tako radimo zadnjih osam godina, a rezultat toga rada jasno je vidljiv.
► S obzirom na to da ste nedavno postali voditeljicom Galerije Događanja, koliko vam je važna njezina prošlost i tradicija uspostavljanja odnosa s kvartom? Kakav je vaš program i ambicije u razvoju Galerije u sljedećih nekoliko godina?
Ana Mušćet: Od imenovanja Galerije, odnosno formalne organizacije likovnog programa kao programa Galerije Događanja, ona ima vrlo snažan predznak uključenosti u događanja u kvartu, u oblikovanju prostora Peščenice, odnosno kvarta Peščenica-Žitnjak, ali i identiteta prostora Grada Zagreba, jer je svojim programom intenzivno prisutna na sceni. Iako prostorno na rubu jednoga grada, Galerija se zapravo pozicionirala kao proizvođač novih vrijednosti u svome kvartu. 80-e su tako prepune događanja na ulici, a koja su nastala u Centru, odnosno kroz galerijski program koji je u to vrijeme bio nositelj rada ustanove. Posljedice toga danas su na korist svim djelatnostima Centra; naprimjer, kišobrani – popularni i prepoznatljivi u kvartu, na neki su način promotivni endem u svrhu komuniciranja s najužim prstenom susjedstva. Danas na njima možemo pratiti oglašavanje redovnog kazališnog i glazbenog programa ustanove. Galerija je, rekla bih, konkretno određivala svoje ciljeve i stvarala prostor za rast ustanove. Kroz aktiviranje socioloških istraživanja i interes za probleme radnika i stanovnika grada, Galerija je prije više od četrdeset godina bila mjesto eksperimenta i prezentiranja rezultata, a koji su jasno evidentirali stanje društva. 24. rujna 1981. otvorena je prva izložba voditeljice i organizatorice programa Događanja, Branke Hlevnjak, pod nazivom Proizvodni i likovni radnik o zaštiti pri radu. Koncepciju izložbe potpisuje sociologinja i tadašnja ravnateljica Centra, Ada Lakoš Knežević. Suradnik na postavu i dizajnu izložbe je Mladen Stilinović, dok je ispitivanje vodila Jasenka Pregrad. Nadovezujući se na ovakav stav i način profilacije programa, plan mi je Galeriju u budućnosti usmjeriti u traženje odgovora na pitanje postavljeno u tekstu kataloga Hlevnjak i Lakoš Knežević: Postavlja se pitanje — zašto se jedna galerija i centar za kulturu uključuju u Mjesec zaštite na radu 80-81? To se pitanje može postaviti i drugačije. — Što je to Kultura?*****
Na ovo pitanje ćemo kroz narednu godinu odgovoriti Programom vizualne kulture, koji planiram kao aktiviranje više disciplina i sadržaja, autora, suradnika, odnosno kulturnih radnika, čiji je posao organizirati i ustanoviti platformu za vizualnu kulturu u gradu, za određene publike ponaosob.
U jednom dijelu, usmjerit ću se na istraživanje pojava i značenja u društvu, a koje se odnose na tretman slike, odnosno njezinu reprezentacijsku moć u prenošenju poruka. Ipak, program će se baviti i pitanjima kulturnih fenomena te pitanjem masovnih medija, komercijalnom proizvodnjom slike i mehanizacijom komunikacijskog aparata, kao i njegovim utjecajem na “čitatelja” vizualnih pojava i poticaja. Platforma će djelovati simultano na više razina — kroz novitete u izložbenom programu (primarno uvođenjem novina u prezentaciji i najavi izložbi, što je primarni cilj za iduću godinu, iz objektivnih razloga) koji je kolegica, stručna suradnica Ana Marija Senfner, za 2025. godinu postavila kroz poziv i odabir osam izložbenih cjelina koji se odnose na temu Prostor(i) i zajednica. Galerijski program oslanjat će se u 2025. godini na veći broj stručnih suradnika koji će skrbiti o dogovorenim izložbama, kroz uvođenje novih uloga u radu Galerije. Detalje i novine prezentirat ćemo od siječnja 2025., u godini u kojoj ujedno obilježavamo i obljetnicu 70 godina postojanja Centra i 20 godina postojanja Kazališta.
Na drugoj razini, program će kroz edukativni segment tražiti rješenja iz svakidašnjeg života, publicirati različite materijale, skrbiti o nabavi potrebnih materijala i literature, sredstava za sve polaznike, brinuti o dokumentaciji i plasiranju sadržaja novog programa platforme, kao i osiguravanje visokokvalitetnog sadržaja koji će biti dostupan stanovnicima kvarta putem programskih letaka, knjižica, brošura, i drugih tiskanih materijala.
Tu je i organiziranje web platforme Galerije Događanja na kojem će se okupiti arhivski i recentni sadržaji Galerije, distribuirati tekstovi domaćih i stranih teoretičara, otvarati javni pozivi, uspostavljati međuinstitucionalne nacionalne i međunarodne suradnje, planirati organiziranje stručnih putovanja, organizirati postavljanje problemskih zadataka, pratiti rad domaćih i stranih umjetnika, objavljivati upute i rješenja za svakodnevni život, povezivati nezavisnu scenu i tržišni sektor, povezivati s drugim industrijama, itd.
U tijeku je organizacija arhiva i osiguravanje zaštite postojećih materijala, publikacija i vizualnih prezentacija kroz povijest. Digitalizacija materijala (osim onih koje su tijekom 2023. godine digitalizirale suradnica Ivana Meštrov i kolegica Matea Šušković, koja je inače zadužena za Arhiv ustanove) obavljat će se kroz 2025. godinu. Koristim priliku pozvati sve zainteresirane stručnjake, studente i ostale istraživače da nam se obrate za uvid i korištenje podataka iz Arhiva u svrhu svoga neformalnog ili formalnog istraživanja i rada.
Jedan od zahtjevnijih zadataka platforme je i stvaranje novog prostor za rad, o kojem ćemo također više u 2025. godini. Važno je za reći kako je ideja platforme formiranje mjesta koje ima ambiciju biti prepoznato kao referentno za vizualnu kulturu u gradu. Platforma ima za cilj jačanje spona među stanovništvom kvarta, grada te dugoročno i šire, kroz usvajanje novih znanja iz područja vizualne kulture. Razvijanje kompetencija, na ovaj način, utječe posredno na razvoj ostalih programa u Zagrebu, dostupnih kroz kulturnu ponudu, kao i na činjenicu podizanja svijesti o kvaliteti življenja.
Program planira objedinjenje interaktivnih sadržaja, fizički i virtualno, bazu tekstova, članaka i podataka niza suradnika i autora koji će svojim sudjelovanjem izgraditi komunikacijsko oruđe za stjecanje znanja i konkretnih kompetencija potrebnih za život u sadašnjosti, u svrhu ugradnje razumijevanja vizualne kulture u svakidašnjem životu (profilacija i istraživanje vlastitih interesa i ukusa, odluka i izbora, osvještavanje utjecaja na određene segmente kvalitete života kroz operativna znanja i ispunjavanje konkretnih potreba).
Osim kroz radionički program, pitanje vizualne kulture izlazit će izvan discipline isključivo likovnog promišljanja kako bi se ravnopravno postigao cilj vizualne pismenosti za osobnu dobrobit stanovništva. Suradnja je u početku planirana s umjetnicima, kulturnim radnicima, arhitektima i dizajnerima, dok bi Galerija Događanja u budućnosti postala referentni generator sadržaja vizualne kulture, koji osmišljava i donosi module i prakse, bazirane na propitivanju političkih, kulturnih i ekonomskih promjena, s naglaskom i na prostore, osobe i organizacije koje su oblikovale kulturu Grada Zagreba.
Projekti u Programu vizualne kulture temelje se na iskustvima iz stvarnoga svijeta te se oslanjaju na profesionalne vještine, akademsko učenje i praktičan rad, propitujući pritom i popularnu kulturu (oglašavanje, prezentabilne mogućnosti, modu, film, politički narativ, itd.). U tom smislu, bavit ćemo se istraživanjem potreba koje se odnose na zdravlje i dobrobit polaznika te koje pomažu nositi se s raznim životnim prijelazima i novinama. Primjeri radionica odnose se na pitanja obrazovanja, rada, stanovanja, zdravlja i dobrobiti, kulturnog života, međuljudskih odnosa te organizaciju slobodnog vremena. Sadržaj radionica, paketa za samostalan rad, informacijske liste, popisi, priručna planska sredstva izrađivat će se u suradnji sa stručnim suradnicima te će polaznicima biti dostupni kako bi se stečena znanja lakše distribuirala u zajednici.
Program će organizirati sadržaje koji odgovaraju na pitanje – što vidim/gledam, i na koji način to definira moje opažanje/mišljenje? Na ovaj način plan je kombinirati objektivne činjenice i dokaze s drugim izvorima informacija, u svrhu jasnije interpretacije i zauzimanja vlastitih stavova te planiranje postupaka.
Program vizualne kulture odgovara strateškim prioritetima Programa razvoja kulture grada Zagreba kroz razvoj novog modela poticanja suradnje između javnog, privatnog i civilnog sektora u kulturi, kroz uključivanje publike u kulturne programe i intenziviranje izravne komunikacije s publikom te kroz razvoj novih modela i alata za promociju kulture i umjetnosti. Jednako tako, omogućava dostupnost osuvremenjenog kulturnog i umjetničkog educiranja u široj zajednici. Pritom, potiče se participativno korištenje kulturne infrastrukture i sudioničko programsko upravljanje.
Općenito, rad Galerije odnosit će se na likovne programe i jačanje ove djelatnosti, a koja je uvelike, kroz rad Branke Hlevnjak, Vedrane Kršinić i Anje Planinčić, kao osoba koje su obilježile dosadašnji izložbeni program, prije više od četrdeset godina odredila standarde kvartovskog identiteta. Trenutno, ostaje nam još jedan izložbeni ciklus unutar ovogodišnjeg galerijskog programa; naime, 19. prosinca otvaramo izložbu riječkog umjetnika, slikara Radovana Kunića, na kojoj ćemo moći vidjeti njegove nove radove. Kunić je 2012. godine diplomirao kiparstvo na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Ipak, kao osnovna preokupacija u njegovoj umjetničkoj praksi javlja se slikarstvo, ali i animacija, rad s videom i instalacijama. Vjerujem da publika jako dobro pozna njegovu dosadašnju maestralno definiranu, narativnu sliku, kao i razinu njegove vještine prezentacije odabranih i pomno selektiranih kadrova “koncentriranih informacija”. Prije premijere riječkog umjetnika, u prvoj polovici prosinca, publika je mogla u prostoru Galerije Događanja posjetiti izložbu Udruge Domino, pod nazivom Antiuniforma: političnost izvedbe odjevenog tijela, koja se organizira u sklopu izložbenog ciklusa Prekasno je za odustajanje: presjek hrvatskog feminističkog performansa. Na izložbi su predstavljeni radova doajenki hrvatskog performansa Vlaste Delimar i Sanje Iveković, kao i radovi Tajči Čekade, Miyu Križanić, Ivane Popović, The Schizoid Wikler’s i Xene L. Županić. Izložba u Galeriji Događanja prva je unutar ciklusa izložbi koje se nastavljaju u 2025. godini izložbama u Muzeju suvremene umjetnosti, Galeriji Prozori i Muzeju grada Zagreba, kao i na online platformi udruge Domino.
*O tome, s naglaskom na širenje upravo industrijskih zona, vrlo dobro govori film Dragutina Vunaka Raste grad (Zagreb film, 1967.). Vidjeti: Koraci grada: NOVI NOVI Zagreb, ur. Sonja Leboš, UIII, Zagreb. 2018. godina, str. 5
** Izvor: Vedrana Kršinić, neobjavljeni tekst za monografiju. Također vidjeti: Kršinić, “Istraživanje likovne kulture na Peščenici (Neboder na Staroj Peščenici)”, Etnološka tribina, br. 3, god. 10, 1980. (izvorni znanstveni rad).
*** Obje, Kršinić i Hlevnjak imale su status stručnog suradnika za likovne djelatnosti. Pojam voditelja nije bio uveden u opis radnog mjesta. Voditeljstvo se podrazumijevalo, voditeljice koristilo kolokvijalno.
**** “Kako povijest umjetnosti nije posvećivala dovoljno pozornosti neprofesionalnim vidovima umjetnosti, pokušala sam u istraživanju kombinirati metode drugih znanosti (etnologije i sociologije). Tako je 1979. učinjen prvi iskorak u prestanku shvaćanja Galerije samo kao reprezentativnog i edukativnog prostora. Postala je mjesto u stalnom dijalogu s ljudima koji su stanovanjem ili radom pripadali općini Peščenica.“ (Vedrana Kršinić, neobjavljeni tekst za monografiju).
***** Hlevnjak, B., “Događanja“ na Peščenici, Kulturni centar Peščenica, Zagreb, 1998. godina, str. 13.
Razgovarala: Sonja Leboš / tekstove ove autorice za Vizkulturu potražite na linku
Zahvaljujemo Centru KNAP, Anji Planinčić i Ani Mušćet na ustupljenim vizualnim materijalima.
Programe Centra KNAP i Galerije Događanja možete pratiti na službenoj stranici www.knap.hr.
