Usprkos izvanrednim okolnostima izazvanima pandemijom Covida 19, zagrebačka WHW Akademija, umjetnički program kojeg su pokrenule kustosice WHW-a, nastavila je s radom. Polaznici i polaznice druge godine WHW Akademije: Vlad Brăteanu, Dante Buu, Tin Dožić, Bianca Hisse, Neža Knez, Jolanta Nowaczyk, Gaisha Madanova, Ekaterina Muromtseva, María Luisa Sanín Peña i Ivana Tkalčić proteklih su tjedana u dijalogu s programom i samoorganizirano testirali različite oblike umjetničke proizvodnje u uvjetima krize odbijajući pasivno čekanje povratka u „normalu“ te aktivno i odgovorno tražeći mogućnosti autonomnog i empatičnog djelovanja u zajednici i za nju.
*Ekaterina Muromtseva, “Portraits of the Dogs Walking With Their Owners and Other People”, 2020., Balkon Galerija, Zagreb (lijevo); Jolanta Nowaczyk, “NewNormal”, 2020., Balkon Galerija, Zagreb (desno)
Ekaterina Muromtseva na svom je zagrebačkom balkonu inaugurirala Balkon Galeriju gdje je 20. ožujka predstavila prvu izložbu – How To Become Invisible, svoju istoimenu seriju novonastalih slikarskih radova u tehnici akvarela. Serija varira motive sjena lokalnih umjetnika/ica, kustosa/ica i kulturnih radnika/ica s kojima je razgovarala o uvjetima prekarnog i često nevidljivog rada. Pažljivo promatrajući svijet koji se pomalja iz perspektive njezinog balkona, Ekaterina Muromtseva realizirala je nekoliko svojih izložbi: Quarantine Outfit, Portraits of the Dogs Walking With Their Owners and Other People itd. Testirajući prostor na razmeđi privatnog i javnog, Balkon Galerija je prošli tjedan ugostila rad Jolante Nowaczyk – rukom rađenu zastavu od ostataka materijala pronađenih na zagrebačkim ulicama s natpisom New Normal, duhoviti komentar trenutne situacije.
*Vlad Brăteanu, “Stay Balanced”, Zagreb, 2020.
Potres 22. ožujka snažno je uzdrmao Zagreb, upravo na rođendan Vlada Brăteanua. Umjetnik je traumatični događaj reflektirao tijekom šetnji gradskim centrom, te je na licu mjesta od ostataka odbačenog materijala uništenih građevina izradio fragilne i dirljive in situ skulpture Stay Balanced. Dante Buu je na svom Instagramu pokrenuo podcast s čitanjem poezije, a Neža Knez realizirala je seriju grafita Predictions and Reality citirajući odgovore djece iz svog ranijeg rada koji je istraživao konstrukciju deus ex machina kako bi se riješili globalni problemi. María Luisa Sanín Peña kroz serije kolaža i slika nastalih u karanteni reflektira anksioznost, ali i nadu sadašnjeg trenutka. Ovo su neki od primjera na koje načine polaznici/ce druge godine WHW Akademije, odbijajući pasivno čekanje povratka u navodnu “normalu”, aktivno i odgovorno traže mogućnosti autonomnog i empatičnog djelovanja u zajednici i za nju.
*María Luisa Sanín Peña, “Quarantine Collages”, 2020.
*Neža Knez, “Predictions and Reality”, 2020., Zagreb (lijevo); Tin Dožić, “Sjedim u sobi, vani ptice pjevaju”, 2020. / WorkShope Online, MMSU Rijeka (desno)
Umjetnici WHW Akademije trenutno sudjeluju u programu WorkShope online: S kolekcijom riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, zbog izvanrednih okolnosti pokrenutog u online formatu, u kojem participiraju i studenti Akademije primijenjenih umjetnosti Rijeka te nizozemskog studija grafičkog dizajna Werkplaats Typografie Arnhem. Suradnja je integralni dio aktualne izložbe Davida Maljkovića S kolekcijom. Uslijed nemogućnosti fizičkog susreta, studenti su koristili digitalne alate interveniranja u kolekciju riječkog MMSU-a kao i mogućnosti promišljanja umjetničke produkcije, koncepata muzeja i kolekcije, autorstva, vidljivosti i odnosa moći. Cjelokupna suradnja vidljiva je na stranicama muzeja te na Facebooku i Instagramu WHW Akademije.
*Ivana Tkalčić, “Perfect Peripheral”, 2020. / WorkShope Online, MMSU Rijeka
Nastava WHW Akademije je prebačena u online sesije u kojima, uz WHW, sudjeluju ovogodišnji rezidencijalni predavači David Maljković, Kate Sutton i Sanja Iveković. Upravo je završen treći u seriji intenziva koji su umjetnici i arhitekti Sandi Hilal i Alessandro Petti iz DAAR-a (Decolonizing Architecture Art Residency) održali u obliku online radionice Stalna privremenost unutar koje su se raspravljali koncepti gostoprimstva, javnog i privatnog, samoorganizacije i kolektiviteta. U sklopu diskurzivnih programa WHW Akademija nastavlja razmatrati teme koje razmatraju angažiranu produkciju i diseminaciju znanja o kolektivnosti i imaginaciji.
Do kraja svibnja bit će realiziran izložbeno-suradnički projekt koji Ana Dević ispred WHW-a priprema u suradnji i dijalogu s umjetnicima WHW Akademije. Kako uz minimalne geste zajednički generirati smisleni sadržaj? Kako naša akcija može biti transformativna, nježna, brižna i nenametljiva? Dok ovih dana još osluškujemo mogućnosti, prema riječima Neže Knez: “to možda može biti i nešto poput kopanja rupa tamo gdje to nije potrebno ili uzaludnog čekanja na autobusnom kolodvoru”.
