Činjenica da je javni prostor, nažalost, često kontaminiran različitim oblicima i izrazima govora mržnje nimalo ne iznenađuje, no ono što začuđuje učestalost je njihova pojavljivanja. Fašistička/nacistička/ustaška ikonografija, natpisi koji promiču mržnju, netrpeljivost ili pak pozivaju na ubojstva postali su dio svakodnevnih vizura na gradskim ulicama. U suradnji s udrugom Vizura aperta, koja već godinama organizira istoimeni festival vizualnih i audio medija, umjetnica Tanja Dabo poduzela je istraživanje pod nazivom Usputno zlo, čiji je cilj na temelju bilježenja ovakvih pojava razotkriti šire društvene anomalije, njihov opseg i kvantitetu.
“Istraživala sam i dokumentirala dokaze/materijalne činjenice izražavanja zla koje nas svakodnevno okružuje u javnom prostoru, na javnim površinama i ulicama naših gradova i sela. Natpisi koji pozivaju na mržnju i ubojstva drugih i drugačijih i koji veličaju zločinački režim naše i europske prošlosti postali su ilustracija i preslika potpunog društvenog zastranjenja i devalvacije društvenih vrijednosti. Usputnom zlu svjedočimo kroz medijske napise, ali i dok šećemo gradom, na zidu škole, na javnim spomenicima, na nekim usputnim zidovima. To je zlo nastalo usput, pod školskim odmorom, prije nogometne utakmice, za vrijeme popodnevne dokolice”, napominje umjetnica koju je i samu neugodno iznenadila golema količina ovakvih pojava kada se, prilikom istraživanja, više fokusirala na njihovo uočavanje.
Zastrašuje činjenica da se govor mržnje događa tako usputno, da je postao prihvatljiv i normaliziran, o čemu svjedoči i to da institucije ne brinu sustavno o uklanjanju spornih natpisa iz javnoga prostora, a još manje o sprečavanju. Ove akcije ostaju najčešće na plećima pojedinaca i ad hoc inicijativa koji ponekad na svoju ruku uklanjaju takve natpise.
Izraze zla i mržnje Tanja Dabo tijekom svog istraživanja dokumentirala je fotografijama, a svaku fotografiju prate dostupni podaci o pojedinom natpisu, paroli i simbolu. Ukupno je dokumentirano 465 natpisa/simbola na 183 lokacije diljem Hrvatske, a najviše u Zagrebu, Osijeku i Splitu. Na taj je način stvorena opsežna bazu podataka, a u dokumentiranje su se uključile i pojedine organizacije civilnog društva te građani, koji su i sami imali priliku poslati dojave ili vlastitu dokumentaciju sličnih primjera. No projekt se nije zaustavio samo na ovakvom arhivskom pristupu. Naime, udruga Vizura aperta nadležnim tijelima – Ministarstvu unutarnjih poslova te tijelima regionalne i lokalne samouprave – uputila je službene prijave, uz popis dokumentiranih lokacija. Pokušao se istražiti i zakonodavni okvir koji regulira govor mržnje, pozivanje na nasilje i fašistička/nacistička/ustaška obilježja, pa je poslan i niz službenih dopisa državnim tijelima, no povratni su odgovori izostali ili bili neprecizni i ograđujući.
“Oni koji su najpozvaniji, predstavnici izvršne vlasti, koji bi trebali štititi i čuvati javni prostor od govora mržnje, poruka nasilja i isticanja obilježja fašističke/nacističke/ustaške ikonografije nisu nam dali zaključiti da postoje zakoni koji reguliraju ovo područje, ni da izvršna vlast postupa sukladno njima, a niti da im je ova tema osobito važna. Zalaganje za pravnu državu kroz informiranje građana još im je, čini se, manje važno. U takvoj situaciji ne čudi opća neupućenost i nezainteresiranost građana spram govora mržnje, poruka nasilja i povijesne zločinačke ikonografije na zidovima njihovih, naših kuća, kao i usud počinitelja koji posve neometano ispunjavaju svoju agendu širenja mržnje i zla”, stoji u zaključku Tanje Dabo.
Podizanje svijesti javnosti, građana i institucija o postojanju govora mržnje, poziva na nasilje i zločinačke ikonografije u javnom prostoru stoga je nužan početni korak na putu prema pozitivnoj promjeni u budućnosti. (Pro)aktivno djelovanje spram ovog društvenog problema nužno je poticati, a javne institucije svakako bi morale raditi na preveniranju i sankcioniranju spornih poruka, revidirajući i prema stvarnim potrebama mijenjajući zakonske okvire kojima se regulira ovo izuzetno važno društveno pitanje.
“Umjetničko istraživanje Usputno zlo bavi se društvenom pojavom u kojoj se zlo, usmjereno protiv drugog čovjeka, koje bi zdravorazumski trebalo biti spriječeno, osuđivano i neprihvatljivo, a njegovi počinitelji educirani, ipak svakodnevno događa u javnom prostoru i to sve više, sve češće i sve drastičnije. Blagonaklonost društva i sustava spram takvih poruka dovodi do sve veće normalizacije nasilja na svim razinama društva. Usputno zlo samo je u svojoj formi (naizgled) usputno. U stvarnosti, ono je alat za postizanje straha u društvu u kojem nitko nije siguran, niti zaštićen, osim nasilnika. Istraživanje je kritično prema toleranciji sustava, ali i društva u cjelini, spram zla u javnom prostoru. Mnogi natpisi navedenog sadržaja odolijevaju godinama, a većinu njih nitko i ne pokušava ukloniti”, pojašnjava kustosica projekta i voditeljica Vizure aperte, Davorka Perić.
Uz stvaranje baze i opsežnog dokumenta koji integrira prikupljenu građu i informacije, kao i druge pozitivne društvene učinke poput aktivacije građana i uspostavljanja javnog govora o ovom problemu, istraživanje bi svoju finalnu formu trebalo zadobiti u novom umjetničkom radu, čija se produkcija očekuje u bližoj budućnosti. Facebook stranica Usputno zlo nastavit će pak djelovati kao platforma na kojoj se građani i dalje mogu javljati s fotografijama grafita i adresama koje će udruga (zbog evidentnog straha i želje da prijavitelji ostanu anonimni) prijavljivati po dojavi te tražiti njihovo uklanjanje.
“Kao društvo godinama smo dozvoljavali zlu da se širi, šutjelo se o zlu zbog straha, u ime osobnog mira, sigurnosti ili napretka, zaboravljajući pri tome da se zlo širi bez susprezanja, u trenu od pojednnačnog incidenta postaje usputno, svakodnevno i većini nevidljivo. Fašistički um u tom vremenu čekanja da netko nešto poduzme nagrizao je sve konstitutivne elemente zdravog društva i kao društvo našli smo se okruženi zlom koji ugrožavala prava i slobodu svih ljudi bez obzira na to jesu li su poruke mržnje upućene njima ili nekom drugom”, zaključuje Davorka Perić, dok Tanja Dabo ističe: “Jedan natpis je samo incident, stotine natpisa su stanje društva. Ignoriranje toga potvrda je potpunog zastranjenja društva. Opiranje tome, dokumentiranje i javni govor o tome jest pokušaj opstanka u devijantnim vremenima”.
Više informacija o projektu, uz prateće dokumente, možete pronaći ovdje.
