Likovna umjetnost u psihoterapiji koristi se već desetljećima, zahvaljujući svojoj moći da potakne emocije, asocijacije i tumačenja osjećaja. S tom činjenicom na umu, umjetnica Ivana Pipal je, u suradnji s psiholozima Deom Ajduković i Hrvojem Pranjićem Anušićem, osmislila asocijativne karte pod nazivom Emocije i stanja. Kao rezultat autoričina istraživanja i promišljanja tema vezanih uz psihologiju i psihoterapiju, ove asocijativne karte nastoje jezgrovitim vizualnim jezikom objasniti iskustvo prolaska kroz različite emocije, raspoloženja i stanja.
“Rezultat je niz crteža koji izaziva asocijacije, interpretacije i spontane emocije gledatelja, među kojima je i serija vizualnih prikaza različitih emocija i njihovih intenziteta (npr. iritacija – ljutnja – bijes; prihvaćanje – povjerenje – divljenje). Temeljna ideja iza stvaranja niza osnovnih emocija je korištenje umjetničke prakse kao učinkovit i kreativan način poticanja psihološkog rasta i razvoja ljudi, usmjerenog osvještavanju, imenovanju i doživljavanju vlastitih emocija”, pojašnjava Ivana Pipal.
Kao alat za samoistraživanje, asocijativne karte mogu se koristiti samostalno te u psihoterapiji i edukaciji, a prikladne su i za individualno korištenje, kao i za grupnu terapiju. Njihov je zadatak da pomoću apstraktnog, simboličkog vizualnog sadržaja potaknu spontane emocije i asocijacije, potičući intuitivnost i kreativnost uma koji apstraktne sadržaje povezuje s doživljenim iskustvom.







33 osnovne emocije vizualno su na kartama predstavljene kao raznobojni, apstraktni kružni oblici, uz još 50 linearnih crteža ljudskog oblika u raznim emotivnim situacijama. “Rad sam odlučila oblikovati kao asocijativne karte jer na taj način ono postaje alat za samoistraživanje, a time se otvara prostor za primjenu u psihoterapijskom radu. Inspiracija za to bio je trenutak kada su Dea Ajduković i Hrvoje Pranjić Anušić primijetili moj rad i osvijestili mi povezanost njihove psihoterapijske prakse s mojim smjerom kretanja, tako da smo do ideje vizualiziranja emocija i asocijativnih karti došli zajedno, nakon brainstormanja i zaključka da mnogo ljudi ne zna nabrojati više od 5 osnovnih emocija”, kaže autorica.



Kako bi se otvorile i multiplicirale mogućnosti za uporabu karata kod korisnika koji se dosad nisu susretali s takvim alatom, uz karte je objavljen i tekst Dee Ajduković s uputama i prijedlozima za korištenje. “Važno mi je bilo zaokružiti našu suradnju s Deinim uputama, jer je proces i ideja rada inspirirana našim zajedničkim idejama, a karte i sama otkrivam na novi način kroz njene prijedloge”, objašnjava Ivana Pipal i zaključuje:
“Nema ispravnog načina korištenja karata, postoje razne primjene. Može ih se koristiti samostalno ili u grupi, za edukaciju, psihoterapiju, samoistraživanje, zabavu, kreativni proces, plesnu radionicu, težak razgovor, fokusiranje ciljeva, razumijevanje ljudi i odnosa oko sebe… Dobar su alat za poticanje razgovora, mogu izazvati neke teme koje inače ne bi došle u fokus. Kroz individualno korištenje mogu biti lijep način za trenutak osluškivanja vlastitog stanja, za promišljanje neke emotivne situacije ili traženja rješenja. Svakodnevno, takva praksa može pomoći u povezivanju intuitivnog i analitičkog načina pristupanja vlastitom iskustvu.”
