U zagrebačkoj Galeriji Kranjčar prije nekoliko je dana otvorena izložba na kojoj umjetnik Ivan Prerad predstavlja svoj novi slikarski ciklus. Četiri i pol godine nakon njegovog Imaginarnog muzeja, izloženog na istoj lokaciji (link), najnovijom izložbom autor nastavlja svoje inventivno propitivanje formalno-sadržajnog karaktera, šireći granice vizualnih dosega slikarskog medija.
Slike su nastale specifičnom tehnikom slikanja u slojevima, koja oslikanim površinama daje privid kontinuirane pulsirajuće nestalnosti. Ovisno o poziciji s koje se promatraju, doživljavaju se na drugačije načine i funkcioniraju poput svojevrsnih slikarskih ambijenata. Izložba naslovljena 1,25 može se pogledati do 14. svibnja.
Nakon što se početkom drugoga desetljeća ovoga stoljeća pojavio na domaćoj slikarskoj sceni, Ivan Prerad pozornost struke isprovocirao je svojim zanimljivim i prepoznatljivim pristupom koloritu. Osobito se to odnosilo na sliku ovećih dimenzija naslovljenu Mangakuta, na kojoj mladi slikar – ponajprije zahvaljujući suptilnom variranju plavkasto-sivkastih tonova u rasponu od prljavo bijelih pa sve do gotovo posve zatamnjenih – uspijeva ostvariti dojmljiv siže neobična i pomalo zagonetna ugođaja. Nedugo poslije Ivan će inaugurirati specifičnu tehniku slikanja u slojevima te na taj način učiniti ključan pomak u vlastitu stvaralaštvu. Nipošto se, međutim, nije radilo o métierski oprobanom pristupu spomenutoj slikarskoj problematici, već o nekonvencionalnom i složenom postupku koji je podrazumijevao apliciranje tankih traka na platno, njihovo oslikavanje te potom dodavanje novih u svrhu ponavljanja cjelokupna procesa, ali sada u nekoj drugoj boji ili nijansi. Oslikane površine poprimale bi tako vibrantne i ravnomjerno ritmizirane teksture, ali i osobinu da – ovisno o kutu njihova sagledavanja – mijenjaju svoje kolorističke karakteristike. Takav princip Ivan će iskušavati kako u apstraktnoj tako i figurativnoj inačici, da bi se potonja na osobito impresivan način iskazala posredstvom prije nešto manje od pet godina u Galeriji Kranjčar prezentirana ciklusa Imaginarni muzej.
Ivan Prerad svoj je najnoviji slikarski ciklus apstraktne provenijencije naslovio 1,25. Zapravo, ovdje i nije toliko riječ o ciklusu koliko o jednom cjelovitom i nadasve problemski tretiranom ambijentalno-slikarskom radu sačinjenom od osam ravnopravnih te uzajamno povezanih segmenata. O čemu je točno riječ? Umjetnik, dakako, zadržava, svoju prepoznatljivu i već opisanu tehniku slikanja, ali sada prilikom dodavanja posljednjeg (zelenog) sloja u odnosu na one prethodno nanesene (plavi i crveni) na svakom platnu čini diskretan i ritmički pravilan pomak u iznosu od točno 1.25 milimetra. Taj pomak u precizno je pak izračunatoj relaciji s uvijek identičnom širinom apliciranih traka, što će rezultirati kontinuiranim i vizualno uvjerljivim mijenama u kolorističkoj zasićenosti cjelokupna osmerodijelnog ansambla. Svako od osam takvim postupkom izvedenih slikarskih platna na egzaktno se logičan način, dakle, nadovezuje na ono prethodno, zadržavajući pritom i svoju unutrašnju kolorističku varijabilnost, a samim time i vizualnu dinamiku.
Postavlja se pitanje kako pozicionirati Preradovo recentno slikarstvo. Nedvojbeno, suočeni smo s autorom koji slikarstvu pristupa na izrazito ambijentalan način, uvijek uzimajući u obzir – već je rečeno – i različite pozicije što ih potencijalni promatrači mogu zauzimati u odnosu na njegove radove. Nadalje, spomenuta ambijentalnost ovom je prigodom potencirana i prezentacijom koja slike tretira poput svojevrsnih zastava, dopuštajući im da ponešto odmaknute od zida slobodno vise u prostoru. Neka od problemskih ishodišta Preradova slikarstva moguće je, dakako, pronaći u fenomenima op-arta odnosno novih tendencija, a možda čak i znatno ranije, primjerice u znamenitoj Holbeinovoj slici Ambasadori. Posve je, međutim, neupitno kako se radi o posve osviještenu autoru koji slikarstvu pristupa na autentično suvremen način.
Vanja Babić
Ivan Prerad (1988, Zagreb) završio Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu (2007). Upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo (2008), te stekao akademsko zvanje sveučilišnog prvostupnika (baccalaureus) slikarstva (2012). Završio diplomski sveučilišni studij slikarstva u klasi prof. Zoltana Novaka (2014).
Izlagao na više samostalnih izložbi: Galerija SC, Zagreb (2013), Galerija Zlati Ajngel, Varaždin (2014), Galerija Galženica, Velika Gorica (2015), Galerija Šira, Zageb (2016), Galerija Kranjčar, Zagreb (2020), Osmos station, Stamford, New York (2023); te brojnim skupnim izložbama.
Dobitnik je više nagrada i priznanja: Erste Grand Prix (2013), HPB nagrada za mladog umjetnika 3. bijenala slikarstva(2015), HDLU godišnja nagrada za mladog umjetnika (2020) i Pohvala 57. zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti (2022). Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
