Nakon lanjskog, 11. izdanja međunarodnog festivala Organ Vida kojim su u okviru teme Neodlučne slike otvorena pitanja transformacije vizualne kulture i umjetnosti uslijed razvoja novih tehnologija, u festivalskoj off godini nastavit će se istraživati kontradikcije, ali i estetički potencijal ovih polja.
Izložba Prepredene fikcije, koja će biti otvorena u zagrebačkoj Galeriji Miroslav Kraljević (GMK) u petak, 24. rujna u 20 sati, obuhvaća radove triju umjetnica – Farah al Qasimi, Ilane Harris-Babou i Stefanie Moshammer – koje prisvajaju komodificirane moduse reprezentacije da bi kritizirale paradokse suvremenog života. Kroz popularne formate poput beauty vloga ili reality showa umjetnice obrađuju trendove s kojima smo praktički svakodnevno u doticaju, ali ih uglavnom ne konzumiramo kritički – brzu modu, kozmetičke novitete, zdravu prehranu ili spiritualizam. Svjesne ograničenosti individualnog otpora i dometa kritike koju umjetnost može uputiti masovnoj proizvodnji i pretjeranoj, pasivnoj potrošnji, umjetnice se okreću humoru, groteski i apsurdu. Predstavljeni radovi stoga funkcioniraju kao vizualne parodije suvremene potrošačke kulture. Kustosi/ce izložbe, koja će ostati otvorena do 15. listopada, su Barbara Gregov, Lovro Japundžić i Lea Vene.
*Ilana Harris-Babou: “Iscrpljenost odlukama”, 2019.
Umjetnica llana Harris-Babou u svojoj se umjetničkoj praksi bavi lifestyle trendovima koji se obično povezuju s privilegiranim demografskim skupinama potrošača/ica. U radu Decision Fatigue fokus je na wellness industriji. Središnji dio rada čini video u kojem umjetničina majka parodijski uprizoruje beauty vlogericu te gledateljima/cama prezentira svoju bizarnu svakodnevnu rutinu uljepšavanja, dok se osvrće na životne odluke koje je donijela da bi očuvala svoju mladolikost i osjećala se dobro. Apsurdni savjeti vlogerice – kućna maska za lice načinjena od grickalica ili obavezno uzimanje vitaminskih nadomjestaka uz čašu Pepsi – namijenjeni su još apsurdnijim aktivnostima kao što je jedenje “TV večere”. Karikirajući popularne fraze poput “zdrave prehrane” ili “minimalističkog lifestylea“, Harris-Babou nastoji kritizirati svijet u kojem su strukturni propusti često predstavljeni kao osobni izbori.
Video prati prostorna instalacija koja oponaša izgled parfumerije čija osebujna ponuda uključuje voštani roler za lice, serum od čipsa ili iscjeljujuće kristale od boraksa. Izloženi su objekti očigledno neupotrebljivi, a prezentirani su kao skupocjena roba. Stoga ne funkcioniraju kao objekti žudnje, već kao groteskna manifestacija luksuza. Naglašavajući apsurdnost standarda ljepote za koje mnogi/e nemaju ni resursa ni vremena, Harris-Babou u ovom radu na prijemčiv i komičan način kritizira suvremenu industriju ljepote.
llana Harris-Babou je interdisciplinarna umjetnica koja radi u mediju skulpture, instalacije i videa. U svom radu bavi se kritikom i istraživanjem potrošačke kulture. Izlagala je diljem SAD-a i Europe – u Muzeju umjetnosti i dizajna u New Yorku, HESSE FLATOW, Umjetničkom centru Abrons, Židovskom muzeju, Sculpture Centeru, Muzeju studija u Harlemu, Muzej De Young, Whitney itd. Rad Harris-Babou je među ostalim recenziran u časopisima New Yorker, Artforum te Art in America. Magistrirala je vizualnu umjetnost na Sveučilištu Columbia i diplomirala umjetnost na Sveučilištu Yale.
*Farah Al Qasimi, “Um Al Naar” (“Majka vatre”), 2019; Edicija od 3, 1 AP; HD video, color, sound, ca. 40 min; FAQ613 / foto: ljubaznošću umjetnice, Helene Anrather, New York, i galerije The Third Line, Dubai
Film Um Al Nar je horor komedija u kojoj umjetnica Farah Al Qasimi kroz izmišljeni reality program prikazuje i prokazuje kontradikcije suvremene svakodnevice Ujedinjenih Arapskih Emirata. Podjednako opterećena lokalnom tradicijom, afektivnim ostatcima kolonijalne prošlosti i uvezenim zapadnjačkim konzumerizmom, kulturna slika regije predočena je iz perspektive neshvaćenog džina Um Al Nar, nadnaravnog bića koje je stoljećima opsjedalo prostor Ras al-Khaimah. Nasuprot tipičnoj reprezentaciji džinova kao zlokobnih stvorenja, Um Al Nar je umotana u šarene tkanine cvjetnih uzoraka i svoje frustracije neopterećeno ispovijeda kameri. S jedne strane izruguje tvrdokorna tradicionalna stajališta i percepcije, a s druge se žali na umor od očajničkih pokušaja očuvanja vidljivosti u društvu koje sve više gubi interes za tradicijskim oblicima duhovnosti te lokalnu povijesti zanemaruje uslijed tržišnog naglaska na novitetima. Preuzimajući i parodirajući upravo popularne filmske i televizijske žanrove, umjetnica Farah Al Quasimi uspijeva kritizirati, ali istovremeno i veličati kulturu o kojoj govori – stvoriti prostor za neviđeno, neshvaćeno i apsurdno.
Farah Al Qasimi (rođ. 1991. u Dubaiju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, živi i radi u Brooklynu i Dubaiju) umjetnica je koja radi u medijima fotografije, videa i performansa te se bavi istraživanjem postkolonijalnih struktura moći i roda te pitanjem ukusa, prvenstveno na prostoru arapskih zemalja Perzijskog zaljeva. Studirala je fotografiju i glazbu na Sveučilištu Yale, gdje je i magistrirala 2017. godine. Izlagala je, između ostalog, u institucijama kao što je Muzej suvremene umjetnosti St. Louis, Public Art Fund, New York, Umjetnički centar Jameel, Dubai, San Francisco Arts Commission, San Francisco (2019.), CCS Bard Galleries, New York (2017.); Helena Anrather, New York (2017.), List Visual Arts Center pri MIT-u, Cambridge, Muzej suvremene umjetnosti, Toronto, Houston center for Photography, Houston i dr. Sudjelovala je u rezidencijama u zakladi Delfina, London (2017.); Skowheganova škola slikanja i kiparstva, Maine (2017); a nedavno je nagrađena i nagradom New York NADA Artadia, stipendijom Aaron Siskind (2018) te fotografskom nagradom Capricious (2021). Njezin rad nalazi se i u javnim zbirkama, uključujući zbirke muzeja MOMA, New York, muzeja Solomon R. Guggenheim, New Zork, Guggenheim, Abu Dhabi, Tate Moder, London, Muzej suvremene umjetnosti, Chicago, MIT, Cambridge, Huis Marseille, Muzej fotografije, Amsterdam, Bowdoin College Museum of Art, Brunswick te NYU’s Grey Art Gallery, New York. Uskoro će se održati njezine samostalne izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti u St. Louisu (2021.) i u Esker Foundation u Calgaryju (2022.)
*Stefanie Moshammer, “We Love Our Customers”, 2017. – danas
Projekt We love our customers usmjeren je na kritičko propitivanje modne industrije i tzv. brze mode te efekta takve proizvodnje i konzumacije na našu svakodnevicu. Stefanie Moshammer percipira odjevne predmete kao socijalne objekte koji mogu prenijeti različita društvena i kulturna značenja. Jednako tako odjevni predmeti bilježe tjelesna iskustva i slojeve sjećanja koja su se s godinama nošenja u njima nataložila. Projekt je pokrenut 2017. godine, a umjetnica svakom novom izložbom lokalno nadograđuje istraživanje. U GMK izložit će instalaciju oblikovanu second hand odjećom koju je ustupila socijalna zadruga Humana Nova Zagreb. Uz instalaciju je postavljena i serija fotografija koje reprezentiraju objekte inspirirane second hand tržištem u New Yorku. Fotografije i instalacije na duhovit način simuliraju estetiziranu modnu sliku poput nekog modnog editorijala koji ne prodaje odjevne predmete već spekulira o novom mogućem životu odbačenog tekstila.
Stefanie Moshammer (1988., Beč) vizualna je umjetnica u čijoj se praksi susreću fotografija, video, kolaž i instalacija. Autorica je publikacija Vegas and She (Fotohof edition, 2014.),Land of Black Milk (Skinnerboox, 2017.) i Not just your face honey (Spector Books & C/O Berlin, 2018.). Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, među ostalim nagrade C/O Berlin Talent, priznanja za iznimnu umjetnicu australskog federalnog Ministarstva umjetnosti u kulture, te nagrada Images Vevey Broncolor i Wallpaper New Generation. Radovi Stefanie Moshammer objavljeni su u raznim tiskanim i online publikacijama kao što su i-D, art – Das Kunstmagazin, Zeit Magazin, M Le magazine du Monde, Wallpaper Magazine, Monopol, New York Magazine, Numéro, DAZED, ali i mnogim drugima. Izlagala je u galerijama, muzejima i festivalima diljem Europe, SAD-a i Kine, među ostalim u amsterdamskom Muzeju fotografije Foam, galeriji C/O Berlin, bečkom Muzeju primijenjenih umjetnosti, festivalu Photo London, galeriji Webber, galeriji Red Hook Labs i muzeju Fotografiska New York.
*FCNN – Feminist Collective With No Name, “Hydrocapsules.love”, 2020.
Također, u subotu, 25. rujna od 16 do 20.30 u Kinu Kinoteka u Zagrebu te online održat će se međunarodna konferencija o suvremenoj vizualnoj umjetnosti i kritici pod naslovom Nove pozicije: umjetnost i kritika u postdigitalnom dobu. Program nastaje kao nastavak dugogodišnjeg istraživanja novih prostora vizualne kulture u praksi Organa Vida, te promišljanja položaja umjetničke kritike udruge Kurziv (nakladnika portala Kulturpunkt.hr). U dva tematska bloka konferencija obuhvaća niz teorijskih predavanja te panel diskusije s pozvanim predvačima/cama, a informacije o programu možete pronaći ovdje.
