Početkom prošle godine naše kolegice i kolege s portala Kulturpunkt i udruge Kurziv, zajedno s partnerima iz Poljske (Krytyka Polityczna) i Slovenije (Maska), krenuli su u provedbu dvogodišnjeg projekta pod nazivom Testing Ground: Reparative Practices for New Cultural Ecosystem, uz potporu programa Kreativne Europe Europske unije. Kroz taj se projekt razvijaju “reparativne metode”, odnosno kreativni oblici istraživanja koji kroz kombinaciju teorijskih/znanstvenih i umjetničkih/kulturnih alata ispituju i nadograđuju potencijal kulture za društveni oporavak. Reparativne metode sudionici projekta primjenjuju na različite akutne suvremene probleme – od rodne neravnopravnosti i ekološke krize u urbanom okolišu, pa do strukturnih prepreka s kojima se suočava umjetničko i kulturno stvaralaštvo.
U projektu sudjeluju umjetnici_e, kustosi_ce i producenti_ce, znanstvenice_i, novinarke_i i kritičari_ke, istraživači_ce i teoretičarke_i, a program sadrži tribine i seminare, predavanja, izvedbe i izvedbena predavanja, izložbe i rezidencijalne programe, uz eksperimentiranje s medijskim formatima.
U namjeri da otvore nove puteve promišljanja reparativnih tema, sudionici projekta angažirali su umjetnice, dizajnerice, ali i same članice istraživačkih i eksperimentalnih timova za stvaranje vizualnih reportaža. Ovakvim subjektivnim i suptilnim pristupom interpretaciji aktivnosti i tema, demonstriraju se nove mogućnosti praćenja događanja i posredovanja ideja.
Reparativni pristup koji zagovaraju uključuje empatičan odnos prema objektu i temi proučavanja, kojima se pristupa bez predumišljaja i analize s distance, već se misli uz njih ili s njima, omogućujući da iz odnosa bliskosti i pažnje proiziđu neočekivani ishodi.
Prva godina projekta bila je uglavnom posvećena opsežnim istraživačkim procesima kroz interdisciplinarne lokalne i međunarodne timove. U travnju je organiziran trodijelni javni online seminar Reparative Explorations gdje je javnost imala priliku zaviriti u svestrane, ali kompatibilne metodologije koje grade reparativnu jezgru projekta. Pritom su se otvorila pitanja o načinima rada u našim istraživačkim i umjetničkim praksama, mogućnosti užitka i radosti kao okidača u istraživačkim procesima, te o uspostavljenim hijerarhijama između vrsta i pojava na Zemlji. Po završetku seminara, dizajnerica i ilustratorica Maja Maar vođena subjektivnim dojmovima predstavila je tri poetične vizualne refleksije.
Prvo interdisciplinarno okupljanje Repair Shack Zakole održano je u rujnu u Varšavi, kada su na primjeru aktivnosti u močvarnom području Zakole Wawerskie prezentirane različite reparativne taktike usmjerene protiv ekološke krize. Grupa Zakole tom je prilikom podijelila i vježbe za intuitivni susret s duhom močvare.
U isto vrijeme, u Ljubljani je istraživački proces pridonio prijevodu knjige Le plaisir effacé. Clitoris et pensée Catherine Malabou, dok je niz predavanja-performansa Tjaše Črnigoj, koja istražuju seksualni užitak kao seksualno i ljudsko pravo, kulminiralo u dva cjelodnevna događanja. Na segment posvećen pristanku ilustratorica Maja Poljanc odlučila je odgovoriti svojim specifičnim stilom znanstvenih ilustracija.
Predavanje teatrologinje Une Bauer bavilo se pitanjem proživljenih proturječja obrazovne ustanove koja se pokušava uhvatiti u koštac s promjenom vlastite institucionalne klime. “Ovim izlaganjem Una Bauer pokušala je prikazati neke od razloga zašto je tako teško izazvati određene promjene i zašto trebamo inzistirati na njima”, zaključuje ilustratorica Antonela Šurbek svoj prikaz obilježen crtežom snažnih poteza i neposrednim izjavama.
U idućoj fazi projekta nastavlja se s ovim intuitivnim pristupom izvještavanju, uz angažiranje umjetnika_ca i kreativaca_ki različitih profila, a u narednom razdoblju planirano je nekoliko eksperimentalnih prezentacija u okviru programa Kritičke dramaturgije u travnju, još jedan Repair Shack na otoku Molatu, tri publikacije i završni Exposium u Zagrebu zamišljen kao amalgam između diskurzivnih i izložbenih formata.
