Vizkulturin podcast zamišljen je kao dijaloška artikulacija aktualnih autorskih umjetničkih projekata, recentno izloženih u zagrebačkim galerijama.
U novoj epizodi gostuje vizualna umjetnica Andreja Kulunčić, čiji je rad jedan od ključnih opusa društveno angažirane umjetničke prakse u Hrvatskoj. Tema razgovora njezina je retrospektivna izložba u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti koja donosi dosad najopsežniji presjek njezina stvaralaštva od 90-ih godina 20. stoljeća do danas. Shvaćajući umjetnost kao važan alat za promjenu, Andreja Kulunčić potiče publiku na kritičku refleksiju o stvarnosti i na aktivno sudjelovanje. Stoga se u naslovu izložbe – Činiti svijet boljim mjestom – zrcali premisa o potencijalu suvremene društveno angažirane vizualne umjetničke prakse u mijenjanju zatečene društvene situacije. Izložba u MSU-u otvorena je do 12. listopada, a njezin dio čine i brojni diskurzivni i participativni programi (najave pratite ovdje).
Gošća: Andreja Kulunčić
Razgovara: Jelena Pašić / tekstove i podcast razgovore ove autorice za Vizkulturu potražite na linku
Sagledavajući tridesetogodišnji rad umjetnice, izložba Andreje Kulunčić fokusira se na teme poput feminizma, migracija, radničkih prava, rodne ravnopravnosti, integracije i kulturne raznolikosti. Edukativne radionice i diskusije povezane s izložbom omogućuju posjetiteljima i posjetiteljicama aktivno sudjelovanje, potičući ih na kritičko razmišljanje i angažman na ključnim društvenim pitanjima. Interkulturna suradnja još je jedan važan aspekt programa izložbe. Aktivnosti koje povezuju strane radnike i radnice s lokalnim stanovništvom promicat će inkluzivnost i otvorenost, čime se prostor Muzeja profilira kao dostupan svim društvenim skupinama.
Postav izložbe, kreiran suautorskim radom Andreje Kulunčić i kustosice izložbe Martine Munivrane (MSU, Zagreb), strukturiran je u pet tematskih cjelina: feminizam, trauma, migracija, samoorganizacija i strukturalna analiza umjetničine metodologije. Kroz ove cjeline prezentira se novi rad temeljen na kustoskim istraživanjima autoričina stvaralaštva te preispitivanju funkcije i forme samostalne (retrospektivne) muzejske izložbe kao društvenog agensa – pokretača i inicijatora promjena.
Izložba uključuje rezultate istraživanja nastalih kao plod suradnje umjetnice s kustosicama s kojima je umjetnica radila na kompleksnim produkcijama tijekom svojega tridesetogodišnjeg umjetničkog djelovanja: Irena Bekić (Hrvatska), Amanda de la Garza Mata (Meksiko), Anca Verona Mihulet (Rumunjska / Južna Koreja) i Katharina Schlieben (Njemačka). Istražujući raznolikosti svojega opusa, umjetnica je navedenom suradnjom proširila dosadašnja istraživanja problemima koji se otvaraju unutar angažirane društvene umjetničke prakse prema pitanjima reprezentacije, rubnog djelovanja, kolaboracijskih praksi, estetskog čina itd. Drugim riječima, ulažući u eksperiment vlastitu praksu, Andreja Kulunčić uspostavlja širok temelj za višeslojno istraživanje društveno angažirane umjetnosti, njezinih mogućih refleksija i ekstenzija, kao i društvenih fenomena, sagledano iz različitih perspektiva.
Posjetitelji i posjetiteljice izložbe mogu sudjelovati u raznovrsnim programima uz izložbu: niz interkulturnih programa, edukativne radionice, diskurzivni program, zajedničko kreiranje vrta MSU-a. Publiku se izložbom i suradnjom u navedenim programima potiče na solidarnost i preuzimanje zajedničkog rizika da se uključi u suprotstavljanje paradigmi privilegiranih koji zanemaruju drugosti svedene na preživljavanje. U takvoj sinergiji i poticajnom djelovanju, u zajedničkom istupu koji se ne mora odvijati samo u prostoru političke moći, stvara se aktivno polje djelovanja. U tom procesu JA prerasta u zajedničko MI.
Umjetnica na izložbi predstavlja radove: index.žene, ISTE – za prihvaćanje različitosti, Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete, Učimo napraviti mjesta svima, 1 FRANAK = 1 GLAS, Sight.seeing, Samo za Austrijance, Bosanci van! (radnici bez granica), O stanju nacije, Kreativne strategije, Žao mi je … nije mi žao, NAMA: 1908 zaposlenika, 15 radnih mjesta, Maloljetnička trudnoća i realizirati tri nova rada Muzejski vrt / jestivi muzej, Mikrosituacije zajedništva: stvaranje iskustva bivanja skupa i Susret društvenog JA.
Interkulturalni program
U sklopu izložbe održava se interkulturalni program koji povezuje strane radnike i radnice s lokalnim stanovništvom u cilju stvaranja zajedničkog iskustva i promišljanja suživota. Strani radnici i radnice, koji su s povjerenjem i željom za boljim životnim uvjetima došli u Hrvatsku, sa sobom donose vlastite običaje, kulturu, svakodnevne navike, ali i svoje nade i strahove. Ni mi, kao domaćini, ni oni, kao novi stanovnici i stanovnice Hrvatske, često nismo sigurni kako zajedno graditi zajedničku budućnost i što znači zajedništvo u različitosti. Glavni fokus programa – kulturna raznolikost – razvija se kroz promišljanje dosadašnjeg suživota i zajedničke vizije budućnosti. Umjetnica se pritom oslanja na dva ključna aspekta: preispitivanje pravednih odnosa (radnih i životnih) stranih radnika i radnica te proširivanje prostora suvremene umjetnosti kroz stvaranje platforme za kulturnu razmjenu s Filipincima i Filipinkama te Indonežanima i Indonežankama koji žive i rade u Hrvatskoj.
Kroz njihov osobni izbor i suradnju, na izložbi se predstavljaju specifičnosti filipinske i indonezijske umjetnosti i kulture široj publici. Izložba stvara prostor za dijalog i razmjenu, ističući kulturne posebnosti Filipinaca i Indonežana, dok istodobno pruža priliku ovim zajednicama da se povežu sa svojom baštinom. Cilj je upoznati i angažirati širu publiku s bogatom tradicijom ovih kultura, potičući bolje razumijevanje i uvažavanje kulturnih raznolikosti u suvremenom hrvatskom društvu.
Edukativne radionice i participativni segmenti izložbe
Radovi Andreje Kulunčić usredotočeni su na društveno angažirane teme, suradnju s različitom publikom i kolektivne projekte, pružajući posjetiteljima i posjetiteljicama priliku za aktivno sudjelovanje u programu.
Participativni dijelovi izložbe uključuju:
– index.žene: Posjetiteljice su pozvane da za vrijeme trajanja izložbe na besplatnom telefonskom broju ostave poruku osjećaju li se zadovoljne, diskriminirane ili zlostavljane. Rezultati telefonskih poziva prikazuju se na displeju postavljenom na uočljivom punktu grada, na internetu i u izložbenom prostoru, stvarajući vizualni prikaz društvene stvarnosti.
– Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete: Posjetiteljice mogu sudjelovati u akciji izrade zajedničkog antispomenika započetog na prethodnim izložbama projekta. Izrađujući skulpturicu od gline, one simbolično posvećuju po jednu skulpturicu za svaku od 850 kažnjenica političkog logora Goli otok i Sveti Grgur.
U sklopu istog projekta organizirat će se i čitateljske grupe i razgovori o izostavljanju ženske povijest (HERstory) iz dominantnih povijesnih narativa i o specifičnostima ženskog iskustva traume.
– Žao mi je … nije mi žao: mogućnost sudjelovanja publike u medijskoj radijskoj intervenciji.
Kreativne strategije i Muzejski vrt
Andreja Kulunčić kroz svoje je umjetničko djelovanje radila na izgradnji prostora za razvoj društvenih odnosa, napredovanje praksi zajednice i osnaživanje osoba pojmovima kao što su kolektiv, briga i uzajamnost. Muzejski vrt / jestivi muzej nova je produkcija u kontekstu retrospektive njezina rada. Kao što je uobičajeno u Andrejinu radu, lokalni kontekst igra ključnu ulogu u produkciji novih djela. U ovom slučaju umjetnica nastoji izgraditi društveni prostor koji zamagljuje pojam unutarnjeg i vanjskog muzeja i pokušava proizvesti prostor u kojem susjedi i posjetitelji mogu eksperimentirati s novim mogućnostima oko ideje zajedničkog dobra. To podrazumijeva rad s arhitekturom muzejske zgrade i njezinim mogućnostima te upotrebu postojećih platformi i terasa. Jedan od njih unutar muzeja, a drugi u perifernom dijelu zgrade. Vrt ne predstavlja samo prostor za opuštanje ili razgovor, već i mjesto u kojem radnja vrtlarstva i briga o zajedničkom vrtu, kako s ukrasnim tako i s jestivim biljkama, stvara zajedničku odgovornost. S druge strane, u ovom projektu muzej ima ulogu društvenog agenta tako što postaje propusnim i stvara veze sa susjednim zajednicama te stvara zajednicu povezivanjem ljudi, u vrijeme jake individualizacije i otuđenosti.
Kao dio promišljanja o samoorganiziranju i samoobrazovanju, predstavljen je i novi rad Susret društvenog JA, oblikovan kao serija dijaloških fragmenata. Ovaj rad odgovara na Andrejin zahtjev da se uroni u složeno tkivo društvenih odnosa. Kroz rad se istražuju različite razine razumijevanja društvenog: od prisilnog promatranja i prepoznavanja načina na koji je društveno konstituirano, preko učenja o njegovoj konfiguraciji, pa do dubljeg osvještavanja da smo svi neizbježan dio društvenog tkiva. To nas tkivo oblikuje, ali i mi svojim djelovanjem oblikujemo njega.
Osim toga, projekt Kreativne strategije obuhvatit će i radionice izravne demokracije za srednjoškolce te diskusije s radnicima i radnicama te migrantima i migranticama u suradnji s grupom Direktna demokracija u školi.
Diskurzivni program
Diskurzivni dio izložbe obuhvaća rasprave koje se referiraju na teme usko povezane s radom umjetnice i projektima koje je ostvarila (feminizam, rodna ravnopravnost, trauma, migracija). Od iznimne je važnosti da izložba ne ostane samo galerijska – radovi Andreje Kulunčić društveno su angažirani i participativni te će izložba dosegnuti puni potencijal tek realizacijom tih programa.
Andreja Kulunčić (r. 1968.) diplomirala je 1992. kiparstvo na Fakultetu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Beogradu. Od 1992. do 1994. nastavlja studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Budimpešti na kiparskom odsjeku. Članica je HDLU-a od 1996. Od 2009. predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na smjeru Novi mediji. Suosnivačica je udruge Multidisciplinarni autorski projekti i akcije (MAPA) za umjetnost, znanost i tehnologiju osnovane 2001. u Zagrebu. Njezin rad predstavljen je na važnim međunarodnim izložbama, uključujući: Documenta 11 (Kassel), Manifesta 4 (Frankfurt), 8. Istanbul Biennial (Istanbul), Liverpool Biennial 04 (Liverpool) i 10. trijenale Indije (New Delhi), na skupnim izložbama u muzejima uključujući: Whitney Museum of American Art (New York), PS1 (New York), Walker Art Centre (Minneapolis), MUAC (Mexico City), Palais de Tokyo (Pariz), Kumu Art Museum (Tallinn), MSU (Zagreb), +MSUM (Ljubljana), Zacheta National Gallery (Varšava), Garage Museum (Moskva), Lentos Kunstmuseum (Linz), Museum of Modern Art (Saint-Etienne) i Ludwig Múzeum (Budimpešta), na samostalnim izložbama, među ostalima: Museo Universitario Arte Contemporáneo (Mexico City), Jorge Vargas Museum (Manila, Filipini), Muzej moderne i suvremene umjetnosti (Rijeka), Salon Muzeja savremene umetnosti (Beograd), Museo MADRE (Napulj), Palazzo Clabassi (Udine), Art in General (New York), Artspace Visual Art Centre (Sydney), Galerija Miroslav Kraljević (Zagreb), Galerija Nova (Zagreb) i Galerija Prozori (Zagreb). Sudjelovala je na stipendijama: MUAC & SOMA (Mexico City), Art in General (New York), University of Johannesburg (Južna Afrika), Walker Art Center (Minneapolis), Artspace (Sydney) te u sklopu 10. trijenala Indije (Jaipur).
U svojim radovima propituje različite aspekte društvenih odnosa i društvene prakse, zanimajući se za društveno angažirane teme, interakciju s različitim publikama i suradnju na kolektivnim projektima. Uspostavljajući vlastite interdisciplinarne mreže, njezin umjetnički rad postaje istraživanje, proces suradnje, sukreiranja i samoorganizacije. Često poziva publiku na aktivnu suradnju, uključujući ih u “dovršavanje” svojih djela. Transdisciplinarni pristup, u kojem se umjetničke vještine nadopunjuju onima iz drugih područja, važan je element njezine prakse. Radovi Andreje Kulunčić gotovo redovito nastaju u suradnji sa stručnjacima i stručnjakinjama iz različitih disciplina uključujući sociologiju, antropologiju, psihologiju, dizajn, programiranje i druge. U svojim projektima obrađuje simptome suvremenog društva, od ksenofobije do depresije, s posebnim naglaskom na goruće probleme tranzicijskih i posttranzicijskih sredina. Često surađuje s marginaliziranim skupinama, s njima stvarajući različite platforme za izražavanje i sudjelovanje. Galeriju često transformira u prostor za radionicu i učenje, svojevrsni društveni laboratorij čiji se rezultati osjećaju u svakodnevnom životu. Djelujući na rubnim područjima i usmjeravajući svoju kritiku prema središnjim vrijednostima imaginarnih institucija globalizirajućih društava i njima uvjetovanim podjelama, njezina umjetnička produkcija sugerira sposobnost umjetnosti da ponudi polemičke temelje za promišljanje i rastvaranje određenih institucionalnih oblika i građenje novih.
Projekt VK Podcast – Vizkulturin Podcast dijalozi i online izložbe sufinanciran je sredstvima Grada Zagreba — Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo te Ministarstva kulture i medija RH
