U galeriji Kolekcionart u Zagrebu (Ul. kralja Zvonimira 7) večeras se – u petak, 16. veljače, s početkom u 19 sati, otvara izložba slikarskih radova mladog umjetnika Bartola Galovića, apsolventa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti. Na izložbi Male noćne slike autor će predstaviti novi ciklus slika u kojima kroz alegorijske prikaze problematizira čovjekovu svakodnevicu, preispitujući važnost materijalnog i ljudskog, odnosno borbu nagona i morala.
Teme koje levitiraju na granici između nedokučivog, opscenog i okultnog karakteristične su za radove ovog autora, a u umjetničkom univerzumu koji stvara iza imaginarnog i mističnog često se kriju alegorije i metafore zbiljskoga života, proživljene kroz osobno, uz utjecaje iz područja psihologije i sociologije, pa čak i filozofije. Bartolovo slikarstvo karakterizira figurativni svijet osebujnog imaginarija, inspiriranog istraživanjima pojava poput slavenske mitologije, tarota, art bruta, orijentalnog i južnoameričkog slikarstva, svijeta bajki, srednjovjekovnih manuskripata, astronomije… Kako pojašnjava kustos izložbe Bartol Fabijanić, “neke od noćnih slika kroz metaforu uobličuju vječno pitanje o svrhovitosti materije i propitkuju naš odnos s njome. Ciklusom se prožima i pitanje iluzije, odnosno razne vrste zavaravanja, kako općenito, tako i ponaosob. Čari materijalnog svijeta suprotstavljene su asketskoj duhovnosti, odnosno more plitkih individualnih želja sučeljeno je globalnoj potrebi za redukcijom.”
Specifičan umjetnički izričaj Bartola Galovića i radovi koji odišu snažnom simbolikom, zasićenim koloritom i upečatljivom ikonografijom prilično su nas zaintrigirali, pa smo Bartolu postavili nekoliko pitanja o novoj izložbi koja će se moći pogledati do 24. veljače, svakim radnim danom od 10 do 18 sati te subotom od 10 do 13.
► Što ćeš predstaviti na izložbi u Kolekcionartu?
Bartol Galović: Predstavit ću seriju slika koju sam započeo ljetos s namjerom da ih pridružim repertoaru Kolekcionarta, ciljajući pritom da budu prihvatljive široj publici, iako mi se namjera s vremenom izjalovila te su poprimile drugačija rješenja. Često se bavim svakodnevnim temama, koje naspram svoje naizgledne banalnosti skrivaju zamršena pitanja na koja odgovor možemo jedino pretpostavljati. Istaknute teme koje djelomično čine naslove radova su opsesija, blaženstvo, dijalog i naravski autoportret. Pojavljuje se pitanje uzajamnog odnosa misli i želje, čija je analiza slična onoj o kokoši i jajetu, premda sam u ovom slučaju definitivno odredio redoslijed postanka, i to naslovom: “želje su očevi misli”, “misli su lovci na značenje”. Kao i ostali radovi, nastoje se poigrati zagonetkom ljudske potrage, progresa bez morala i nepromišljenim ambicijama.
► Kako su nastajali radovi iz ciklusa Male noćne slike? Koje tehnike si koristio? Zašto upravo taj naslov?
Bartol Galović: Započeo sam u srpnju, s pogledom na more, podslikavao sam ih akrilom. Nakon duže pauze, u prosincu sam dovršio četiri kvadratne slike uljanim bojama. Neke su mi oduzele previše živaca, dok su druge nastale ležerno. Pojavila se priča o samostalnoj izložbi te su mi pomaknuli rok s ožujka na veljaču. Odlučio sam dodati dva diptiha ciklusu, jer mi se tematika s vremenom pokazala zanimljivom i dostojnom dodatnog truda, pa sam drugi po redu diptih dovršavao do jučer. Radovi se razvijaju gradacijski od najmanje zasićenog (“kavez-autoportret”), do potpunog zasićenja na kojem često završavam rad. Tako da su prvi od radova anomalije što se tiče mog recentnog stvaralaštva, kojem se često pripisuje horror vacui. Trebao bih istaknuti da nemam strah od praznog prostora u doslovnom smislu (možda gađenje), već tom meta-forom pokušavam oponašati ĐinĐa, Super, Ultra, No.1. svijet oko sebe.
Naslov je djelomično infantilna šala kojom sam htio iznenaditi gledatelja, zapravo se radi o velikim formatima. Također je i referenca na veliko djelo klasične glazbe Eine Kleine Nachtmusik, koji je baš kao i teme kojima se ciklus bavi – evergreen.
► Na plakatu za izložbu stoji i podnaslov The Big Illusion. Zašto se upravo pojam iluzije proteže ovim ciklusom?
Bartol Galović: Ciklus prožima tematizacija iluzija i zabluda na raznorazne načine. Referentna točka za naslov je filozofija gnosticizma, koja tvrdi da je svijet stvorio ignorantni, nebitni bog obrtnik (bog starog zavjeta), abominacija mudrosti, te je igrom slučaja stvarajući ljude od gline zarobio komadić istine (duše) u njima. Stoga je po tom vjerovanju ljudska zadaća spoznati svijet kakvim jest, te pobjeći iz tog kaveza. Nisam vjernik niti nevjernik, već sam shvatio tu alegorijsku igru kao područje plodno za prikazivanje, pa sam odlučio preoblikovati neke od metafora te ih ukomponirati u vlastito viđenje svijeta kao Iluzije. Sama riječ iluzija pretpostavlja da postoji i nešto što je stvarno – što je to, pitam se? Mala iluzija je kad misliš da ćeš naprezanjem postići više. Velika je iluzija kad misliš da je život nešto što nije. Fascinira me ta i slične teme jer živimo u vrlo neistinitom vremenu koje pruža pregršt načina da se smiriš ili zadovoljiš, dok problematična stvarnost ostaje ista te ju s vremena na vrijeme vidiš onakvom kakva jest. Stoga je serija inspirirana trenucima u kojima je iluzija najtanja, premda je iluzija grandiozno prikazana kad je najdeblja.
► Tvoja platna ispunjavaju razna imaginarna bića i svjetovi, isprepliću se utjecaji i motivi iz mitologije, bajki, pa čak i tarota i astronomije, primjerice, što sugerira da iza tvog radnog procesa stoji opsežno istraživanje, čitanje i promatranje. Možeš li nam opisati kako izgleda rad na jednom ovakvom ciklusu?
Bartol Galović: Kao što sam spomenuo gnosticizam, pri formiranju temeljnih misli za nastanak serije istraživao sam razne forme misticizma u helenističkom svijetu. Među kojima su se našli sufizam (islam) te neki kabalistički mislioci, kao i razne forme misli u šarenim podjelama ranog kršćanstva. Misticizam me zaintrigirao kao pojava, a zaokružuje ovaj ciklus kao način gledanja kroz iluziju, odnosno kao što je i opisivan u prošlosti, kao direktno iskustvo s duhovnim, suprotno od indirektnog, tj. posredničkog iskustva s materijom. Mitologija, bajke i tarot često su početne točke od kojih kreću neke ideje o stvaranju, baš zato što su toliko arhetipske; bez obzira što su drevne, sudjeluju u formiranju kolektivnog mišljenja. Smatram ih svakodnevnim pojavama, pa ih baš zato koristim kao nultu točku od koje mogu modernizirati ili interpretirati. Jednom kad pronađem pojam fascinacije koji je temelj za npr. sliku, počinjem ga viđati svuda oko sebe kroz razne slučajnosti koje život potom servira. Ideja i značenjski tijek misli razvija se u više smjerova te se često širi od početne točke, dok se likovni izraz sužava prema uklapanju prepoznatljivosti cjeline, tj. serije radova. Što se tiče estetike, bombardiram se sadržajem koji je u ovom slučaju svijet orijentalne tapiserije, dok ne počnem razmišljati na taj način. Zatim pretvorim predumišljaj u digitalni kolaž, koji izvedbom često odluta od prvobitnog rješenja.
► Tvoj je likovni jezik prilično jedinstven na našoj sceni. Možeš li nam otkriti neke svoje referentne točke, autorice i autore koji te inspiriraju i koji su ti zanimljivi?
Bartol Galović: Inspiriraju me ljudi s kojima živim i oni s kojima provodim dane, od velikih imena najmiliji mi je James Ensor. Tijekom studija fascinirao me fovizam i art brut, Seraphine de Senlis, Bo Fransson, William Hawkings.
Referenta točka je kultura bliskog istoka, zato što je arabeska prisutna u tapiserijama način da se bez prikazivanja opiše sveobuhvatnost svijeta. Moja intervencija je davanje novog značenja i narativa inače nijemim florama.
Bartol Galović rođen je 2000. u Zagrebu. Završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna. Godine 2019. sudjelovao je u sklopu ŠPUD programa na Erasmus+ projektu u Litvi, što je rezultiralo grupnom izložbom u Kaunasu. Iste godine upisuje Akademiju Likovnih umjetnosti, smjer Grafika. U listopadu 2021. postavlja samostalnu izložbu u Galeriji Siva pod nazivom Ćoravi Mazohist. Sudjelovao je na Salonu mladih, 9. hrvatskom trijenalu akvarela, Erste fragmentima te na OHOHO festivalu u AKC Medika (+mural) 2022. godine.
