U posljednjim danima svibnja, hrvatska je animatorska scena izgubila jednog od svojih veterana: u četvrtak, 30. svibnja u Zagrebu je preminuo Milan Blažeković. Ovog redatelja i animatora pamtit ćemo ponajviše kao autora prvih hrvatskih cjelovečernjih crtanih filmova za djecu – Čudesne šume (snimljene 1986. prema scenariju Sunčane Škrinjarić prema motivima iz njezine dječje knjige Kaktus bajke), njezina nastavka Čarobnjakovog šešira (1989.) i Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića (1997.), koji s 350.000 gledatelja drži titulu najgledanijeg domaćeg filma u kinima od osamostaljenja Hrvatske.
I premda navedeni filmovi slove kao hrvatske inačice slavne diznijevske animirane tvornice, Blažeković je čvrsto ukotvljen u tradiciji Zagrebačke škole crtanog filma, koja po stilu i temama predstavlja otklon svom američkom pandanu, što je posebno vidljivo u njegovim kratkometražnim ostvarenjima, gdje prevladava sklonost simboličnom i satiri, kao i apstrahizirana, reducirana pozadina. Ilustracijom se Blažeković počinje baviti još kao srednjoškolac, kada objavljuje karikature u Kerempuhu, a crtež i animacija postaje njegovom profesijom 1958., kada se zapošljava u Zagreb filmu kao fazer, crtač i animator. Na kultnom animiranog serijalu Profesor Baltazar svojevremeno je radio kao animator, redatelj i scenarist, obilježivši jedan dio dugovječne Baltazarove povijesti, a tvorac je i niza kratkih animiranih filmova za odrasle, kao što su Čovjek koji je morao pjevati, Ples gorila, Kolekcionar i Palčić.
Zanimljivo je i da je Blažeković 1992. godine izradio špicu za Svjetski festival animiranog filma – Animafest, čije ovogodišnje izdanje starta upravo danas, 3. svibnja. Godine 2010. Hrvatski filmski savez objavio je i monografiju posvećenu ovom autoru, naslovljenu Milan Blažeković: život u crtanom filmu, u kojoj je obrađeno više od četrdeset Blažekovićevih godina provedenih u svijetu profesionalne animacije. Rad koji ostavlja iza sebe svjedoči o visokokvalitetnoj produkciji domaćeg crtanog filma, dok će likovi iz Blažekovićevih cjelovečernjih ostvarenja nesumnjivo ostati jedan od ključnih vizualnih markera za djetinjstvo generacija rođenih u posljednjoj i pretposljednjoj dekadi prošloga stoljeća, ali i potencijalni zalog za prve filmske senzacije brojnih budućih naraštaja.
